RAZUMLJIVO je zašto će se Budimir naći na popisu za Katar. Nalazi se u top 5% napadača Europe po broju osvojenih zračnih duela, a u sezoni 2020./2021. zabio je više golova glavom nego ijedan igrač u španjolskoj ligi. U jučerašnjoj utakmici je promašio izglednu priliku, no to nije bio jedini problem.
Koja je uloga Ante Budimira?
Hrvatska je u prvom poluvremenu nekoliko puta odigrala kvalitetan presing na polovici Francuza. Teško se sjetiti poluvremena kada su izabranici Zlatka Dalića toliko puta oduzeli loptu ovakvom protivniku na njegovoj polovici, makar se radilo o drugoj postavi te ekipe.
Međutim, po osvojenoj lopti se nudilo tek par rješenja, a jedno od njih je bila lopta u prostor za Budimira. Dva puta je Budimir ušao u takvu priliku te je oba puta bio neuspješan. I dok ga treba kriviti zbog propuštene šanse i zbog toga što nije vidio igrača na drugoj stativi, treba istaknuti i da on nije igrač koji će sprintom lomiti zadnju liniju.
Istovremeno od Budimira se tražilo i da bude igrač koji će u fazi obrane vršiti presing na zadnju liniju. U nekim trenucima to nije izgledalo loše, ali kada bi i oduzeo loptu, kao jedinu opciju imao je dodavanje na stranu. Nitko od suigrača pak ne bi reagirao trkom naprijed, što je činilo te akcije u konačnici neuspješnima.
U drugom poluvremenu smo vidjeli drugačiju situaciju. Vezni red i bekovi su uputili nekoliko dugih lopti na Budimira te je on u tim duelima reagirao dobro. Osvojio je svaki drugi duel, a čak se i u onim izgubljenima pošteno potukao s francuskim braničima. Pokazao je da može biti solidna mantinela, ali nije bilo dobre reakcije na njegova odlaganja lopte, zbog čega je kasnije i izvađen iz igre.
Francuska je drugu utakmicu zaredom pokazala isti problem
Priča o Budimiru je ujedno priča o izborniku Daliću. Dojam koji se ponavlja iz utakmice u utakmicu je da igra Hrvatske ne počiva na nekom konkretnom planu, već na vjeri da će svaki pojedinac odigrati na svojoj najboljoj razini. Budimir bi to možda i napravio, no kroz većinu utakmice mu se uopće nije pružila prilika da pokaže svoje glavne kvalitete.
Francuska je pokazala i u prvoj utakmici s Danskom da ima problema s loptama koje idu preko njene zadnje linije. Danci su im tako zabili gol dva puta, pa ne čudi da je i gol Hrvatske došao iz takve akcije. Ulaskom okomitijih igrača mogao se iskoristiti taj problem francuske zadnje linije, a to je ujedno rezultiralo jedanaestercem iz kojeg je Kramarić izjednačio.
Ako je postojao plan da se iskoristi visoka obrana Francuza, postavljaju se pitanja zašto je korišten sporiji napadač i zašto krilni igrači nisu trkom ulazili u sredinu, već su bili zalijepljeni za aut-liniju. Ako je pak bio plan tražiti dugom loptom napadača i graditi napad na njegovom spuštanju lopte, pitanje je zašto se to uopće nije radilo.
Nejasna uloga jednog igrača donosi probleme ostalima
Promašena uloga jednog igrača može dovesti i do problema na drugim dijelovima terena, što se vidjelo kod krila i bekova. Brekalo, Barišić i Juranović su zajedno uputili tek devet ubačaja. Od tih devet je tek jedan pronašao svoju metu. I to ne zato što traženi igrač ne bi osvojio duel, već zato što zbog uloge na terenu nije mogao ni biti u dobroj poziciji unutar 16 metara.
Igra Brekala i Barišića posebno zabrinjava jer su bili bezopasni te je dojam takav da je bez Sose i Perišića nemoguće nešto organizirati na lijevoj strani. Međutim, pitanje je bi li čak i Sosa u napadačkom smislu donio nešto ako bi u planu igre bio ograničen ovoliko koliko i Barišić.
S desne je strane pak Majer pronašao metu s oba svoja ubačaja, no kod njega nije bio problem samo uloge već i pozicije na terenu. Dovoljno je bilo da se samo od jednog igrača tražilo nešto u čemu se ne snalazi kako bi se smanjila i učinkovitost ostalih.
Dalić mora definirati planove
Izbornik Dalić mora odlučiti kakav nogomet protiv kojeg protivnika želi igrati i postaviti igrače unutar tog konteksta. U hrvatskoj reprezentaciji postoji nekoliko igrača koji će se snaći u bilo kakvom sistemu igre, no dosta njih snalazi se samo u određenim uvjetima.
Reprezentacija nije poligon na kojem se mogu testirati nove uloge igrača. Postoji dovoljno igrača u seniorskoj i mladoj selekciji s kojima se može organizirati nekoliko planova igre. Bitno je odrediti koji su ti planovi i koji igrači svakom od njih najbolje odgovaraju.
Ne treba očekivati od 190 centimetara visokog Budimira da utrčavanjem pronalazi prostor iza zadnje linije i finišira te akcije, kao što ne treba očekivati da Kramarić osvaja svaki drugi duel kada bi se forsirala igra ubačajem na njega u 16 metara.
Do Svjetskog prvenstva u Kataru ima još dovoljno vremena, ali ne i dovoljno utakmica. U njima Dalić ne mora samo pronaći alternativna rješenja za neke pozicije već i jasno određene uloge za svakog od svojih igrača.