HRVATSKA nogometna reprezentacija pobjedom protiv Rusije (1:0) osigurala je nastup na Svjetskom prvenstvu u Kataru iduće godine. U odlučujućoj utakmici na Poljudu, momčad Zlatka Dalića bila je puno bolji protivnik i uz malo zaslužene sreće je otišla na novi veliki turnir. Bio je to sjajan završetak kvalifikacija koje su imale velike kadrovske, taktičke i rezultatske amplitude.
Hrvatska je u ovom ciklusu dobila nekoliko igrača koji su instantno osvojili navijače, medije i struku te su suvereno uzeli mjesto u početnoj postavi. Do Svjetskog prvenstva ostalo je godinu dana i jako puno pitanja. Dobra vijest je da se za većinu njih Daliću nude odgovori.
Na golu Hrvatska nikad nije bila bolja. Ima tri odlična golmana
Dominik Livaković bio je uvjerljivo prvi golman reprezentacije u posljednje dvije godine. U tom periodu branio je sjajno i u Dinamu i u reprezentaciji i činilo se kako još jako dugo nitko neće preuzeti njegovu jedinicu. Ipak, ove kvalifikacije pokazale su da Hrvatska na golmanskoj poziciji ima dubinu, veću nego ikad u povijesti.
Ivica Ivušić branio je u dvije ključne utakmice rujanskog ciklusa. Sačuvao je mrežu u obje utakmice, a posebno je impresivna bila njegova partija u Slovačkoj gdje je odradio jednu od najboljih golmanskih rola i jedan od najboljih debija u povijesti reprezentacije. Nakon što se ozlijedio, pao je u drugi plan, ali nema sumnje da će konkurirati za početnu postavu u Kataru.
Dalić je u posljednjem ciklusu odlučio dati šansu Ivi Grbiću. Prije dvije godine bio je jedan od najboljih vratara HNL-a, ali je odlaskom u Atletico Madrid gdje ga je dočekao ponajbolji svjetski vratar Jan Oblak izgubio minutažu. Vratio ju je u francuskom prvaku Lilleu gdje dobro brani na posudbi, što je i više nego dovoljna referenca da uđe u ozbiljno razmatranje za prvu postavu u Kataru.
Hrvatska nikad u svojoj povijesti nije imala tri ovako kvalitetna vratara, u naponu snage i sa sjajnim situacijama u klubu. Imati žestoku konkurenciju na toj poziciji može biti dodatna snaga ove reprezentacije. Držati u opticaju uvijek iste igrače i ne dozvoliti nekom novom da se dokaže nikad nije dobra opcija.
Gvardiol više nije talent. On je vođa, a Hrvatska je ušla u eru novih stopera
Do prije godinu dana Joško Gvardiol bio je jedan od najvećih talenata hrvatskog i svjetskog nogometa. Nakon ovog kvalifikacijskog ciklusa teško ga je svrstati pod taj opis. On je danas jedan od ključnih igrača reprezentacije i čovjek na kojem ova momčad mora graditi obranu narednih deset i više godina. Lovren je nesumnjivo i dalje vođa obrane zbog svojeg znanja i utjecaja, ali Gvardiol je danas najkompletniji i najkvalitetniji hrvatski stoper.
S njim i Dujom Ćaletom-Carom Hrvatska je definitivno ušla u novu, moderniju nogometnu eru. Njihove kvalitete u igri s loptom u nogama otvaraju Hrvatskoj mogućnosti kakve dosad nije imala.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Njihova sposobnost da iznesu loptu i tako prebace napad u iduću fazu, da smireno i pasom traže rješenje u svakoj situaciji i da mogu dugom loptom brzo prebaciti težište igre donijeli su svježinu u igru Hrvatske. To je jako bitno jer rasterećuje veznjake u prvoj fazi izgradnje napada. Modrić, Brozović i Kovačić sada mogu igrati 15 metara bliže suparničkom golu. Vremena kada su morali dolaziti u krilo stoperu kako bi započeli napad trebala bi biti stvar prošlosti za ovu ekipu.
