IDUĆA prepreka koju Hrvatska treba preskočiti na svom putu u Kataru bit će i najteža dosad - prvi favorit prvenstva Brazil, koji je u četvrtfinalu rastočio svog protivnika. Glavni cilj je zapravo dati Hrvatskoj najbolju šansu protiv dominantnog protivnika.
Da bi to omogućio, smatram da Zlatko Dalić mora započeti utakmicu s Brunom Petkovićem na mjestu napadača. Takva odluka svakako bi bila teška i kontroverzna nakon dosta blijede partije napadača Dinama protiv Japana. S druge strane, njegovo postavljanje u igru protiv momčadi poput Japana vjerojatno je bila greška, u strogo taktičkom pogledu.
Nakon što su Španjolci odvrtjeli svoje kolo sreće u skupini mislio sam da Japan nije prava momčad za Petkovića. S druge strane, bilo koji protivnik koji teži dominaciji to bi morao biti. Za tako nešto ima više razloga, koji bi trebali dati Hrvatskoj veće šanse za prolaz.
Otvaranje prostora iz duela
Kao što se moglo primijetiti u ovogodišnjim utakmicama Dinama u Ligi prvaka, Bruno Petković je najbolje funkcionirao protiv dominantnih protivnika. Samo postavljanje zagrebačke momčadi u niski blok definiralo je i njegovu poziciju na terenu. Petković nije nužno bio dio samog bloka, već točka pritiska na protivnika nakon što blok odradi svoje zadatke u zaustavljanju napada.
Baš zato je ovaj napadač, koji je postavljen ispod centra dok protivnik napreduje prema zadnjoj trećini njegove momčadi, idealno pozicioniran. Oduzeta lopta na 16 do 20 metara vlastite polovice gotovo uvijek bi rezultirala iniciranjem duela između Petkovića i stopera oko polovice igrališta.
To je jednostavan mehanizam, kojim bi on ulazio u duele gotovo dvostruko češće od bilo kojeg drugog igrača u cijeloj grupnoj fazi Lige prvaka. Cilj nije bio dobiti svaki duel. Dapače, Petković ih je izgubio mnogo. Cilj je bilo generirati dovoljno duela da velika apsolutna brojka duela rezultira izlascima krila prema protivničkom golu.
Ako postoji nešto u čemu je Petković izvrstan po osvojenom duelu, to je odlaganje lopte progresivno na krila. Uzmemo li u obzir da Hrvatska reprezentacija u veznoj liniji i na mjestima stopera ima bolje pojedince od Dinama, odnosno one koji mogu idealno uposliti svoju špicu, njegova vrijednost samo raste.
Bilo bi idealno da u tim slučajevima imamo i drugo motorično krilo, osim Ivana Perišića, ali to je možda korak previše za ovu polemiku. Zadržimo se na jednostavnoj manifestaciji Petkovićevih karakteristika i nastavimo tim putem dalje.
Pravovremeno postavljanje u igru
Ako na predloženi mehanizam postoji neki konstruktivan prigovor, onda je to onaj da se isti možda može bolje iskoristiti kasnije u utakmici, kad su protivnici dekoncentrirani i umorni. Taj je prigovor validan, ali i neispravan.
Prvo, Brazil će gotovo sigurno najjači pritisak po bočnim pozicijama izvršiti vrlo rano. Svi prostori koje bi hrvatska krila mogla iskoristiti bit će čak i više otvoreni zbog visoke postave brazilske igre. Zato je idealno pokušati ih iskoristiti što prije.
Drugo, postigne li protivnik pogodak u prvom poluvremenu, od ove momčadi Brazila ne trebamo očekivati da će stati i da će se navedeni prostori zatvoriti. Dapače, na temelju iskustva u dosadašnjim utakmicama, za očekivati je da će pritisak samo dodatno rasti. I da će potrebni uvjeti biti još izraženiji. Tek ako prednost protivnika naraste, možemo očekivati suženje prostora i donekle kontroliraniju igru.
Treće, taj rast prednosti u kontekstu igre bez Petkovića ostavlja Daliću minimalne šanse za prilagodbu. Krene li Hrvatska s Livajom ili Budimirom, koji neće na isti način okupirati zone i stvarati prostor, i nađe li se u zaostatku, prilagodba uvođenjem Petkovića postaje besmislena.
S druge strane, dogodi li se isto s Dinamovom špicom na terenu, prilagodba s jednim od dvojice navedenih napadača može biti itekako korisna. Preuzimanje barem malog dijela igre u svoje ruke zbog zaostatka moglo bi pogodovati upravo njima. A budu li oni u igri u periodu dominacije Brazila, taj bi efekt mogao izostati, a otvorene zone ostati neiskorištene.
Kontrola utakmice u kasnijim fazama
Čak i ako se otvorene zone ne iskoriste s Petkovićem na terenu te ako s druge strane ni Brazil ne povede, smatram da je hrvatski broj 16 korisniji kao starter. Nitko ne može igrati suludi brazilski tempo 90 minuta, pa tako ni oni sami.
Dođe li do toga da je utakmica izjednačena sredinom drugog poluvremena, Bruno će sigurno upornim ulascima u duele s protivničkim stoperima nanijeti dovoljno štete. U takvim uvjetima i on će se istrošiti, ali s dobrom svrhom. Uspori li se tempo utakmice, treba ga izvaditi iz igre i graditi na onome što je postigao. A to je umaranje i distrakcija stopera.
U tim trenucima prelazak na igru koja bi u prvi plan istaknula kvalitete Marka Livaje u razgradnji protivničkih linija ili probojnost Matea Kovačića bio bi itekako koristan. Postavljanjem Petkovića od samog starta utakmice stvaraju se najbolji preduvjeti i za taj razvoj događaja.
Hrvatskoj treba najbolja moguća šansa i što više pozitivnih scenarija. Naime, ako je Luka Modrić već godinama penicilin protiv pritiska, onda je najistureniji Dinamov ofenzivac u reprezentaciji, u uskom setu svojih specijalizacija, penicilin za dominaciju protivnika. To je upravo ono što Hrvatskoj treba protiv Brazila i baš zato Dalić mora početi s Brunom Petkovićem.