HRVATSKA je odigrala 2:2 u Gradskom vrtu protiv Slovačke i prepustila Rusiji vrh ljestvice. Za direktan plasman u Katar vjerojatno će joj trebati pobjede u obje preostale utakmice.
Domaća momčad imala je puno više šansi i veći dio susreta držala je inicijativu, ali Dalić je napravio barem dvije velike greške u pripremi i vođenju utakmice. Jedan detalj posebno ukazuje na to koliko se hrvatski izbornik pogubio i koliko često odluke donosi brzo, bez dovoljnog promišljanja i uvažavanja svih faktora.
VAR je tu već četiri godine. Dalića to ne smije iznenaditi
Sustav Video Assistant Referee u nogometu postoji bar od 2012. godine, kada ga je, najprije na probni rok, implementirala nizozemska liga kako bi pomogla sucima da bolje vide ključne i sporne situacije. S vremenom je VAR postao neizostavni dio nogometne igre, a sve vrhunske lige koriste ga već četiri godine.
Problema s njegovim korištenjem i dalje ima, ali je već toliko srastao s nogometnom publikom da je naučila kako živjeti s njim. Jedna je od osnovnih stvari, koju zna svatko tko je bio na nogometnom stadionu barem jednom u zadnjih nekoliko sezona, da se golovi koji nisu pali iz najčišćih mogućih situacija nikad ne smiju početi prerano slaviti.
Uvijek postoji potencijalni ofsajd, prekršaj na početku akcije ili neki drugi razlog zbog kojeg će suci iz VAR sobe dojaviti glavnom sucu kako gol nije regularan. Stotinu puta vidjeli smo prolom oduševljenja na stadionu postignutim golom, koji je već u idućoj minuti zamijenio očaj zbog toga što je poništen.
U 83. minuti utakmice Vlašić je zatresao mrežu za, činilo se, veliki preokret. Na tribinama je krenulo slavlje, a Zlatko Dalić je istog trenutka izvadio iz igre napadača Andreja Kramarića i uveo zadnjeg veznog Luku Sučića kako bi sačuvao rezultat. Epilog je poznat - sudac je zbog zaleđa Perišića poništio gol, a Dalić je u situaciji u kojoj lovi gol ostao na terenu s centralnim veznjakom viška i bez prvog napadača.
► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ PONIŠTENI GOL
Naravno da to nije ni izbliza glavni razlog zašto je Hrvatska izgubila bodove, ali vrlo slikovito ilustrira koliko često Dalić odluke donosi na temelju improvizacije, a ne unaprijed razrađenog jasnog plana. Vrlo lako se može dogoditi situacija u kojoj ekipa juri po gol u samoj završnici utakmice. Kao što postoji plan tko će zamijeniti igrača koji izlazi, tako mora postojati i jasno pravilo da se ta zamjena izvrši tek nakon što VAR potvrdi ono što u posljednje četiri godine radi na svakoj utakmici, iznova i unedogled.
Takva razina nonšalantnosti nedopustiva je za ovu razinu, ali nije prvi sličan incident u kojem Hrvatska zbog greške tehničke prirode ispašta. Gvardiolova voda i Rebićeve kopačke već su dio hrvatske narodne baštine i svjedoče o tome koliko se malo pažnje posvećuje standardiziranim situacijama za koje se zna da mogu doći tijekom susreta.
Dalić je promijenio dobitnu formulu u obrani, a Slovacima je u velikoj mjeri pomogao i Livaković
Hrvatski izbornik odlučio je promijeniti polovicu obrane koja je protiv Cipra igrala sjajno u obje faze igre. Na lijevom boku Sosu je zamijenio Barišić, dok je partner Gvardiolu umjesto Ćaleta-Cara postao Vida.
Moguće je da se Dalić na promjenu u sredini obrane odlučio zbog toga što igraču Marseillea jako nedostaje minuta i teško može pratiti tempo od dvije utakmice u četiri dana, ali odluka se na kraju pokazala promašenom. Već smo pisali o tome kako su Vidu polagano sustigle godine i to se na ovoj utakmici jako dobro vidjelo.
Gostujući napadač Almasi se u svakoj tranziciji pozicionirao uz njega i onda koristio prednost u brzini kako bi dobio lopte u dubinu. Hrvatska je gotovo sve šanse i golove suparniku dozvolila na isti način. Ostala je previše razvučena u širinu, što je otvaralo rupe između stopera i bekova u koje su Slovaci s lakoćom ulazili.
Nažalost, Livaković je imao možda i najslabiju partiju otkad je postao standardna jedinica reprezentacije. Kod prvog gola je dozvolio da lopta padne na nekoliko metara od gola. S obzirom na to da je dešnjak izvodio slobodan udarac s desne strane i da je bio iskosa 30-ak metara od gola, nejasno je zašto Livaković već prije izvođenja nije napravio par koraka unaprijed kako bi smanjio prostor između sebe i obrane.
Kod drugog gola je bespotrebno izašao ispred dva hrvatska braniča koja su mogla ući u blok slovačkom napadaču, a onda je još dobio i gol u prvi kut kroz noge. U onoj situaciji je trebao ili ostati na liniji ili izaći još više i skratiti suparniku kut. U najgoroj varijanti može mu pustiti drugi kut slobodan jer je to napadaču puno teže za pogoditi. Još je jednu zamalo kardinalnu grešku napravio u drugom dijelu. Krivo je procijenio jedno dodavanje, izletio je na loptu i ostavio prazan gol, ali je slovački igrač iskosa promašio.
Na crti je Livaković jedan od najboljih golmana koje je Hrvatska imala. Ima sjajan refleks i dobro se postavlja, ali njegove mane u izlascima nekad rade velike probleme u ekipi. Jedno vrijeme je, dobrim dijelom i zbog toga, Dalićeva Hrvatska bila najgora reprezentacija na svijetu po pitanju defenzivnih prekida.
Nikakva katastrofa se nije dogodila, ali osjećaj je bljutav
Na kraju, nikakva katastrofa se nije dogodila. Hrvatska i dalje sve drži u svojim rukama i za direktan plasman će na domaćem terenu morati pobijediti Rusiju, koja je po talentu bitno inferiornija momčad. Čak i ako gledamo nastup protiv Slovačke kroz prizmu šansi, Hrvatska ih je stvorila puno više i može se donekle reći da ju je slaba realizacija ponovno koštala.
Međutim, osjećaj nakon svega ostaje bljutav. Dalićeve promjene donijele su više problema nego rješenja u igri i malo je izblijedila pozitivna energija koja je koketirala s euforijom nakon pobjeda i odličnih predstava protiv Slovenije i Cipra. Neke druge njegove odluke, poput one da iz igre izvadi Pašalića u trenutku kada Hrvatska počinje napadati skoro isključivo nakon centaršuta, pokazuju kako i dalje nedovoljno sustavno pristupa nekim aspektima svog posla.