OD samog početka afere VAR leaks tužno je, a na trenutke i neugodno pratiti na koje aspekte afere javnost i neki mediji stavljaju fokus.
Bruno Marić u međuvremenu je dao ostavku koja se sada pokušava prikazati isključivo kao rezultat pritisaka i prijetnji kojima je bio izložen pa, čisto da ostane zabilježeno, ponovimo činjenice.
Činjenica 1: Marić je izmislio postojanje dokaza da bi prikrio pogrešku sudaca
Afera VAR leaks započela je objavom snimki iz VAR sobe s utakmice Varaždin - Hajduk, a najproblematičnija situacija bila je ona u kojoj je pogodak Hajduka intervencijom VAR sobe poništen zbog zaleđa.
Na konferenciji za medije Marić je iznio službeni stav Komisije kako Hajduk nije oštećen, a tu činjenicu je argumentirao postojanjem dodatne snimke koja nedvojbeno dokazuje da su suci bili u pravu kad su poništili pogodak.
Croatel je službenim priopćenjem naknadno potvrdio da takva snimka ne postoji. Dakle, Bruno Marić, šef sudačke Komisije, izmislio je dokaz da bi opravdao ono za što sada znamo da je očita pogreška sudaca.
(Naime, da bi mogli poništiti odluku glavnog suca, VAR suci moraju imati nedvojben dokaz, u što ne spada nepostojeća snimka.)
Na istoj toj presici Marić se obrušio na tendenciozne i fabricirane snimke, a samo dan poslije izašla je po njega još sramotnija afera - ona u kojoj je dokazano da je sam organizirao snimanje i objavu lažnih snimki.
Činjenica 2: Marić je snimao filmiće i tvrdio da su to autentične snimke iz VAR sobe
Ovo je jedna od najbizarnijih i najsramotnijih afera u povijesti hrvatskog suđenja ili čak suđenja općenito. Bruno Marić, šef sudačke Komisije, nakon utakmice Osijeka i Dinama, u kojoj su Dinamu dosuđena dva jedanaesterca, sazvao je press-konferenciju na kojoj je ekskluzivno objavio snimke iz VAR sobe koje potvrđuju da su sudačke odluke donesene neovisno, trezveno i točno.
Međutim, nakon curenja snimki postalo je jasno da Marić nije pustio snimke iz VAR sobe, već je dan nakon utakmice okupio suce i snimao ih kako glume da donose odluku gledajući snimku.
I zatim na presici hvalio njihovu smirenost i prisebnost u tako stresnoj situaciji.
U ovoj prevari javnosti, osim Marića, sudjelovali su i suci utakmice koji će, po svemu sudeći, nastaviti biti delegirani na utakmicama SHNL-a.
Činjenica 3: Objava snimki je legitimni javni interes
Iako se brojni mediji trude javnosti objasniti kako je curenje snimki glavni problem hrvatskog nogometa, činjenica je da isključivo zahvaljujući nepoznatom zviždaču znamo da smo na čelu sudačke organizacije imali lažljivca i manipulatora.
Ako išta, javnost i pogotovo novinari trebali bi biti sretni zbog curenja snimki te za zviždača tražiti zaštitu, a ne zatvorsku kaznu.
Činjenica 4: Hrvatsko sportsko novinarstvo je mrtvo
Ili, ajde, polumrtvo. Marićeve laži godinama su slušali i prihvaćali brojni hrvatski novinari, a posebno bizarna reakcija uslijedila je nakon izbijanja afere u kojoj su laži i dokazane.
Mainstream mediji, umjesto istraživanjem afere, počeli su se baviti sanacijom štete za Marića i HNS, a pojedine redakcije išle su toliko daleko da su tražile kazneni progon ne samo osobe koja je objavila snimke već i kolega novinara koji su ih podijelili.
Sve ono što je Marić godinama radio, a što su prije njega radili Zdravko Mamić i njegovi pobočnici, moguće je, između ostalog, i zbog medija koji u trenutku kad je dokazano da šef sudačke Komisije objavljuje lažne snimke traže kazneni progon osobe koja je to razotkrila.
Činjenica 5: Otkad je Marić na čelu Komisije, u praktički svakoj SHNL utakmici krši se VAR protokol
Ako na trenutak pretpostavimo da ni na jednoj od objavljenih snimki nema ništa sporno, da sve dokazuje da suci sude pošteno i komuniciraju u skladu s pravilima - postoji ipak još jedna nezgodna stvar za Marića. On je, naime, prvo kao glavna osoba za uvođenje VAR-a, a zatim i kao šef sudačke organizacije, odgovoran što se praktički na svakoj utakmici SHNL-a krše VAR protokoli.
Iz svake od snimki jasno je, naime, da VAR soba sucima konstantno sugerira, a u nekim situacijama i de facto naređuje, koje odluke da donesu, što je u direktnoj suprotnosti s UEFA-inim pravilima oko implementacije VAR-a i što će, sasvim sigurno, biti posebna tema između HNS-a i UEFA-e.
Ako se i dalje pitate zašto nijedan sudac iz Hrvatske ne može niti primirisati ozbiljnim utakmicama UEFA-inih natjecanja - to je zato što ih je Bruno Marić obučavao i kontrolirao tako da u svakoj utakmici komuniciraju i sude tako da krše UEFA-ina pravila.
Činjenica 6: Marijan Kustić nakon svega štiti Brunu Marića
Bruno Marić, šef sudačke Komisije i dokazani lažljivac, sa svoje pozicije nije (po riječima Marijana Kustića) otišao zbog sramote koju je nanio Savezu i hrvatskom nogometu, već zbog prijetnji koje je nakon izbijanja afere primio.
U medijskim istupima nakon ostavke, Marić je još jednom potvrdio da stoji iza svojih laži, da ih se ne srami i da ih je, dakle, svjesno i namjerno koristio da bi obmanjivao javnost. Marijan Kustić i dalje mu zahvaljuje na odličnom radu, a Marić najavljuje da će nastaviti biti dio sudačke organizacije kao VAR instruktor i kontrolor.
Osim u šačici afričkih nogometnih saveza, otkriće da šef sudačke Komisije organizira snimanje i objavu lažnih snimki te izmišlja postojanje dokaza, značilo bi instant smjenu ne samo njega nego vjerojatno i osobe koja ga je na tu funkciju postavila.
U Hrvatskoj, djelomično i zbog onog što smo naveli u točki 4., takav oblik moralne i profesionalne odgovornosti nije nužan pa se za kraj zadovoljimo samo ovim sitnim doprinosom i ponavljanju očitog - šef sudačke organizacije Bruno Marić nije otišao kao žrtva urote, već kao osramoćeni lažov i manipulator, a šef HNS-a Marijan Kustić mu javno zahvaljuje na svemu obavljenom.