HRVATSKA je u 3. kolu borbe za Europsko prvenstvo pobijedila Wales 2:1 i popravila loš dojam na otvaranju kvalifikacija.
I to samo zbog dvije činjenice: 1) osvojila je tri boda i 2) dobila je sigurnog golmana u liku Dominika Livakovića. Sve ostalo veliki su problemi za Zlatka Dalića.
Zanimljivo je koliko se jedna momčad može promijeniti u samo godinu dana. Od gladne, napaljene ekipe koja je oduševila u Rusiji, Hrvatska je postala umorna, spora i neinventivna momčad koja se do zadnjih sekunda mora tresti protiv Azerbajdžana i Walesa i praktički nema šanse protiv Mađarske.
Normalan je proces da se takva momčad, nabijena emocijom, isprazni nakon povijesnog rezultata na Svjetskom prvenstvu, ali igra hrvatske reprezentacije postaje ozbiljan problem koliko god Dalić govorio da su bodovi najbitniji. Jesu, no način na koji Hrvatska do njih dolazi je izrazito zabrinjavajuć. Izlizana je ona frazetina da velike momčadi pobjeđuju i kad ne igraju dobro, ali Hrvatska neće uvijek imati sreće kao što je imala u Gradskom vrtu.
Uvjeti za igru u Osijeku zaista su bili nemogući, ali isti su bili i Hrvatskoj i Walesu. Dalićeva momčad do same završnice, kad su se gosti potpuno otvorili, nije iz igre stvorila ni jednu priliku. Gol je zabila nakon nespretne reakcije Lawrencea, a pravo je čudo da u prvom poluvremenu nije primila nijedan. Dejan Lovren, najslabiji hrvatski igrač, dopustio je da ga lopta koju je Bale bacio iz auta preskoči, ali na njegovu sreću Wilson je pucao ravno u sigurnog Livakovića.
Hrvatska je momčad koju presiječe jedan gol
Dinamov golman morao je spašavati i u 42. minuti kad je Vaulks iskoristio kaos u hrvatskoj obrani, ali mu je Livaković iz drugog pokušaja obranio udarac. Tako je Hrvatska na poluvremenu vodila, a da nije imala nijedan udarac u okvir. Ukupno ih je u ovim kvalifikacijama imala devet u tri utakmice. Ništa bolje nije igrala ni u nastavku. Perišić je gol zabio nakon raspada sistema u obrani Walesa i činilo se da je prelomio utakmicu, ali Hrvatska je danas momčad koju jedan primljeni gol potpuno presiječe. Bilo je tako protiv Azerbajdžana, bilo je i u Budimpešti te danas u Osijeku.
Slučajan gol Walesa, koji je dotad promašio četiri velike prilike, unio je strašno puno nervoze u hrvatske redove, što su igrači i sami priznali nakon utakmice, i da je igrala protiv malo jače momčadi nego što je Wales, vjerojatno bi primila drugi gol. Mogao ga je zabiti i Wales, ali je u sudačkoj nadoknadi netko upropastio odličnu Baleovu asistenciju.
Da je završilo 2:2, za uši bi Dalić mogao izvući Andreja Kramarića čija sebičnost postaje ozbiljan problem. U dva navrata imao je suigrače u puno boljoj situaciji, ali je sebično sam išao neuspješno završavati akcije umjesto da posluži Perišića ili Brekala u boljoj poziciji. Kramarić prečesto glumi zvijezdu na terenu, a prije ili poslije će reprezentaciju ta sebičnost koštati, koliko god Andrej bio hrvatski napadač u najboljoj formi.
Obrana je postala teret
Obrana na čelu s Vidom i Lovrenom više ne igra u transu kao u Rusiji i postaje teret koji prečesto vuče reprezentaciju u goleme probleme. Velšani su u šanse ulazili najjednostavnijim reakcijama, a Lovren im je sam poklonio dvije velike prilike. Jednu je upropastio Wilson, a u drugoj je Bale bio presebičan pa se osvajač Lige prvaka izvukao. Odnosno, izvukao ga je Dominik Livaković koji je bez ikakve dileme, uz nepogrešivog Modrića, bio najbolji hrvatski igrač.
Sam Dalić je nakon utakmice rekao da Livaković zaslužuje tu poziciju i teško je vjerovati da će ga netko izgurati s gola reprezentacije. Livaković je golman za budućnost i morao bi biti dugoročno rješenje za poziciju koja je godinama bila rak-rana Hrvatske.
Vrlo dobar bili su i Josip Brekalo te Ivan Perišić koji je jedan igrač u Interu, a drugi u reprezentaciji, osobito u Osijeku. Skoro svaka akcija išla je preko njega, zakuhao je prvi gol i sam zabio drugi. Dok je njega i Modrića, a nadamo se i Rakitića, Hrvatska ne bi smjela imati problema s reprezentacijama ovog ranga. Bez njih je reprezentacija prepuna upitnika.