HRVATSKA i Španjolska (3:5) odigrale su jednu od najluđih utakmica u povijesti europskih prvenstava.
Momčad Zlatka Dalića se u posljednjih pet minuta regularnog dijela susreta vratila iz mrtvih na totalno ludilo, a nakon toga je imala ogromnu šansu i povesti. Bez obzira na poraz, dokazala je da je velika ekipa koja zna igrati velike utakmice i koju se baš nikad ne može otpisati.
No priprema susreta nije bila dobra. U prvih 60 minuta Hrvatska nije postojala na terenu, a to je krivica Zlatka Dalića.
Zašto je Rebić počeo utakmicu?
Ante Rebić odigrao je slabu utakmicu i definitivno nije bio u pravoj formi na ovom prvenstvu. Međutim, opravdano se postavlja pitanje zašto je počeo susret. S obzirom na to da se znalo da će Španjolci imati preko 70% posjeda i da će odmah po gubitku lopte presingom tražiti reposjed, nema smisla na krilo staviti igrača koji je tehnički tvrđi od konkurencije (Brekalo, Oršić) i teže se snalazi na malom prostoru. Rebić je čak 14 puta izgubio loptu, a više izgubljenih lopti od njega imao je samo Dominik Livaković koji je često bio prisiljen ispucati loptu. Idući najlošiji po toj statistici bio je Gvardiol koji je izgubio 13 lopti, ali je mladi branič RB Leipziga odigrao čak 53 minute više.
I još jednom, najveću odgovornost za to ne snosi Rebić. Nije se radilo o tehnički neforsiranim greškama, već je igrao protiv reprezentacije s najboljim presingom na svijetu. S obzirom na to da se znalo da će Španjolci svoje šanse tražiti iz visoko oduzetih lopti, jasno je da napadač Milana nije bio savršen fit za ovu utakmicu.
Oršić je ušao i zabio pogodak te asistirao. Doduše, to je napravio protiv umornije obrane i u fazi u kojoj se utakmica jako otvorila, ali to ne umanjuje činjenicu da je Dinamov napadač nevjerojatno podcijenjen iako u klupskom dresu igra briljantno. Ušao je kao panična opcija 20 minuta prije kraja susreta, kada je Hrvatska gubila. U najgoru ruku je dokazao da je zaslužio više šansi, posebno kada je Ivan Perišić kao prva opcija na toj poziciji otpao.
Svi pljuju po Petkoviću. Koliko je to fer?
Još jedan igrač kojeg je javnost žestoko nagazila je Bruno Petković. Istina je da je odigrao slabo prvo poluvrijeme i da je Dalić imao puno pravo zamijeniti ga na poluvremenu, ali ne bi bilo fer ne naglasiti kontekst u kojem je bio slab.
Hrvatska se branila veći dio prvog poluvremena s 10 igrača u svojih 30 metara. Petković je u fazi obrane bio zadužen za to da markira Busquetsa. Onog trenutka kada je Hrvatska osvojila loptu, trebao se pojaviti među tri suparnička veznjaka i stopera, izdržati duel s leđa i pričekati suigrače pa ih razigrati. Problem je što ti igrači nisu dolazili u pomoć. Ne zato što nisu htjeli, nego zato što ih je suparnik sabio pred Livakovićev gol, a Vlašić i Rebić su u fazi obrane morali igrati jako nisko kako bi branili suparničke bekove.
Petković nije uspio u onome što je trebao donijeti, ali treba reći da i nije imao velike šanse. U prvom poluvremenu, u kojem je on bio na terenu, Hrvatska je bila grozna.
"Poveli smo nakon sretnog gola, a nakon toga su oni bili bolji u prvih 60 minuta. Stajali smo preduboko na svojoj polovici i dozvolili im da igraju svoju igru. Kad smo počeli više napadati, bili smo bolji i stvarali prilike", rekao je nakon utakmice Luka Modrić. Brojni mediji i navijači pisali su kako se Hrvatska brani i čeka kontru. To je najbolji opis njezine organizacije u prvom dijelu. Čekala je da se nešto dogodi.
Nepostojanje plana
Hrvatska nije imala plan ni u jednoj fazi igre. Prema naprijed je jedina opcija bila dati tešku loptu Petkoviću i nadati se da će ju on zadržati protiv nekoliko igrača i da ju neće izgubiti. Iako je Dalić najavljivao da će Hrvatska suparniku pokušati sakriti loptu što je više moguće, u tome nije ni najmanje uspjela.
Nije postojao nikakav pritisak na Španjolce u prvoj fazi izgradnje napada i dozvoljavalo im se vrlo lagano da drže posjed duboko na hrvatskoj polovici. Vezna linija se povlačila u krilo stoperima kako bi branila međuprostor, a krila su se spustila na 25 metara od Livakovića. Nije ni čudno da se Hrvatska nije mogla otvoriti kada je osvojila loptu. Udaljenosti među igračima su bile tako male da su Španjolci s velikom lakoćom napravili pritisak na tu zonu i brzo ponovno uzeli loptu.
