ESPN, u čijoj je produkciji nastao dokumentarni serijal Posljednji ples o legendarnoj generaciji Chicago Bullsa, u velikom tekstu piše o najtežem meču Jordanove momčadi i tome kako je Kukoč spasio da to ne bude doista posljednji ples trofejnih Bullsa.
Zašto je Bullsima finale Istoka 1998. bilo daleko teže od svih velikih finala u kojima su trijumfirali?
Sedmi, odlučujući dvoboj finala Istoka 1998. protiv Indiane bio je jedini ključni meč vladara devedesetih u kojem je suparnik imao šesterostrukog NBA prvaka tog desetljeća na konopcima.
Koliko su Pacersi te godine Bullsima bili težak i umalo fatalan protivnik svjedoči to što im je ovo bio tek drugi i posljednji put u šest uspješnih pohoda na titulu da su morali igrati sedmu utakmicu doigravanja. Prvu i jedinu do tada igrali su još 1992. u drugom krugu play-offa, ali tada su New York Knickse razbili s 29 poena razlike.
Bullsi su do svih šest naslova došli a da nisu morali igrati sedmu utakmicu finala, ali u posljednjem jurišu na titulu nikad nisu bili bliže tome da uopće ne dođu finalne serije.
Jordan protiv Birda i Jordana za siromašne
Larry Bird u prvoj trenerskoj sezoni vodio je momčad s klupe, dok je na terenu glavni bio Reggie Miller. "Naš Michael Jordan", kako ga je zvao Antonio Davis. Rik Smits, Mark Jackson, Dale Davis i Chris Mullin bili su ostali važni igrači momčadi koja je imala nekoliko golemih motiva.
Osvetiti se Bullsima za poraze u konferencijskim finalima 1994. i 1995., kada je Jordan pauzirao, ali je igrao Kukoč, zatim okončati vladavinu Bullsa i onemogućiti ih u osvajanju trećeg naslova zaredom, pa biti upamćeni kao oni koji su umirovili Michaela Jordana, te, konačno, ući u veliku finale i borbu za prstenje.
Međutim, to su morali napraviti na najgorem mjestu za igrati sedmu utakmicu, u Chicagu. "Nikada neću zaboraviti tu buku na sedmoj utakmici u Ludari na Madisonu. Bilo je tako glasno da nismo mogli čuti jedni druge ni uopće glasovno komunicirati. Igrali smo po instinktu jer nam zaglušujuća buka navijača Chicaga nije dopuštala ništa drugo."
Ipak, Toni Kukoč prisjeća se da je uvertira ludnici bila neuobičajeno tiha: "Prije meča bilo je mirnije nego inače. Svatko od nas bio je sam sa svojim mislima i vrtio scenarije što bi moglo biti na utakmici."
Najbolji igrač Pacersa na otvaranju bio je Kukoč
Taj scenarij je Kukoču i Bullsima na početku meča odluke bio onaj iz horora. Pacersi su poveli 20:7 i to zahvaljujući tome što se Dale Davis igrao s očajnim Kukočem.
Bob Costas, koji je nezaboravni meč komentirao za NBC, objašnjava zašto je minus Bullsa bio golem: "Nisu to bile današnje utakmice u kojima je prosječan rezultat 120:116 pa se takvi minusi lako nadoknade. Ovo su bili mečevi koji su završavali 85:80. Znate računati, pa onda shvatite što je u to vrijeme značilo gubiti 13 razlike, čak i na početku utakmice. Tada se takve razlike, posebno u velikim dvobojima, gotovo nisu stizale."
Divlji obračun na divljem Istoku
Još nešto je bilo obilježje NBA utakmica u toj eri, a sada je iščezlo. "Mi smo se tada oslanjali na Marka Jacksona koji je igrao leđima okrenut košu, ali Bullsi su na to odgovorili tako što ga je čuvao Scottie Pippen, koji ga je u prve dvije utakmice natjerao na čak 14 izgubljenih lopti. To je Pippenu uspjelo tako što je Jacksona mlatio kao životinju po cijelom terenu. Takvo nešto je bilo legalno u to vrijeme. Međutim, ova sedma utakmica bila je posebno brutalna, pravi UFC obračun" govori Mullin.
Naravno, toj općoj tučnjavi u kojoj je pobjednik osvajao NBA finale svoj su veliki dvoboj dali Jordan i Miller u međusobnim obračunima, koji su bili takvi da ih je Miller odbio komentirati za ovaj tekst 22 godine kasnije.
Čak se i fanatična publika u Ludari na Madisonu pomirila s tim da su Bullsi gotovi
"Čim su Pacersi poveli, činilo se da su Bullsi gotovi. S tim se gotovo pomirila i publika u Chicagu. Svaki put kada je Jordan izvodio slobodna bacanja pratile su ga tisuće bliceva fotoaparata. Navijači su željeli ovjekovječiti ono za što je bilo sve izvjesnije da je njegova posljednja utakmica. Da, navijači Bullsa bili su uvjereni da će Pacersi pobijediti", govori Costas.
Ipak, promašaji Indiane, posebno nakon što je Jordan stisnuo Millera, te dvije Kerrove trice donose preokret. Međutim, njega je u pobjedu nevjerojatnom serijom pretvorio do tada najgori igrač Bullsa.
Jackson se nevjerojatno kockao s očajnim Kukočem, ali to mu se spektakularno isplatilo
"Phil Jackson maksimalno se kockao time što je u odlučujućem meču krenuo s Kukočem u prvoj petorci, a s Rodmanom kao rezervom. Prije sedme utakmice otkrio je da će odmah na početku zamijeniti Kukoča ako ga Davis stisne. Ovaj je to spektakularno radio u prvoj četvrtini, ali Jackson se tvrdoglavo držao Kukoča. To mu se isplatilo na kraju treće četvrtine.
Kukoč tada pogađa pet puta zaredom, od čega tri trice, i tako Bullse 2.17 minuta prije kraja dovodi do njihovog najvišeg vodstva 69:61. Bio je to najvažniji Kukočev niz u sedam godina među Bullsima, od čega su tri šampionske.
Igrači Indiane: Svaki Kukočev šut koji je ušao bio je ključan. A tih šuteva je bilo više od nekoliko
"Svaki Kukočev šut koji je ušao bio je ključan. A tih šuteva je bilo više od nekoliko", prisjeća se Indianin Travis Best. "Kukoč je razvukao naše visoke igrače i to je bilo to", dodaje njegov suigrač Derrick McKey.
Igrači Bullsa sjećaju se da nisu slavili nakon utakmice. "Bio je to najstrašniji meč koji smo igrali", tvrdi Steve Kerr.
"Bio je to najstrašniji meč koji smo igrali"
Da se najgori UFC fajt, u kojem su Bullsi bili gotovi, ne pretvori u horor, pobrinuo se isprebijani Kukoč, koji je spektakularno uskrsnuo i uz Jordana vodio posljednji ples najvećih ikad.