JOEY DIDULICA, bivši hrvatski reprezentativni vratar, karijeru je završio prije osam godina. Odlučio je otići u mirovinu s 33 godine nakon niza ozljeda u dresu AZ-a.
Danas je Didulica jedan od onih koji je odlučio svojom životnom pričom sudjelovati u kampanji za veću zaštitu nogometaša. Nedavno je New England Journal of Medicine objavio rezultate studije koja pokazuje da nogometaši imaju gotovo pet puta veće šanse da obole od demencije i tri i pol puta veće šanse da umru od neurodegenerativnih bolesti nego drugi muškarci iste dobi.
Odmah su reagirali u Škotskoj gdje je provedeno istraživanje i hitno zabranili igranje glavom na treninzima dječaka mlađih od 11 godina.
"Više neću dobiti udarac u glavu. Neću ponovo riskirati da moram prolaziti sve ono kroz što sam dosad prošao", rekao je Didulica kad je objavio kraj karijere.
U listopadu 2006. godine u dvoboju protiv PSV-a dobio je jak udarac loptom u glavu, a kasnije je u travnju 2009. godine ponovo stradao u duelu s Luisom Suarezom.
"Ruka mi je nakratko bila oduzeta. Od tada glavobolje nikad nisu trajno nestale. Suarez je meni okončao karijeru, zbog njega sam dobio pločicu u vratu i umalo završio u invalidskim kolicima, ali između nas nema mržnje. Da mi ponudite ček na dva milijuna eura da primim udarac loptom u glavu, odbio bih. Ne bih to učinio ni za deset milijuna, niti za milijardu. Ne želim ponovo iskusiti ono kroz što sam prošao, pa sam prestao."
Danas, osam godina nakon završetka karijere, ne može obavljati neki posao u punom radnom vremenu.
"Više od 20 puta sam zadobio potres mozga, a nakon posljednjeg sam bio bez svijesti 45 minuta. Zgrožen sam da unatoč takvim rezultatima istraživanja, u bilo kojem sportu daju ti 5-6 dana da se oporaviš ili te samo pošalju na neka testiranja i vraćaš se na teren."
Požalio se na kvalitetu života zbog ozljeda koje je zaradio tijekom karijere.
"Neki bljesak iz vana, ako sam dugo pred računalom, jutarnje glavobolje, čak i buka ili glasan razgovor na kraju dana mi smetaju i donose bolove. Zato živim 'minimalan' život."
Didulica je rođen u Australiji, ali je zbog hrvatskih korijena imao pravo nastupa za Hrvatsku za koju je debitirao 2004. godine. Ukupno je branio četiri puta za reprezentaciju.