U WROCLAWU šestog lipnja 1993., u kvalifikacijama protiv Slovenije, u jednoj sasvim rezultatski nevažnoj utakmici, Dražen Petrović je posljednji put predvodio hrvatsku reprezentaciju. Sljedećeg dana krenuo je s momčadi prema Zagrebu. Iskrcao se u Frankfurtu, pozdravio s ostatkom momčadi i autom produžio prema Münchenu. Preko Ingolstadta.
''Stojko, gdje ćeš spavati? U Intercontiju. Ok. Nazvat ću te večeras telefonom", poručio je najboljem prijatelju Stojku Vrankoviću. Nije nazvao. Njegove stvari sletjele su u Zagreb. Dražen se nije vratio.
Prije točno 31 godinu 7. lipnja 1993. u prometnoj nesreći kod mjesta Denkendorf na autocesti Frankfurt - München poginuo je jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović.
Premda je prošlo više od tri desetljeća otkako je Hrvatska izgubila jednog od najvećih sportaša u svojoj povijesti, sjećanje na košarkaškog velikana ne blijedi. Generacije klinaca odrastale su slušajući od starijih tko je bio Dražen i zašto je bio i ostao toliko važan. Jedan od takvih je Luka Bonačić, 36-godišnji Bračanin koji već godinama s obitelji živi u Denkendorfu.
Kad je Dražen otišao, Luka je imao pet godina. Slabo se sjeća Dražena s košarkaških terena, ali itekako poznaje njegovu ostavštinu. Kako nam je rekao, zbog majke je odlučio otići na mjesto pogibije Dražena Petrovića i urediti spomen-obilježje u neporednoj blizini samog mjesta tragedije koje je tijekom godinama bilo zaraslo i zapušteno.
Majci je obećao da će urediti Draženov spomenik
"Majka mi je bila u posjeti i odveo sam je do spomenika da upali svijeću. Kad smo došli, vidjeli smo da je mjesto pogibije bilo posve zapušteno, zaraslo u korov, a trava je bila metar visoka. Obećao sam majci da ću doći i za nju očistiti i urediti spomenik te zapaliti svijeću", rekao nam je Bonačić, koji osam godina živi i radi u gradu Denkendorfu sa suprugom te kćerkom Petrom i sinom Brunom.
Supruga Nives i on su inženjeri elektrotehnike i računarstva, a otišli su iz Hrvatske, kako nam je rekao, "trbuhom za kruhom." Otišli su i ostali. Luka nam priča kako njegovi klinci ne znaju tko je Dražen, a ni on sam nije neki preveliki fan sporta, no košarkaškom Mozartu se uvijek divio.
"Nisam neki preveliki fan sporta, ali Dražen je Dražen. Puno sam čitao o njemu, gledao sam neka stara videa i jasno mi je da je bio netko poseban. Ne bi bez veze cijeli svijet pričao o njemu."
Slučajno naletio na mjesto pogibije
Bonačić nam kaže da je prije nekoliko godina slučajno naletio na spomenik Draženu.
"Vozio sam se i naletio sam na neki spomenik i vidio na njemu hrvatski grb i loptu. Zaustavio sam se i vidio sam da je tu poginuo Dražen. Često vidim ljude kako se na tom mjestu okupljaju i pale svijeće. Ima dosta naših ljudi, ali i stranaca kojima je Dražen puno značio. Drago mi je zbog toga i zato sam se odlučio da ovo mjesto bude što je ljepše moguće. Čuo sam da je za ovu priču čuo jedan odvjetnik iz Zagreba, koji je dobar s Draženovom mamom Biserkom. Raspitivao se o meni i pokušao je stupiti u kontakt sa mnom", za kraj će Bonačić.