MLADA hrvatska reprezentacija ispala je u četvrtfinalu Europskog prvenstva. Bolji su s 2:1 bili prvi favoriti Španjolci.
Momčad Igora Bišćana odigrala je jedno odlično i jedno slabo poluvrijeme, a na kraju je bila jednu pogrešku udaljena od penala protiv prvog favorita turnira. Bez obzira na poraz, po individualnoj klasi, ali i kvaliteti igre ova generacija može se smatrati najboljom od hrvatskog osamostaljenja.
Od Čileanaca nismo imali ovakvu momčad
Zadnja generacija koja je imala ovoliko uzbudljivih mladih hrvatskih igrača bila je u bivšoj državi, 1987. godine. Među kultnim "Čileancima" koji su uzeli svjetsko zlato igrali su Štimac, Pavličić, Prosinečki, Šuker, Boban i Jarni.
Otad je Hrvatska imala nekoliko generacija koje su obećavale. Ona Šokotina i Deranjina pregazila je Srbiju u Beogradu sa 6:2, a ona Kranjčareva i Ljubojevićeva razbila je Engleze u Londonu s 3:0. Ipak, te pobjede pokazale su se kao iznimke, a o tome najbolje svjedoči podatak da je tek ova, Bišćanova Hrvatska, postala prva U-21 vrsta koja je prošla u nokaut-fazu velikog natjecanja. Tamo su ispali od momčadi koja je aktualni prvak Europe, koja je osvojila tri od posljednjih pet europskih zlata u tom uzrastu, koja je posljednji put izgubila prije dvije godine i koja nije primila gol u službenoj utakmici od studenog 2019. godine, pa do 92. minute susreta s Hrvatskom.
Ova generacija ima puno talenta koji se tek treba razviti ili već igra ozbiljne uloge u vrhunskom nogometu. Gvardiol, Majer i Ivanušec već su pokazali svoju klasu u Europi, gdje su bili nositelji Dinamove igre. Bradarić je izgubio svoje mjesto u Lilleu, ali je i dalje jedan od najboljih mladih ofenzivnih bekova na svijetu. Vušković je teško pogriješio kod drugog gola, ali jednom, kada i ako stekne navike koje će takve greške svesti na minimum, može postati odličan stoper za A reprezentaciju. Biuk je u samo nekoliko minuta pokazao da je igrač koji drugačije udara loptu, Moro je vođa ove generacije, a sjajni Sosa se sam isključio s prvenstva. Igrači poput Babeca, Franjića, Šempera i Špikića danas možda nisu u prvom planu, ali su svoje uloge odradili vrlo dobro. Kod mladih igrača uvijek jako puno toga može poći po zlu u razvoju, ali mlada reprezentacija nikad nije imala ovakvu koncentraciju talenta.
Kada se slegnu dojmovi nakon gorkog poraza, ostat će ponos što su postigli rezultat kao nijedna generacija prije njih, ali i činjenica da su igrom parirali najboljim mladim igračima na svijetu kad god su htjeli igrati.
Kako je zaustavljena Španjolska u prvom poluvremenu
U prvih 45 minuta Hrvatska je odigrala odličnu utakmicu u kojoj je broj suparničkih šansi svela na minimum. S druge strane, Bradarićevo oklijevanje u izglednoj situaciji i šut koji je blokiran Majeru bili su dorađene i perfektno izvedene akcije koje su trebale biti nagrađene golom.
U fazi obrane je Hrvatska držala 4-4-2 blok. Bišćan je posebno interesantan potez povukao s Nikolom Morom. Iako je bivši veznjak zagrebačkog Dinama imao donekle tihu partiju, njegovo žrtvovanje za ekipu bilo je ključno. Umjesto da se Hrvatska brani u 4-5-1 bloku u kojem bi zadnji vezni Španjolske imao puno vremena na lopti, Bišćan je gurnuo Moru visoko, uz liniju s napadačem Musom. Njih dvojica su blokirala put lopti od španjolskih stopera do Zubimendija. Španjolska je na trenutke imala blizu 70% posjeda, ali u neaktivnim zonama i mučila se da izađe s loptom iz obrane.
