U HLOHOVCU je Hrvatska uzela ono po što je došla. I to u prilično autoritativnom nastupu, bez vidljivih ožiljaka koji su ipak negdje ostali nakon poraza od Francuska u finalu koje je po svemu trebalo biti i bilo je - naše. Teško se odmaknuti od aktualnih događaja koji sugeriraju da su opako zasićeni neki odnosi u reprezentaciji i oko nje, ali Červarovi igrači pokazali su najbolji način da se zaboravi na izostanak Balića i Metličića, Špoljarića ili Šprema - pravu igru koja nije odavala da nedostaju neke po mnogočemu bitne figure.
Iako je nakon kobnog finala pokazao uznapredovale znakove umora, psihičkog i fizičkog, Lino Červar filozofiju ne mijenja. Još jedan šok-popis ponudio je dosta mladih lica, svi su dobili priliku i prije nego je protivnik to dopuštao, i Červar je načelno opet uspio. Doduše, vidjeli smo jako malo od Ivana Ninčevića, koji je ušao kad su stvari bile gotove, a uz raspoloženog Ljubu Vukića nije bio ni potreban, te previše od Marka Kopljar, kojeg je Červar svako malo povlačio na klupu, na reanimiranje. No, Hrvatska je izgledala sigurno od prve minute. S Alilovićem na golu, Vukićem i Čupićem na krilima, te Valčićem, Duvnjakom i Kopljarom u vanjskoj liniji.
Lacković podsjetio koliko nam je važan
U dvorani koja prima dvije tisuće ljudi vladala je poprilična buka, ali to nije nimalo omelo Červarove igrače u reprizi četvrtfinala SP-a, na kojem su Slovaci bili ugodno iznenađenje. Imena ekipa jedina su poveznica između ta dva uzastopna susreta, jer Hrvatska se večeras puno lakše, bez pritiska, obračunala s braćom Strankovsky, Šulcom i društvom. Izgledala je jako i uigrano, uz manja odstupanja u obrani, posebice u bloku. Ugodno je iznenadio Blaženko Lacković, koji se vratio u šutersku formu, a već je prvo poluvrijeme protiv Slovačke pokazalo koliko su nam njegovi pogoci važni. Na lijevom krilu, također lijepo iznenađenje; u pravoj formi je i Ljubo Vukić, a to je dobra vijest i za Zagreb. Tonči Valčić najraspoloženiji na početku utakmice, i pomalo spor u obrani. Kasnio je, zapravo, cijeli blok.
Marko Kopljar krenuo je na desnom vanjskom od prve minute, ali ništa se posebno nije promijenilo od SP-a. Još uvijek ne može savladati pritisak, pa je Buntićevim ulaskom igra očvrsnula. Uz Lackovića, najjača karika Hrvatske bio je Mirko Alilović.
Vrijeme radi za Červara
Utakmica protiv Slovačke bila je u svakom smislu odlična; pravi rukomet, u žestokom i agresivnom ritmu, koji je tek pred kraj rezultirao manjih ispadima nervoznih Slovaka, koji su Hrvatsku lovili tijekom cijele utakmice, ali je njihova limitiranost bila prevelika prepreka; vratili bi se na četiri razlike, ali Hrvatska bi odmah ubacila u višu i ohladila domaćine.
U nijednom trenutku naša pobjeda nije došla u pitanje. Obrana 3-2-1 igrala se skoro cijelu utakmicu i bilo je manjih propusta, nesporazuma i kašnjenja. No, od prvog gola, koji je zanimljivo postignut tek u šestoj minuti utakmice, Červarovi igrači nametnuli su svoj ritam, poveli i vodili do samoga kraja. Na poluvremenu je ta prednost iznosila šest golova (17:11), a iako su se Slovaci dva puta vraćali na minus četiri, više od toga nisu mogli. Lacković je bio naš najbolji strijelac sa sedam pogodaka, uz njega je najviše zabio Domagoj Duvnjak, šest pogodaka.
Stvari se u rukometu odvijaju brzo i zato će Červaru biti puno lakše prebroditi krizu, osobnu i svaku drugu. Već u subotu u Osijeku čeka Grčka, u utakmici koja će ljestvicu dovesti u red.
Hrvatska je favorit skupine 4, zajedno s Mađarskom, no Grčka i Slovačka planiraju pomrsiti račune najjačima. Finci su ipak svojevrsni outsajderi. Mađari trenutno predvode grupu, ali imaju utakmicu više od Hrvatske, barem do sutra. Hrvatska je pobjedom izbila na drugo mjesto, i u Gradkom vrtu igra s drugoplasiranom Grčkom. Na EP u Austriju plasirat će se dvije najbolje momčadi iz skupine, iako se mora primijetiti da Hrvatska igra kvalifikacije kao svjetski i europski viceprvak, ali su domaćini direktan plasman ponudili samo europskim prvacima, Dancima te - sami sebi.
Dea Redžić
Foto: Index, AFP