FUTSAL Dinamo je u spektaklu i trileru pobijedio aktualnog prvaka makarsko Novo vrijeme u krcatoj Dvojci Doma sportova. Time je izborio svoj prvi plasman u finale nacionalnog prvenstva, ali si je automatski i osigurao igranje u Ligi prvaka iduće sezone.
Makaranima je poraz jako teško pao, ali su u neformalnim razgovorima potvrdili da nikad nisu igrali u takvoj atmosferi i da je ono što se događalo na terenu i izvan njega bila najbolja moguća promocija futsala. Porazgovarali smo s Borislavom Vukovićem, čovjekom koji je od osnutka do današnjeg dana svakodnevno uz klub te je najdugovječniji član uprave i jedan od najprepoznatljivijih domaćih futsal djelatnika.
Kako ste doživjeli ovu zadnju utakmicu i preokret na njoj? Zapravo, i prva utakmica u seriji je bila vrlo bliska.
Jednostavno je momentum bio na njihovoj strani. Tako se to dogodi. Ne samo na terenu nego i u životu, a Dinamu se sve poklopilo. U prvom dijelu sezone se špekuliralo o tome hoće li ispasti iz lige, a vidite gdje su sad.
Prvo im se dogodila Kutija šibica pa dolazak Tihe Novaka, a danas već razmišljaju o tome kako bi im u Zagreb mogli stići Barcelona, Sporting ili Benfica. Oni i veliki Dinamo se više ne gledaju preko nišana, sve im je krenulo.
Što kažete na atmosferu?
A što da kažem? Četiri, pet tisuća ljudi je napravilo nešto o čemu će se pričati. Ovo je neviđeno za hrvatske prilike. Ali, ne trebam ja o tome pričati. Mislim da su danas već svi vidjeli poneki video iz Dvojke koji dočarava atmosferu.
Kakav sud dajete ovoj sezoni? Jeste li razočarani?
Ne bih rekao baš razočaran, ali sam nezadovoljan. Neke stvari možeš crtati i objašnjavati, ali sve dok se ne dogode, ne znaš kako će ljudi reagirati. Mislim da su svi u klubu, od najstarijeg do najmlađeg, možda mislili da će nam nakon dvostruke titule lani neke stvari doći. Morali smo neke stvari drugačije napraviti.
Ipak, budućnost je jako svijetla?
Moramo stvari staviti u neke okvire. Mi smo igrali pet finala zaredom, što nije uspjelo ni jednom drugom klubu u povijesti hrvatskog futsala, i to s domaćom kičmom momčadi. Sve stane u neki detalj, treba i sportske sreće. Netko gore slaže crtice i spojeve, ali mislim da postoji razlog zašto netko izgubi na penale, netko pogodi stativu, a netko pobijedi.
Iskreno, za sutra se nimalo ne bojim. I reći ćete mi možda da sam lud, ali je možda i bolje da nismo ušli u finale. Uspjesi te opijaju i često ti ne daju prostora za promjene. S druge strane, tek u porazima vidiš kako će netko reagirati.