NA DANAŠNJI DAN 2001. u kvalifikacijskoj utakmici za SP protiv Albanije njemački izbornik Rudi Voller dao je prvu priliku Miroslavu Kloseu, perspektivnom 22-godišnjem napadaču Kaiserslauterna.
Klose u debiju s klupe zabija za pobjedu, kao i četiri dana kasnije kod Grčke, također u kvalifikacijama za SP. Tako je osigurao mjesto na širem popisu za prvenstvo, a s dva hat-tricka u pripremnim utakmicama s Izraelom i Austrijom i mjesto u napadu Elfa u Japanu i Južnoj Koreji. Sve nakon toga je, znate već, povijest.
U nju će Klose ući višestruko. Na SP-u 2002. postao je prvi igrač u povijesti najvažnijeg nogometnog natjecanja koji je na njemu postigao pet golova glavom.
Čak 12 godina kasnije Klose je s dva gola na SP-u u Brazilu pridonio njemačkom osvajanju svjetskog naslova i tako sa 16 golova postao najbolji strijelac u povijesti svjetskih prvenstava.
Klose je na SP-u i neposredno prije njega ostvario sve što je mogao u dresu Elfa - pretekao Gerda Mullera i postao najbolji strijelac u povijesti njemačke reprezentacije sa 71 golom u 137 nastupa, nakon čega je u Brazilu srušio Ronalda, ali i za 21 dan poboljšao Peleov rekord jer je nakon finala iz 2002. nastupio i u onom 12 godina kasnije.
U internacionalnu penziju Klose je otišao kratak tek za izjednačavanje rekorda po broju nastupa na SP-ima jer je igranjem za Njemačku u finalu došao do 24. utakmice na svjetskim prvenstvima, a ispred njega je ostao tek Lothar Matthaus s jednom utakmicom više.
Ipak, Klose se umirovio ne samo s rekordnim brojem golova na SP-ima nego i kao jedini igrač koji s tog natjecanja ima čak četiri medalje: srebro 2002., bronce 2006. i 2010. i zlato 2014.
Sve ovo su veličanstveni uspjesi, rekordi i podvizi, ali Klosea je od mase prebogatih, bahatih i ignorantskih egomanijaka kojima obiluje vrhunski nogomet, a posebno njegova najviša kasta - napadači - razlikovalo te među legende i velikane uzvisilo ne samo jako dugo trajanje na velikoj sceni nego i skromnost, posvećenost obitelji, fair-playu i međunacionalnoj toleranciji u sredinama gdje je tako nešto prijeko potrebno.
Gospodin Miro uvijek je igrao, zabijao, pobjeđivao i ponašao se upravo tako. Gospodski.