Bekovi su briljirali. Dalić ima slatke brige
Prije samo pola godine Borna Sosa je zbog odluke da igra za njemačku reprezentaciju bio persona non grata među hrvatskim navijačima. Pet utakmica kasnije jedno je od najugodnijih iznenađenja ovih kvalifikacija. Njegove ofenzivne sposobnosti dobro su poznate u Stuttgartu u kojem je već sezonu i pol jedan od ponajboljih napadačkih bekova liga Petice.
Hrvatskoj puno donosi u završnici. Ima dobar šut i centaršut, a sa suigračima se razumije kao da je iza njega 55 nastupa za nacionalnu vrstu. Jako je bitna i uloga koju nudi u prvoj fazi napada. Kada suparnik tjera stopere da odigraju pas na bok, Sosa ima finu nogu i brzo razmišlja te se preko njega može lopta prenijeti u iduću fazu i izbjeći pritisak. Kada na to dodamo standardnog i provjerenog Bornu Barišića i talentiranog Domagoja Bradarića koji pod hitno mora naći minute, perspektiva na lijevom beku djeluje jako lijepo.
Donedavno je situacija na desnom beku bila suprotna. Vrsaljko je zbog ozljeda više vremena proveo na oporavku i terapijama još od prošlog Svjetskog prvenstva nego u igri, što je ostavilo svojevrsni vakuum na toj poziciji. Josip Juranović uskočio je kao privremeno rješenje, ali vrlo brzo je dokazao svoju kvalitetu. Standardan je u Celticu, za reprezentaciju igra vrlo dobro i drugi je najprecizniji igrač kvalifikacija kada je u pitanju točnost centaršuta.
Hrvatska je iz vedra neba dobila još jedan poklon, Josipa Stanišića koji je prvi dio sezone bio prvotimac velikog Bayerna. Stanišić je drugačiji profil igrača i više je bek-stoper, što se vidi po njegovim navikama i kretnjama u igri. Nije toliko prodoran, ali je tehnički vrlo dobar i može poslužiti kao dodatni playmaker s boka. Donedavno je Hrvatska na bočnim pozicijama imala najveće probleme, a sad Dalić tamo ima možda i najslađe brige.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Kovačić je pokazao da može biti taj kojeg svi čekamo
U veznoj liniji bilo je možda i najmanje nepoznanica. Modrić je i debelo u četvrtom desetljeću života nositelj igre i jedan od najkonstantnijih veznjaka. Brozović je samo potvrdio ono što znaju svi koji gledaju Serie A. Postao je kompletan veznjak kojeg s razlogom traži pola Europe.
Mateo Kovačić ima bogatiji CV nego možda ijedan drugi hrvatski nogometaš u povijesti, ali su njegove kvalitete u reprezentaciji često dovođene u pitanje u domaćoj javnosti. Dugo se očekivao iskorak u njegovoj igri, ovlastima i odgovornosti, a veznjak Chelseaja je ispunio i više od očekivanja.
Na Euru je bio možda i najbolji hrvatski igrač. Povezivao je redove, nosio suparnike u duelu i driblingom u prvom koraku stvarao prednost pred suparnikom. U rujanskom ciklusu je imao ultimativni ispit kada zbog ozljede nije bilo Luke Modrića, a Kovačić ga je položio s odličnim. Odlazak Modrića definitivno će se osjetiti, ali ne postoji puno igrača na svijetu koji ga mogu zamijeniti toliko dobro kao četverostruki prvak Europe. Mateo Kovačić je pokazao da bi mogao biti taj.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Treba pohvaliti i Marija Pašalića. Iz drugog plana je ušao u užu rotaciju i postigao neke bitne golove, poput jedinog u pobjedi nad Ciprom. Pozicija desetke iz koje napada dubinu i postaje drugi napadač odlično mu leži i čini se kako mu je konačno pronađena prava uloga u reprezentaciji.
