BIO je 16. svibnja 2009. godine. Barcelona je osvojila prvi naslov s Pepom Guardiolom na klupi nakon što je Real Madrid izgubio od Villarreala 3:2 pogotkom Joana Capdevile u 90. minuti. Milan je u gostima izgubio od Udinesea i tako matematički omogućio Interu prvi naslov s Joseom Mourinhom na klupi.
United je remijem protiv Arsenala tog datuma osigurao 18. titulu prvaka Engleske izjednačivši se po broju naslova s Liverpoolom, dok su Grafite i Edin Džeko održali kolo prije kraja dva boda prednosti u odnosu na Bayern te će s tom prednosti i okončati sezonu.
Bila je to po mnogo čemu povijesna sezona za europski klupski nogomet, ali najdramatičnija utrka se odigravala u Francuskoj. Od 5. do 30. kola Lyon je držao prvo mjesto na tablici. Karim Benzema je nemilice zabijao, Juninho Pernambucano je bio zicer nakon svakog dosuđenog slobodnog udarca, a Cris je bio nepremostiva prepreka za svakog tko bi uopće pokušao doći do Huga Llorisa.
Dogodila bi se Lyonu pokoja lošija utakmica, no nakon remija u 31. kolu protiv Monaca je uslijedila utakmica protiv Bordeauxa. Bordeaux, koji je krenuo nešto slabije u sezonu, ušao je u dobar niz utakmica, no kada je te rezultate trebalo kapitalizirati, od 23. do 27. kola upisali su tek jednu pobjedu.
Činilo se da će ih pad na peto mjesto izbaciti iz igre za naslov prvaka, no slavili su u idućih 11 utakmica. Nakon što su u tom 32. kolu golom Aloua Diarre upisali pobjedu protiv favorita lige, 16. svibnja su prvi put zauzeli prvo mjesto na tablici, iskoristivši i kiks Marseillea koji se ponadao naslovu. Do kraja ga nisu pustili te je taj naslov prvaka postao legendaran.
Dali su Zidanea i Lizarazua
Bordeaux, dakako, nije bio neki tamo osrednji klub. Uvijek je bio među pet najvećih klubova u povijesti države, a u devedesetima je iznjedrio neke nogometne legende. Prvi od njih je Zinedine Zidane, koji je profesionalnu karijeru započeo u Cannesu, no koji se Europi predstavio igrama za Bordeaux.
Na njegovim krilima, kao i Christophea Duggaryja i Bixentea Lizarazua, osvojili su Intertoto kup, a kasnije su igrali i finale kupa UEFA-e. Par godina kasnije su njihov učinak zamijenili Johan Micoud i Sylvain Wiltord koji su klubu donijeli peti ligaški naslov sedam godina nakon što su se vratili iz druge lige, u koju su bili izbačeni zbog stečaja.
Nakon naslova prvaka 2009. dojam je bio da će se Bordeaux zadržati na najvišem rangu europske scene. U četvrtfinalu Lige prvaka ga je izbacio Lyon s ukupnim rezultatom 3:2, no u grupi je bio prvi, i to ispred Juventusa i Bayerna. Malo je tko mislio da nakon te utakmice protiv Lyona Bordeaux više neće igrati Ligu prvaka.
Slijedile su godine prosječnosti
U idućim sezonama klub je promijenio nekoliko trenera te je prodao mnoštvo igrača, a zamjene nisu bile dovoljno kvalitetne. Osudilo je to Bordeaux na godine prosječnosti, no ona kritična, koja će ga u konačnici dovesti do stanja u kojem je sad, bila je 2018.
Klub je od 1999. bio u vlasništvu francuske medijske kuće Metropole Television. Te 2018. ga je kupila investicijska kompanija General American Capital Partners koju su podržavali fondovi Fortress Investment Group i King Street Capital.
Potonji fond je zbog svojih znatnih ulaganja imao 86% vlasništva kluba, no General American je imao čovjeka s pravom veta na praktički sve odluke u klubu. Navijačima se nije svidjelo što postoji mogućnost neslaganja različitih kompanija koje drže klub, a njihove slutnje su se i ostvarile.
Ekipa je na terenu izgledala sve lošije, zbog čega su iz King Streeta zaključili da su prevareni te da njihova investicija ne vrijedi onoliko koliko su platili klub. Otkupili su udio General Americana, no problemi s televizijskim pravima u Francuskoj te pandemija covida potpuno su narušili financijsku strukturu kluba koji je upao u astronomske dugove a da novac nije bio uložen u napredak.
2021. se King Street u potpunosti povukao iz kluba, a on je nakon odluke trgovačkog suda i financijske komisije izbačen u drugu ligu. Ipak, pojavila se slamka spasa u obliku Gerarda Lopeza. Bivši vlasnik Lillea je dao dovoljno osiguranja komisiji da će obaviti financijsku rekonstrukciju i vratiti klub gdje pripada. Problem je što Gerard Lopez baš nije uspješan poduzetnik.
U njegovom mandatu Lille je osvojio naslov prvaka, ali je istovremeno klub upao u enormne financijske probleme zbog kojih ga je Lopez morao prodati investicijskom fondu Elliott Management i banki JP Morgan Chase.
Bankrot
Lopez je također bio vlasnik ekipe Lotusa u Formuli 1 koju je zbog financijskih problema morao otkupiti Renault, a 2020. je kupio i belgijski klub Royal Excel Mouscron. Dvije godine kasnije će klub bankrotirati.
Bordeaux je u prvoj sezoni u njegovom vlasništvu ispao iz lige, a nogomet koji su igrali je bio čisti kaos. Rješenje kluba je jednostavno bilo nagomilati što više igrača koji će moći indiviualnim potezom riješiti utakmice, dok se za filozofiju igre, viziju trenera ili išta strukturalno nije marilo.
