DOK odbrojavamo posljednje dane do početka Svjetskog prvenstva u Rusiji, odabrali smo za vas deset najljepših golova u povijesti Mundijala. Od Urugvaja 1930. do Brazila 2014. bilo je puno predivnih golova, tako da zadatak za izdvojiti najljepše od najljepših nije bio lagan. Odlučili smo se za ovih deset ljepotana. Odbrojavanje je počelo.
10. Josimar: Brazil Sjeverna Irska 3:0, skupina SP-a u Meksiku 1986., Brazil - Poljska 4:0, osmina finala SP-a u Meksiku 1986.
Nakon šokantnog poraza u četvrtfinalu SP-a u Španjolskoj 1982. protiv Italije, kada im se dogodio Paolo Rossi, Svjetsko prvenstvo u Meksiku bila je zadnja prilika da jedna sjajna generacija brazilskih čarobnjaka napokon dođe do vrha svijeta. Joga bonito koju su njegovali Socrates, Zico, Falcao i Eder oduševljavala je svijet, no Brazilcima to nije bilo dovoljno. Uz umiranje u ljepoti oni su tražili i naslov, a Meksiko je bila idealna prilika za to.
Labuđi pjev "joge bonito"
Grupu su Brazilci prošli bez većih problema. Španjolce su dobili 1:0, Alžir istim rezultatom te u posljednjem kolu Sjevernu Irsku 3:0. U osmini finala razbili su pomalo umornu i ostarjelu Boniekovu Poljsku, da bi onda u epskom četvrtfinalu izgubili na penale od Platinijeve Francuske.
Simbolika ili ne, ali baš je Zico u regularnom tijeku utakmice promašio penal koji bi Brazil odveo u polufinale, a legendarni Socrates pogriješio je u raspucavanju s bijele točke i to je bio kraj jedne ere brazilskog nogometa. Brazil je i poslije osvojio još dva naslova svjetskog prvaka, no to je bio neki drugi Brazil. Te ekipe su se prilagodile europskom načinu igre, dali su prednost disciplini nauštrb ljepote. Upravo je tim Socratesovim promašajem nestala čarolija po kojoj je Brazil bio desetljećima poznat.
Dva čuda brazilskog Thurama
U Meksiku su za Brazil igrali i Socrates i Zico i Falcao, no kad eto, skoro trideset godina poslije tog prvenstva pričamo o njemu i kad se pokušavamo prisjetiti Brazila, prva asocijacija svima nama koji smo uživali u tom prekrasnom Mundijalu, bit će Josimar. Igrač čija je karijera nekakva mješavina Liliana Thurama i Tota Schillacija. Čovjek nakon tog prvenstva nikad ništa više nije napravio, imao je jednu neuspješnu avanturu u Sevilli koja je trajala samo 13 utakmica i to je nekako bilo to. Godine 1989. se vratio u Brazil, gdje je 1997. okončao karijeru igrajući za niz nižerazrednih klubova. Za reprezentaciju je u 16 utakmica zabio samo dva gola. Ali kakva su to dva gola bila, ljudi moji. Čudesna. Prekrasna. Nevjerojatna.
Najprije je slavnom Patu Jenningsu i Sjevernim Ircima u grupi zabio gol s 30 metara u same rašlje, a onda je u osmini finala protiv Poljske izvukao još jednom čarobni štapić i izveo i veće čudo. Gol koji je zabio na toj utakmici čista je esencija užitka. Umjetnost! A proslava koja je potom uslijedila predstavljala je čisto slavljenje nogometne igre u njenom najčišćem obliku.
Jozimara su zaboravili i u Brazilu
Neobična je Jozimarova nogometna priča. Šest godina, od 1982. do 1988. je igrao za Botafogo, a za reprezentaciju je debitirao u lipnju 1986., neposredno pred početak Mundijala u Meksiku. Nije ni trebao otići na SP, no samo nekoliko dana prije otvaranja turnira ozlijedio se Edson, prvi izbor na poziciji desnog beka i Jozimar je dobio šansu. Ne samo da ju je iskoristio, već se upisao u povijest nogometa. No, Jozimara pamte samo najzagriženiji fanovi svjetskih prvenstava jer je ovaj desni bek zaboravljen i u vlastitoj domovini. Prije nekoliko godina upoznao sam nekoliko Brazilaca, a kad si s njima u društvu, jasno je da će razgovor otići u smjeru nogometa. Kako je Meksiko 1986. bilo prvo prvenstvo koje sam gledao, Jozimarova remek-djela usjekla su mi se u sjećanje i s ogromnim entuzijazmom i oduševljenjem sam novim poznanicima pričao o Jozimaru. Dočekali su me zbunjeni pogledi i šokirao sam se da nitko od njih nije imao pojma tko je heroj o kojem sam tako strastveno pričao.
Stoga, ovaj tekst neka bude posveta jednom zaboravljenom junaku koji mi je među prvima pokazao kako nogomet može biti predivan sport.