U napadu ima najviše upitnika. Dalićeva je krivnja što nema odgovora
Ove kvalifikacije, a posebno period nakon Europskog prvenstva, obilježene su velikim problemima u napadu. Dalić je nakon Rebićevog incidenta udaljio napadača Milana iz momčadi, a na ledu je sve do posljednjih utakmica držao i Brunu Petkovića. Nikola Vlašić u West Hamu igra jako malo, a njegov pad jako se osjetio u odnosu na Euro kada je u pobjedi nad Škotskom bio jedan od ključnih igrača.
U javnosti se često potencira priča kako Hrvatska pati od manjka golgetera s obzirom na to da su tek dva njena napadača u relativno konstantnoj golgeterskoj formi u klubu. Jedan je Marko Livaja koji ipak igra u ligi gdje je izazov slabiji nego u ligama Petice, a drugi je Antonio Čolak koji je u drugom planu. Ali problem Hrvatske u većem dijelu kvalifikacija nije bio nedostatak golgetera, nego činjenica da nije stvarala kvalitetne šanse.
U tom dijelu Dalić je najviše štekao. Stalno je rotirao igrače i postave, a većinu napadača stavio je izvan zone i uloge u kojima mogu dati najviše. Vlašićem i Kramarićem krpao je desno krilo koje bi njihovim ulaskom u sredinu ostajalo prazno, a od napadača Hoffenheima tražio je da bude čista devetka, a ne primarno kreator kao što je u klubu.
Hrvatska i dalje nema razrađene mehanizme koje joj nude opcije u zadnjoj trećini terena. Može dobro kontrolirati susret, ali u zadnjih 30 metara ovisi isključivo o individualnom bljesku pojedinca. Utakmice protiv Slovenije i Rusije na Poljudu pokazale su da i tu ima pomaka, ali on još uvijek nije dovoljan. Brekalo je zbog ozljeda i pada forme izgubio mjesto u užoj rotaciji na desnom krilu, pa je dobra vijest da Lovro Majer odlično igra u Rennesu i da je odradio sjajan debi za reprezentaciju.
Dalić pokazuje da zna učiti iz svojih grešaka, a Modrić mu je poslao najbolju poruku
Do Europskog prvenstva Hrvatska je imala po igri i rezultatu vjerojatno najslabiji period u svojoj povijesti. Dalić je redao loše odluke jednu za drugom, momčad mu je djelovala potpuno nepovezano, a protivnici poput Slovenije, Češke, Švedske i Rusije djelovale su nepobjedivo. Hrvatska je igrala, kao što smo pisali, slučajan nogomet.
U posljednja tri mini ciklusa znatno je podigla razinu svoje igre, a Dalić je pokazao da zna učiti iz svojih grešaka. U postavu je uveo mlade i moderne braniče koje su odmah podigli igru zadnje linije, a posljedično i čitave ekipe u napadu. U mnogo manjoj mjeri je gurao igrače na pozicije i uloge u kojima dokazano ne mogu pokazati optimum i u posljednjih par mjeseci je zaslužio vrlo solidnu ocjenu. Plasmanom na treće veliko natjecanje je postao najuspješniji izbornik u povijesti.
Ipak, mjesta za veliko slavlje nema. Luka Modrić je nakon utakmice protiv Rusije dao izjavu koja se čini banalnom, ali je vrlo važna. "Mislim da smo svi danas bili jako strpljivi i vjerovali smo do zadnjeg trena. Idemo na Svjetsko prvenstvo u Katar i sretni smo. Sretni smo da smo tamo, a sad imamo godinu dana uživanja i pripremanja da budemo opet pravi tamo", rekao je hrvatski kapetan.
Dalić poruku mora najozbiljnije shvatiti - pred Hrvatskom je godinu dana pripreme da na turniru bude prava. Susret protiv Rusije pokazao je koliko kvalitetom odskače od reprezentacija koje će se naći u četvrtom, a u dobrom dijelu i trećem šeširu jakosnih skupina. Dalić ne smije, kao nakon Rusije, pasti u zamku apsolutnog zadovoljstva trenutnim stanjem koje nužno vodi do stagnacije, trošenja dragocjenog vremena i nemogućnosti da se nađu pravi odgovori. Plasman u Katar mora biti tek početna točka jedne nove priče. Koja ponovno može biti velika.