SRETNA, ali umorna, stigla je Blanka Vlašić iz Dohe u Zagreb sa svojim desetim velikim odličjem u karijeri, ili četvrtom medaljom s četiri posljednja prvenstva.
Put joj nije bio nimalo lagan, nitko nije više svjestan od toga od njenog oca.
"Žene se danas moraju pet puta više boriti da bi dosegnule isti nivo kao muškarci. Moraju imati pet puta više energije i sreće. One su izložene, što smo mogli vidjeti proteklih dana. I s te strane ovaj uspjeh još je veći. Mi ipak živimo u šovinističkom svijetu, koliko o tome šutjeli. Zadatak naše zajednice trebao bi biti borba za ravnopravnost žena i muškaraca i to ne samo na papiru", jasan je Vlašić u osvrtanju na događaje koji su Blanku ometali uoči SP-a.
Blanka je kao uvijek bila skromna, ali i kritična.
Jedina novost, jer odličja to više nisu, bila je zamolba da ju više ne pitamo o svjetskom rekordu, jer na ta pitanja do daljnjeg neće odgovarati. Odnosno, barem dok se taj dan ne dogodi.
"Već je tradicija da se srećemo u ovoj. Zlato je bilo moj jedini cilj u Dohi, tamo vladaju posebni uvjeti i koliko god da si spreman, nikada ne možeš znati što će se točno dogoditi". objasnila je dvostruka svjetska dvoranska prvakinja i dodala:
"Kada je Isinbajeva ispala iz konkurencije, shvatila sam koliko je velika ova medalja."
"Ipak, čitajući danas naše medije, shvatila sam da se previše spominje taj svjetski rekord. Ne želim da se svaki miting na kojem ne preskočim svjetski rekord svhati kao neuspjeh i zato do daljnjega neću odgovarati na pitanja o njemu. Sve dok se on ne dogodi. Jedino tada ćemo i imati o čemu pričati. Ja ću i dalje raditi svoje, neću se opuštati, ali ću i naučiti uživati u uspjesima.", poručila je Blanka.