PET godina prošlo je od posljednjeg trofeja Cibone, one senzacionalne ABA lige u Beogradu, a od posljednjeg naslova prvaka Hrvatske i godina više. Još pod teretom financijskih dubioza pokušavala je vratiti relevantnost u hrvatskoj košarci, ali nije uspijevala biti ništa drugo nego pristojan sparing-partner odlično ustrojenoj i stabilnoj, ali nimalo popularnoj Cedeviti.
Sve dok ove sezone na klupu nije dovela Ivana Velića, 46-godišnjeg Livnjaka koji je početkom desetljeća sa Širokim triput pokorio bh. ligu i od tada stalno bio u kombinacijama za novog trenera Vukova, kad god je dolazilo do smjena pod Tornjem. Konačno je dobio priliku prošlog ljeta i odmah u prvoj sezoni otišao je do kraja.
Sudar s kamionom i najteži poraz od Zadra na početku karijere u Ciboni
Nije tako izgledalo, štoviše, mogao je i ne započeti karijeru u Ciboni jer je nakon potpisivanja ugovora, a prije početka sezone, imao prometnu nesreću sudarivši se sa šleperom, ali je prošao praktički bez posljedica, tek s potresom mozga. Kad je to preživio i kad je zadržao posao nakon najtežeg poraza od Zadra u povijesti (31 razlike još u studenom), već je mogao znati da će ovo biti njegova sezona.
"Ovo su momci s velikim mudima! Još prije početka sezone rekao sam da mi je cilj vratiti navijače, da prepoznaju na koji način ovi momci funkcioniraju i kako se bore za Cibonu. Ovakva atmosfera je rezultat mog i uspjeha mojih igrača", govorio je Velić nakon što je njegova momčad senzacionalno završila finalnu seriju protiv mlađeg, bogatijeg sugrađanina bez ijednog poraza, čistih 4:0.
"Ovo je godina iznenađenja i godina Livnjaka - Dalića, Kovača, a evo i ja sam sad uzeo titulu. Ponosan sam na dečke, ovo je nevjerojatan uspjeh!"
Kupio pušku za 1000 maraka i otišao u rat, zapovjednik mu je bio Ante Gotovina
S obzirom na težak početak karijere u Ciboni, teško je bilo očekivati ovakav ishod, ali svaki Velićev početak bio je težak, pa tako i onaj životni. Još kao mladić sudjelovao je u ratu u BiH. Sam se prijavio u HVO, sam je kupio pušku za 1000 ondašnjih maraka i prošao dvotjednu obuku.
Zapovjednik u HVO-u Livno bio mu je Ante Gotovina osobno, ali kao običan vojnik nije imao kontakta s njim. Pa opet, taj isti Gotovina bio mu je od velike pomoći.
"Nakon godinu dana bez većih ratnih djelovanja zamolio sam da mi se omogući igranje košarke i studij u Zagrebu. A to je odobrio baš general Gotovina jer bez njega se takvo što nije moglo dogoditi", otkrio je Velić u nedavnom intervjuu za Večernji list.
Cibona mu je bila igrački san, a zatim i trenerski
Igračku karijeru završio je u Širokom 2006. i odmah je postao pomoćni trener, a četiri godine kasnije i glavni. Poslije je još u dva navrata vodio šibenski Jolly te Krku i tuzlansku Slobodu, a bio je pomoćnik Dušku Ivanoviću u reprezentaciji BiH te Ivici Skelinu u njegovu kratkom, neslavnom mandatu na klupi Hrvatske.
Cibona mu je uvijek bila san.
"Još u početku igračke karijere pitao sam se hoću li ikad biti dovoljno dobar da zaigram u Ciboni, a poslije sam se pitao hoću li u tom istom klubu dobiti trenersku priliku. I zato, kada je stigla ta ponuda, nisam puno razmišljao", rekao je nakon što je konačno ispunio san. Makar, teško je bilo vjerovati da će taj san još toliko uljepšati, pogotovo već u prvoj sezoni.