HRVATSKA nogometna reprezentacija nije uspjela izboriti plasman na Final Four Lige nacija. Nakon što je u prvoj utakmici četvrtfinala svladala Francusku na Poljudu 2:0, u nedjelju je na Saint-Denisu poražena 2:0, pa je na kraju pobjednik odlučen tek nakon raspucavanja. Francuska je poslije jedanaesteraca slavila rezultatom 5:4 i tako izborila plasman među četiri najbolje momčadi u ovom natjecanju.
Hrvatska je u ove dvije utakmice pokazala dva drugačija lica. U Splitu je u prvom poluvremenu nadigrala Francuze, a onda u drugom dijelu uspješno sačuvala prednost. U uzvratu je bila bezopasna te se gotovo svih 120 minuta branila. Francuska je imala posjed lopte 62% i 28 upućenih udaraca, od čega osam u okvir, dok je Hrvatska prema golu opalila tek pet puta, i to nijednom u okvir.
Za komentar četvrtfinala Lige nacija nazvali smo Iliju Lončarevića, trenera s nekoliko desetljeća iskustva, ponajprije u hrvatskom nogometu i klubovima kao što su Dinamo, Inker Zaprešić, Osijek i drugi.
Koji su glavni razlozi zbog kojih Hrvatska nije uspjela sačuvati prednost iz prvog susreta i proći u polufinale Lige nacija?
Već kad smo dobili Francusku za protivnika, moramo biti zadovoljni da smo tu, u tom društvu, ali moramo biti i svjesni toga da smo momčad - ne samo prvih 11, nego cijeli kadar - koja je takva da nije nikakva sramota ispasti od Francuske, pogotovo na jedanaesterce.
Naravno, problem je drugi. Mi sami sebi možemo reći da nije ni dobro ni popularno biti general poslije bitke pa sada govoriti što se dogodilo, ali opet se moraju reći neke stvari. A koje su to stvari? Mi u jednom ovakvom natjecanju, u kojem postoji i uzvratna utakmica, moramo imati pripremljenu strategiju prema mogućnostima svojih igrača i svoje momčadi.
Imamo Luku Modrića s 40 godina kao najboljeg igrača, Kovačića s 31 godinom, među najboljima imamo Perišića s 36 godina. Luka ne može niti bi smio moći u kontinuitetu, u tri dana, odigrati dvije kompletne utakmice. Ili jednu kompletnu utakmicu da bi za tri dana bio spreman za jedno poluvrijeme.
Mi nismo imali pripremljenu strategiju za te dvije utakmice. Izbornik je dobro rekao da mu ne treba čestitati nakon pobjede u Splitu jer postoji uzvrat. Ali mislim da taj uzvrat, odnosno dvije kompletne utakmice, nismo pripremali kako treba i to je problem.
Je li ih bilo moguće pripremiti kako treba, to je sad pitanje, ali reći ću svoje mišljenje i ono se svodi na ovo: Ako već to nije bilo moguće, onda je trebalo preuzeti rizik i već u prvoj utakmici učiniti neke poteze da igrači koji su strašno bitni za ovu momčad, a to su Kovačić i Modrić, budu dovoljno sposobni za iduću utakmicu.
Ako ni to nije bilo moguće, jer se u Splitu vidjelo da će se morati namučiti da se sačuva tih 2:0 do kraja, onda se iduća utakmica vjerojatno trebala pripremati na način da Modrić i Kovačić ne mogu zajedno početi utakmicu, nego da jedan mora biti na klupi da bi u jednom trenutku drugog poluvremena zamijenili jedan drugoga. To je prva stvar.
Druga stvar - opet smo igrali utakmicu za koju smo prije početka natjecanja rekli da će nam biti lakše igrati u Parizu jer će oni morati igrati otvoreno. To su bile izjave stručnog stožera i igrača, vjerojatno pod dojmom međusobnog razgovora.
Kako bi nam to trebalo biti lakše samo s Perišićem kao napadačem na krilnoj poziciji? Drugi je bio Kramarić, koji je odličan igrač, ali ima takve karakteristike da ne može nikome pobjeći. Naglašavali smo da ćemo u drugoj utakmici pobjeći Francuzima, koji će nas napadati.
Zašto onda za ovu utakmicu nije bilo Pjace? Ili ako nismo imali Pjacu, zašto se nije "na glavačke" promijenio način igre? Jer bilo je jasno da drugačije ne možemo konkurirati Francuzima. Napravili smo si da smo odigrali utakmicu kao neka reprezentacija koja je za klasu ili dvije slabija od Hrvatske. To je najveći problem. Nije problem poraz, pogotovo ne poraz na jedanaesterce.
Djelovali smo kao reprezentacija koja ni slučajno nije u vrhu Europe ili svijeta, nego smo klasa ili dvije ispod. To reprezentacija nije zaslužila. Pod reprezentacijom smatram i stručni stožer i igrače, naravno. Nisu zaslužili da budu dovedeni u situaciju u kojoj su nemoćni i da ovise samo o tome koliko će Francuzi biti pucački raspoloženi jer da im je ulazilo sve što je moglo, bila bi vjerojatno katastrofa.