Što je najgore, znalo se na koji način i u kojoj zoni Španjolci traže višak, a Hrvatska nije poduzela ništa da to spriječi. Krila Furije igrala su jako široko kako bi rastegnula hrvatsku zadnju liniju, što je otvaralo prostor Kokeu i Pedriju da utrče u prostor između hrvatskih bokova i stopera. Ako to nije bilo moguće, španjolska krila bi oslobodila prostor za bekove iz drugog plana. Ukupno četrnaest ključnih dodavanja Španjolske sa širokih pozicija, osam točnih centaršuteva i četiri gola dokaz su da Dalić nije imao plan kako zaustaviti suparnika tamo gdje stalno traži višak.
Posebno je upečatljiv detalj i da su Španjolci stalno centrirali na drugu stativu gdje je krilo sa suprotne strane čekalo loptu. Tako je pao gol Morate, dok je Azpilicueta dao gol jer je Gvardiol branio Sarabiju na drugoj stativi, a suparnički bek je napao prostor koji se time otvorio. Još nekoliko puta Španjolci su na taj način u završnici stvorili razliku. Naravno da je u pojedinim situacijama bilo očitih individualnih grešaka, ali nedozvoljivo je na ovoj razini da se prilikom analize suparnika ne obrati pozornost na to.
Nada da će veznjaci učačkati loptu i pokrenuti kontru ili da će si Pedri zabiti autogol sa 60 metara bila je sve što je Hrvatska prikazala u prvih sat vremena igre. Samo sreća je pomazila Hrvatsku te je u tom periodu utakmice imala i dalje aktivan rezultat.
Dva bizarna detalja otkrivaju razinu organizacije
Opću razinu organizacije najbolje otkrivaju dva primjera, koja bi bila smiješna i u niželigaškom nogometu. Rebiću se dozvolilo da u 37. minuti mijenja kopačke, protiv momčadi koja napada s 10 igrača i protiv koje se Hrvatska grčevito brani. S obzirom na to da je kraj poluvremena bio blizu, taj manevar mogao je i morao pričekati. Kod trećeg španjolskog gola hrvatska obrana uhvaćena je na krivoj nozi jer su igrači pili vodu.
"Mi u 38. minuti mijenjamo kopačke i pijemo vodu, protivnik nas kazni. Očito moramo odrastati još", rekao je Dalić nakon utakmice. Trener, suigrači s klupe ili neki pomoćnik su jednostavno to morali primijetiti na vrijeme i reagirati, ne dozvoliti dva takva trenutka. Te dvije situacije toliko su bizarne da ih je teško objasniti, a sigurno nikad nisu napravljene dvije takve pogreške u istoj utakmici u vrhunskom nogometu.
Dalić je odlično reagirao i na ludilo skoro dobio utakmicu
Za pripremu utakmice izbornik ima veliki minus, ali ima i veliki plus za reakcije nakon 75. minute, koliko god su one očite i potrebne bile. Više se nije imalo što čekati i Dalić je uveo dva sjajna skakača (Budimir, Pašalić), a promjenom na 3-5-2 dao je Oršiću i Brekalu na bokovima šansu da stalno dolaze naprijed, u dobre situacije za centaršut.
Krenulo je potpuno ludilo koje se isplatilo i Hrvatska se u šokantnoj završnici vratila iz velikog minusa. Na početku drugog dijela Hrvatska je imala dvije sjajne šanse. Da je zabila samo jednu, vjerojatno bi na krilima totalnog ludila pobijedila i prošla dalje. Dalić je sam nakon susreta priznao da je zakasnio vratiti na četiri nazad kako bi ponovno stabilizirao susret. Ovako smo gledali utakmicu dva boksača koja su zadnjim snagama mahala krošeima. Čekalo se samo tko će prvi pogoditi suparničku bradu.
Ostvaren je solidan rezultat, ali igra je bila daleko ispod mogućnosti ove generacije
Na kraju je Hrvatska, koliko god bolio način na koji je ispala, ostvarila sasvim solidan rezultat. Ispadanje od Španjolaca u osmini finala nije nikakva sramota, posebno s obzirom na to da još nikad Hrvatska nije prošla prvi krug nokaut-faze na Euru. Uzmemo li u obzir činjenicu i da se na turnir plasirala prilično uvjerljivo, može se reći da je Dalić imao sasvim solidan rezultat u najbitnijim utakmicama prethodnog ciklusa.
Ono što je bilo loše je igra. Kako u kvalifikacijama i Ligi nacija tako i na ovom prvenstvu. Vrlo loše utakmice protiv Engleske i Češke, periodični bljeskovi protiv Škotske i totalna inferiornost u sat vremena protiv Španjolske daleko su od mogućnosti ove generacije. Dalić je u tom pogledu mogao i morao bolje i mudrije selektirati momčad i pripremiti utakmice. Neke igrače je predugo držao preplaćenima na mjesto u ekipi i izmišljao im nove pozicije, a druge je nepravedno zanemarivao. Maknemo li ludilo u posljednjih pola sata na stranu, vidjeli smo premalo od reprezentacije na ovom turniru.
Ovo je bila možda posljednja velika šansa generacije u kojoj i dalje ima puno igrača iz Rusije, ali Hrvatska po pitanju talenta ne mora brinuti za budućnost.