Screenshot: Youtube
HRVATSKI ŠPORTSKI KLUB ZRINJSKI MOSTAR u dramatičnom, posljednjem kolu prvenstva BiH, u koje su čak tri kluba ušla sa šansama da postanu prvaci, obranio je naslov pobjedom nad tuzlanskom Slobodom 3:0.
Pobijedio je i njegov prvi pratitelj Željezničar protiv Radnika iz Bijeljine (2:1), ali to, kao ni poraz Sarajeva kod Krupe (0:1) ništa ne znači. Zrinjski je na najbolji način iskoristio što sam odlučuje hoće li biti prvak BiH.
Sigurno je to (p)ostao, što su burno proslavili njegovi navijači koji mu, s obzirom na to da je nazvan po poznatoj hrvatskoj velikaškoj obitelji, zagrnuti hrvatskim znakovljem i trobojnicama, tepaju "Plemići", a ovaj video koji prikazuje njihovu feštu, za glazbenu podlogu ima navijačku himnu, prepjev Thompsonove "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira":
Oko 15 tisuća navijača hrvatskog Zrinjskog slavilo je naslov prvaka države koju većina njih ne vole, nego je podnose, na stadionu Pod bijelim brijegom. Taj stadion je prije posljednjeg rata pripadao Veležu koji je podjelom grada na hrvatski i muslimanski dio protjeran iz takozvanog Zapadnog Mostara u Istočni i postao je muslimanski klub. Na neki način doživio je sudbinu kakva je zadesila Zrinjski nakon pretposljednjeg rata. Taj klub je tada zabranjen.
Prije 22 godine navodno je završio posljednji rat u BiH. Pišemo "navodno" jer svakome tko je jednom bio u Mostaru, jasno je da je taj grad podijeljen na hrvatski i muslimanski dio i to crtom razgraničenja naslijeđenom iz žestokog rata koji je 90-ih njegovim ulicama bjesnio između pripadnika ova dva naroda.
U ovom tekstu kako vidite ne koristimo politički korektan termin "Bošnjaci", jer navedena vjerska i etnička skupina narodom je postala u bivšoj državi i pod imenom "Muslimani", kojim je i danas zovu. Osim što mnogi Hrvati i Srbi iz BiH za njih uvredljivo kažu balije, kao što neki predstavnici drugih dvaju naroda Hrvate zovu ustašama, a ona dva nesrpska Srbe četnicima.
Ako se pitate čemu ovo masiranje ratnom prošlošću i poratnim traumama te cijelo vrijeme u Mostaru i BiH prisutnim podjelama, kojima je Zrinjski, ponovno rođen na mjestu gdje su igrali Rođeni (nadimak Veleža, koji je kao klub mostarskih Hrvata, Muslimana i Srba između pretprošlog i prošlog rata živio na stadionu koji je prisvojio Zrinjski) kao hrvatski "športski klub", Velež mada ne prefiksom, ali prognaničkom sudbinom određen kao muslimanski, dok srpskog kluba u Mostaru nema zato što su Hrvati dobili zapadni dio grada, Muslimani istočnu obalu Neretve i još usku tampon zonu na zapadnoj obali, a pripadnici trećeg konstitutivnog naroda u ovom gradu ratom svedeni na takav broj da jedva mogu sastavi malonogometnu momčad, odgovor se, kao i sav apsurd i jad navedenih podjela na osnovu nacije, krvi i tla, krije u imenima i prezimenima igrača koji su hrvatskom Zrinjskom donijeli naslov prvaka Bosne i Hercegovine.
U 11. minuti prvi zgoditak krasnim potezom, kada je vrhom kopačke golgeterski samo dotakao centriranu loptu leđima okrenut golu, za hrvatski Zrinjski postiže čovjek nazvan po rodonačelniku srpske kraljevske loze, Nemanja Bilbija. Tri minute prije poluvremena, Nemanja će za hrvatske plemiće zabiti još ljepši gol, volej kojim iskosa buši vratara Slobode. To je bio Nemanjin deseti gol za Zrinjski ove sezone.
Konačan rezultat u 60. minuti udarcem iz daljine postavlja Jasmin Mešanović, još jednim atraktivnim golom kojeg za hrvatski klub iz Mostara, postiže nehrvat i k tome pripadnik onog trećeg, u "Zapadnom Mostaru" posebno "omiljenog" naroda. Mešanović gol nije slavio, ali ne zato što ne voli šahovnicu na dresu kojeg nosi, nego jer je zabio matičnom klubu iz rodnog grada.
Ovaj naslov Zrinjskog posebno je radosno proslavio njegov trener, legendarni Blaž Baka Slišković. Njemu je to prva titula prvaka u 20 godina trenerske karijere, koja se može opisati rječju "zamalo".
Jer Baki je sa svim klubovima, od Hajduka, preko Širokog Brijega, do Zrinjskog i čak Tirane, malo nedostajalo da postane prvak. Isto mu je bilo i kao izborniku Bosne i Hercegovine. Vodeći je kao izbornik, po jednom je ostao pred vratima EP-a i SP-a.
Baka je kao mostarski Hrvat vodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine još ranije, ali na terenu, kao kapetan, upravo u najgore nevrijeme onog, posebno u Mostaru užasno brutalno hrvatsko-muslimanskog ili muslimansko-hrvatskog rata, kada su BiH Hrvati sebe smatrali HB Hrvatima, odnosno onima iz Herceg-Bosne, a reprezentaciju BiH muslimanskom.
Kako možete pretpostaviti, u to vrijeme nije bilo baš pametno biti Hrvat, k tome Mostarac i javno se deklarirati tako, ali i kao bosanskohercegovački domoljub.
Kao što, kada vidimo tko je Zrinjskom donio naslov golčinama na terenu i vodeći momčad s klupe, nije baš pametno govoriti i pisati da je naslov prvaka BiH osvojio "hrvatski klub" ili da su u toj državi "Hrvati osvojili duplu krunu".