Ostatak momčadi držao je male udaljenosti između linija i igrača, Hrvatska je kao momčad napadala i branila se i držala kompaktnost koju Španjolci nisu mogli probiti. U fazi napada Ivanušec je ponovno s krila ulazio kao dodatni vezni igrač. Tu je opet donekle bio žrtvovan Moro koji je jako puno radio bez lopte i odvlačio mu igrača kako bi mu otvorio taj prostor. S druge strane se Majer pojavljivao kao višak između linija, što je otvaralo Šutalu prostor uz liniju da dođe naprijed. Hrvatska nije loptu imala jako puno, ali je u svakom napadu bila pitka i smislena, odlučna i kvalitetna. Postojao je jedan očiti problem u obrani koji će se manifestirati tek u drugom dijelu.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Problem na liniji Majer-Šutalo
Boško Šutalo je imao najteži zadatak od svih hrvatskih igrača u ovoj utakmici. Osim što je morao igrati izvan svoje prirodne pozicije i premjestiti se sa stopera na beka, u fazi obrane je uvijek igrao protiv "jednog i pol" ili dvojice igrača.
Španjolsko lijevo krilo Gil bi se često uvukao u sredinu gdje ga je Šutalo pratio, a onda se otvarao ogroman prostor za Pedrosu iz drugog plana. Za njega je bio zadužen Majer kao krilo na toj strani, ali je previše puta zaspao i ostavio svog beka između dvije vatre. Komunikacija između njih u napadu je bila vrlo dobra, ali je u obrani štekala od prve minute. Kod prvog španjolskog gola nije bilo neke očite kardinalne greške, ali manjak intenziteta kojim Majer napada svog igrača pa Šutalo svog je ispod razine Europskog prvenstva. Španjolci su s te strane uputili čak 12 centaršuteva, odigrali tri ključna dodavanja i nekoliko puta lagano došli u zadnju trećinu terena. Bišćan je mogao napraviti rotaciju kada je vidio da obrana tu šteka tako da vrati Moru nazad, a Majeru da više slobode, ali je očito ocijenio da bi prema naprijed previše izgubio takvim potezom.
Hrvatska nekultura
U drugom dijelu Hrvatska je izgubila nit igre. Najprije zbog Španjolaca koji su drugačijom geometrijom probijali prvu liniju obrane, a nakon toga zbog umora i ganjanja rezultata. Na kraju je jedna individualna greška presudila i najbolju mladu momčad na svijetu nisu uspjeli odvesti u raspucavanje.
Kao što je već napisano, postoji puno toga što može poći po zlu u razvoju mladog igrača da se ne razvije do optimuma. Postoje tu faktori na koje ne može utjecati gotovo nimalo, poput ozljeda, postoje faktori na koje može utjecati donekle, poput dobrog ili lošeg transfera, a postoje i životni faktori koje ne vidimo na zelenom travnjaku, a tako ih olako banaliziramo u razvoju mlade osobe. A postoji i kultura u kojoj odrastaju i razvijaju se.
Samo nekoliko minuta nakon potencijalno najveće senzacije u povijesti hrvatske mlade reprezentacije portalima i društvenim mrežama dominiraju komentari o "luzerima", "deblima", "igračićima koje se gura jer igraju za XY klub" i slične budalaštine. Mladi igrač se ne može razviti ako njegova uža i šira okolina nisu spremne istrpjeti greške. Ukratko, mladi igrač se mora razvijati u kulturi koja shvaća da je životno i nogometno odrastanje proces koji ima svoje zakonitosti, koji traje i koji nužno ima amplitude. U kojem te poraz ili greška nekad više nauče i više ti pomognu od pobjede.
Hrvatska to nije. Hrvatska je zatucana sportska kultura u kojoj je Mario Vušković prevara od igrača jer je napravio grešku s 19 godina nakon prve prave seniorske sezone i u kojoj je Luka Ivanušec precijenjen jer ne može 90 minuta dobivati duele i stvarati višak onako kako je to radio u prvih 45 minuta. Ime i prezime nisu bitni, poanta i princip su isti. Brzinu kojom su ljudi na ovim meridijanima spremni pokopati mlade igrače teško je objasniti. Takva klima generira ne samo negativan imidž igrača u javnosti nego i tendenciju da negativno poimaju sami sebe.
Apsolutno je čudo da Hrvatska uz ovakve demografske kapacitete izbacuje toliko talenata. A još je veće čudo da u takvoj klimi ijedan od njih postane igrač.