DEVET nogometašica Osijeka trenutačno je u štrajku koji su započele pismom hrvatskoj javnosti. U njemu su odgovorile na klupsko priopćenje kojim su najavljene disciplinske mjere prema nogometašicama u štrajku te u kojima su demantirali navode o zaradi u Ligi prvakinja.
Podsjetimo, štrajk je krenuo tako što je osam nogometašica bojkotiralo utakmicu u Metkoviću jer smatraju da nisu dovoljno dobro nagrađene u odnosu na ono što su donijele klubu nastupima u Europi. Podsjetimo, nogometašice Osijeka izborile su doigravanje za ulazak u Ligu prvakinja, a klub je zbog toga zaradio između 150.000 i 200.000 eura. Svaka od igračica za taj uspjeh navodno je dobila 200 eura.
Štrajkačice je sada podržalo i 20 bivših igračica Osijeka, čije pismo prenosimo u cijelosti:
Apel osječkoj sportskoj javnosti u ime nekadašnjih igračica ŽNK Osijek! Razočarane i tužne pratimo posljednjih dana sve što se događa u našem Ženskom nogometnom klubu Osijek, klubu kojem smo mi, igrajući u potpuno amaterskim uvjetima, tijekom njegovih prvih dvadesetak godina pridonosile temeljima na kojima je postupno stasao u najuspješniji ženski sportski kolektiv u Hrvatskoj.
Prelijepe uspomene koje nikad ne možemo zaboraviti prisilile su nas da se i mi obratimo javnosti s nadom da će se, na bilo koji način, spriječiti ono što bi se moglo dogoditi ne riješi li se trenutno stanje, pa da kolijevka hrvatskog ženskog nogometa ode zauvijek u ponor što joj se ovih dana opasno nazire.
Emotivno smo vezane uz klub čije su naše, prve generacije privlačile na istinsko "gnijezdo" nogometašica, na igralište na "Mačkamami" koju itekako pamte i sve ekipe koje su svojedobno na njenom travnjaku doživljavale visoke poraze. Pritom se sjećamo i činjenice da smo igrale za boje našeg kluba i grada samo iz ljubavi prema nogometu ne tražeći ikakvu korist. Tada su nam potporu davali, kako su znali i mogli, istinski sportski entuzijasti, čija imena ne želimo isticati kako nekog ne bismo nehotice zanemarile i tako povrijedile. Igrajući nogomet za naš grad i klub stekli smo u njemu brojne štovatelje, koji ovih dana također izbezumljeno prate ono što prijeti našim sadašnjim nasljednicama.
S ovih nekoliko rečenica, naime, želimo dati podršku djevojkama koje su se odlučile suprotstaviti onima, koji su ih ponizili ne samo kao nogometašice nego i kao osobe, jer ni onima koji skoro ništa ne znaju o matematici sasvim je jasno da je uprava doslovce drsko pokušala prevariti svoje igračice. Jer, kad klub primi stotinjak tisuća eura, a onima koje su to, ustvari, zaradile na nogometnom terenu pokuša njihov trud nagraditi s ponižavajućih dvije stotine eura, razvidno je da nešto nije kako bi trebalo biti.
Nakon svega, sad uprava prijeti angažiranjem odvjetnika, što bi ustvari trebale učiniti prevarene nogometašice, ali ni u jednom ni drugom slučaju nastala situacija neće se riješiti u interesu nogometa i osječkih ljubitelja sporta u cjelini. Nastavak produbljivanja sukoba prijetnja je početka kraja kluba s kojim su se desetljećima Osječani divili i ponosili. Još od vremena na koje se mi, koje smo nosile taj dres još i danas ponosne, a koje svakodnevno strepimo da bi u ropotarnicu povijesti mogao otići i sav naš trud, kao i trud djevojaka koje su u potrazi za svojim, ljudskim ponosom, odlučile napraviti ono što su napravile.
Nam ne preostaje ništa drugo, već da ih podržimo u zahtjevu da klub dobije novu upravu, sličnu nekoj od naših, prijašnjih. Iz vremena kad su Andrija Logarušić, Marijan Kuduz, Vinko Vranješ, Zvonko Erak, pa Branko Sabljak, Kazo Husić i drugi, svojim neizmjernim entuzijazmom znalački kreirali i usmjeravali klupsku politiku prema vrhu hrvatskog nogometa. U njihovo vrijeme namicanje sredstava za osiguranje optimalnih uvjeta za rad nogometašica nije bilo nimalo jednostavno, ali nas nikad nisu napuštali.
Svojim su radom, kao istinske perjanice, bili primjer kako se i koliko voli naš klub i nas igračice. Danas, čini se, kad klubu pristižu sredstva čak i izvan hrvatskih granica, nekima je pojam entuzijazma zamijenjen željom da se sredstva primljena na temelju truda igračica - usmjere daleko izvan interesa i potreba kluba koji navodno vole.
Da nije tako, zar bi se i dalje tvrdoglavo suprotstavljali igračicama, koje bi, ipak, kao i u svakom drugom klubu morale biti iznad svega i iznad svih, zar ne?!
To pitanje od relevantnih osječkih institucija, a bez uplitanja odvjetnika i pravosuđa, traži skupina igračica Ženskog nogometnog kluba Osijek iz nekih drugih, tako lijepih i romantičnih vremena.Prije nego za sve ne bude prekasno...
U potpisu: Marija Milas, Nada Bešker, Ivana Ilijić, Violeta Baban, Marina Koljenik, Iva Kušar, Eva Živić, Branka Kozić, Anica Ganz, Darija Stegić, Jelica Jakšić, Ljubica Gajčević, Nevenka Gavran, Katarina Domjanić, Reza Lukačević, Josipa Stažić, Dalida Peserović, Biljana Simić, Snježana Tolić, Dubravka Takač.