Što se tiče ulaska u četvrtfinale, završnice Lige nacija s Francuskom kao protivnikom, to je uspjeh i tu se nema što dalje reći, ali mislim da je taj uspjeh trebao biti završen puno povoljnije za nas. Jer ovako kako je završilo, to nije bilo povoljno za nas.
Dakle, između ostalog smatrate i da je trebalo drugačije birati momčad jer osim Perišića nismo imali nijednog krilnog napadača?
Ne samo to nego nemamo apsolutno nijedno značajno rješenje za poziciju zadnjeg veznog. Ne zato što igrači koji su tu, kao recimo jučer Moro, nisu zaslužili biti tu, nego jednostavno zato što to drugo rješenje nije bilo pripremano. Nemamo nikoga, apsolutno nikoga.
Jakić je igrač koji je u Bundesligu otišao kao veznjak iz Dinama, a tamo su ga prepoznali više kao beka ili stopera nego kao veznog. Jakić je apsolutno pozitivan dečko, ali ni on ni Moro nisu pripremani kao vezni igrači koji mogu zamijeniti Luku ili Matea.
Prvi put se dogodilo da njih dvojica igraju zajedno. To je nešto što nemamo pripremljeno. Uvijek idemo linijom manjeg otpora, uvijek stavljamo standardnu jedanaestoricu, bez obzira na to gdje se igra i što se igra.
Mislim da naša reprezentacija s malom populacijom i malim izborom koji izbornik ima, bez obzira na to tko je izbornik, jednostavno mora drugačije pripremati budućnost. I to ne samo dalju budućnost nego i blisku budućnost, koja će zahtijevati da upotrijebimo ono što jučer nije bilo upotrebljivo.
Hoće li onda nadolazeće kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo biti prava prilika da se pripremamo za budućnost? Koje igrače vidite kao buduće lidere?
Nisam ja taj koji promovira igrače, to je posao stručnog stožera i svih ljudi koji u njemu rade, ima ih dovoljno. Imaju dovoljno informacija i s izbornikom trebaju tražiti puteve iz ovoga u što ulazimo. Mi kao da se uopće ne pripremamo na to da Luka Modrić polako odlazi iz reprezentacije. Hoće li otići ove godine ili nakon Svjetskog prvenstva, to je svejedno. Treba naći rješenja.
Rješenja imamo i sad, neki su i ozlijeđeni, Luka Sučić, Majer... Rješenja, dakle, imamo, ali godinama pričam da je nevjerojatno da jedan igrač poput Josipa Mišića, koji je zadnji vezni u Dinamu i jedini pravi organizator igre u cijelom hrvatskom nogometu, nikad nije dobio priliku igrati za reprezentaciju.
Mirne duše i čistog srca mogu reći da je to nevjerojatno. Ne znam čime je to motivirano i zašto je to tako. To je jedini igrač koji može istog ovog trenutka zamijeniti Kovačića ili Modrića na toj poziciji.
Sve drugo su pitanja mlađih igrača koje treba tražiti u našoj populaciji i u mlađim kategorijama. Treba ih pripremati, polako ih uvoditi da jednog dana preuzmu veću ulogu. Prevelik je teret na Luki Modriću. Mi moramo shvatiti da su igrači takvi da nikad ili jako rijetko će reći "ne mogu više" ili "ne mogu u tri dana odigrati dvije utakmice". To igrač neće reći - zato je tu trener da to odluči.
Pretpostavio sam - sad ispada da sam general poslije bitke, ali sam to rekao i prije bitke - da drugu utakmicu ni slučajno nećemo moći odigrati na pravoj razini. Nije moguće s istim kadrom odigrati ovakve dvije utakmice. Mi za Kovačića i Modrića nismo našli zamjene. I to je sasvim dovoljno da druga utakmica izgleda kako je izgledala.
Na kraju se dogodilo da je Hrvatska ostala na terenu s uglavnom vrlo neiskusnim izvođačima jedanaesteraca. Je li se tu moglo što drugačije planirati pa u drugom produžetku prije Pongračića uvesti, primjerice, Vlašića, koji je zabijao u raspucavanjima na Svjetskom prvenstvu?
Dobro, nema smisla da planirate da će ostati 2:0 i da čekate jedanaesterce pa da zbog tog odlučite da nećete staviti Pongračića, nego nekog drugog. Je li se moglo računati da ćemo ići na jedanaesterce i nešto pripremati, teško je reći, iako bi izbornici i treneri koji rade s igračima trebali znati tko je sposoban za koje stvari, a tko nije.
U takvim situacijama izbornik, kao što mi se čini da je i rekao, treba pitati igrače "tko nije spreman". Ne "tko je spreman" jer se onda svi javljaju. Trebaš imati svoju odluku i pitati tko nije spreman pa da ti se netko javi i da eventualno promijeniš svoju odluku.
Jedanaesterci su ono u čemu smo posljednjih godina imali i puno sreće i puno znanja, ali mora nam se kad-tad dogoditi da oni ne odu u našu korist. To nije problem, jedanaesterci nisu problem.