Zabili su 52 gola, koliko je zabila i petoplasirana Nica. Međutim, primili su čak 91 gol, a brojni od njih su izgledali kao da se protiv profesionalnih nogometaša brani ekipa amatera nakon nekoliko piva ispred dućana.
Budući da su spomenuti igrači imali poprilične plaće, a klub relativno nov stadion, dovršen 2015., troškovi za sezonu 22./23. u drugoj ligi su bili astronomski. Klub se morao izboriti za prvu ligu kako bi financijski opstao jer uprava nije uspjela u rezanju plaća i raskidanju ugovora, no za povratak u najviši rang su im nedostajala na kraju sezone tri boda. Iduće je sezone Bordeaux završio na 12. mjestu, nakon čega su proglasili bankrot.
Klub je time prvotno izbačen u treću ligu, no samo tjedan dana kasnije je striktna financijska komisija pronašla dodatne neregularnosti, zbog čega su spušteni još jednu stepenicu niže, u četvrtu ligu.
Navijači su marširali gradom s transparentima protiv Lopeza, no ne gledaju svi na tu situaciju crno-bijelo, pogotovo ne on. Njegov glasnogovornik je rekao da je Lopez uložio 60 milijuna eura vlastitog novca, dok se sam Lopez pismom obratio navijačima.
U njemu navodi kako je pogriješio što nije novac investirao u lokalni razvoj nogometaša, domaće dečke, te što nije u zadnjih nekoliko kola u sezoni 22./23. češće upadao u svlačionicu kako bi motivirao ekipu. Lopez sebe doživljava spasiteljem te je za medije davao izjave kako bi se klub ugasio da njega nema te da teret krivnje leži na američkim investicijskim fondovima koji su klub preuzeli 2018., a ne na njemu koji ulaže svoj novac.
Ističe i kako je smanjio dug sa 100 milijuna eura na samo 11, iako je to pomalo licemjerno s obzirom na to da je sam htio igračima ostaviti visoke plaće prilikom ispadanja u drugu ligu jer je vjerovao u instantni povratak u prvu.
Andy Carrol kao simbol povratka
Bordeaux je u sezonu u četvrtoj ligi krenuo dosta slabo, što je očekivano jer je imao nepostojeće pripreme i mali broj igrača, a do samog početka prvenstva nije se znalo tko će uopće biti trener kluba, a tko će krojiti sportsku politiku.
Lopez se snašao u zadnji čas. Na klupu je doveo Brunu Irlesa, koji je radio u nekoliko klubova, no koji je u Francuskoj više poznat kao stručni komentator, dok je par dana kasnije kao pomoćnog trenera zaposlio Dadu Pršu, kojem je to prvi angažman ovog oblika. Pršo je prema nekim navodima iz kluba brzo postao bitan faktor u klubu te je Irles dao ozbiljan dio taktičke pripreme i odgovornosti njemu u ruke.
Osim njih, Lopez je doveo sportskog direktora Amiensa Johna Williamsa kako bi se bavio dovođenjem igrača. Pomalo bizarno, ali Williams je i dalje sportski direktor Amiensa, no honorarno radi na ulaznim transferima Bordeauxa. Njegov je prvi potez bio uspješno nagovaranje propale engleske zvijezde Andyja Carrolla da Amiens zamijeni za Bordeaux.
Carrolla svijet pamti po transferu iz Newcastlea u Liverpool 2011., kada je postao najskuplje plaćeni Englez u povijesti nogometa. Međutim, njegove igre u Liverpoolu, a kasnije i u West Hamu, donijet će mu epitet jedne od najgorih kupovina ikada.
Carroll ni u Amiensu u 35. godini nije baš oduševio. U drugoj francuskoj ligi je postigao tek četiri gola u 32 utakmice, zbog čega Amiens nije vidio problem u njegovom odlasku u Bordeaux. No, ovaj ikonski nogometaš, doduše iz krivih razloga, u četvrtoj je ligi procvjetao.
Dani Zidanea i Wiltorda će se teško vratiti
Otkako je Carroll nastupio u trećem kolu, Bordeaux ne zna za poraz. Od deset golova, koliko ih je klub postigao u zadnjih sedam kola, Carroll je zabio njih sedam te je omiljena figura u svlačionici i izvan nje. Carroll je sam istaknuo kako mu je plaća u Bordeauxu manja nego mjesečna stanarina, no samo na račun igranja u Premiershipu svih godina vjerojatno nema nekih financijskih problema.
Pored Carrolla, klub su podržali još neki igrači. Jako je specifično kako je Amadou Diallo, bivši reprezentativac mladih selekcija Engleske, koji je proveo juniorske dane u West Hamu i Newcastleu, također došao u Bordeaux, dok se u klub vratio i Rio Mavuba. Iako je u mirovinu otišao prije šest godina, Mavuba se s 40 godina vratio u svoj prvi klub kako bi igrao u B momčadi i tako pomagao mladim igračima.
I dok će oko Lopeza i načina na koji vodi klub i dalje biti spora, što pokazuju i povremeni sukobi njegovih kritičara i navijača koji ga podržavaju, nekakva vizija sada ipak postoji. Možda se bazira na sentimentalnosti starijih igrača, mladim lokalnim dečkima i taktičkim inovacijama još nedokazane struke, ali i to je nešto.
Svakako je bolje nego dugogodišnje lutanje koje je rupe pokušavalo zakrpati novcem, da bi taj isti novac na kraju nestao, što ih je dovelo tu gdje jesu. Dani Zidanea i Wiltorda će se teško vratiti, ali oni profesionalnog nogometa ne moraju biti toliko daleko.