ZAMISLITE kako bi bilo kad bi se najbrži igrači iz svakog kluba u četiri najbolje divizije engleskog nogometa međusobno natjecali za naslov najbržeg. Sad zamislite da je igrač koji je na kraju pobijedio to učinio unatoč teškom mamurluku. Godine 1992. upravo to se i dogodilo. Kad bi se takvo nešto dogodilo danas, sportski bi znanstvenici u cijeloj zemlji bili šokirani. Kondicijski treneri razbili bi Twitter, piše Planet Football.
No, nogomet je bio znatno drukčiji te davne 1992. godine, kada je sponzor Liga kupa Rumbelows, maloprodajni lanac za električnu energiju i elektroniku, pokazalo se kasnije i ne baš uspješan, odlučio pronaći najbržeg nogometaša u četiri divizije Football League. Rumbelows je mislio ozbiljno. Pobjednik je dobio novčanu nagradu od 10.000 funti, što je tada bio ogroman iznos čak i za zvijezde Prve divizije, a kamoli za igrače u nižim ligama.
Da bi došli do nagrade, sudionici su, po jedan iz sva 92 kluba, morali proći jednu od šest regionalnih rundi, da bi se potom pobjednicima i drugoplasiranima u završnici na Wembleyju pridružila i četiri najbrža gubitnika.
Zamislite na trenutak da umjesto uobičajene zabave pred utakmicu, Hector Bellerin, Jamie Vardy i ostali najbrži nogometaši sprintaju bočnim dijelom igrališta prije početka. Bilo bi to senzacionalno. Važnost događaja, međutim, nije spriječila sudionika iz Swansea Cityja, Johna Williamsa, da se pojavi s teškim mamurlukom. Williams, koji je sedam minuta nakon prvog pogotka Briana Deanea postigao drugi gol u povijesti Premier lige, odigrao je u subotu 90 minuta za Swansea, zabivši jedini gol svoje momčadi za 1:1 protiv Darlingtona iz Treće divizije, da bi potom krenuo na 400 kilometara dug put klupskim autobusom i vlakom do Watford Hiltona.
Rumbelows je plaćao troškove za svakog finalista i jednog pratitelja, pa je Williams poveo Jona Forda, suigrača koji je slavio rođendan.
"Pojeli smo odrezak s pomfritom, ali Jon je slavio rođendan, pa sam mu rekao: 'Hajde da proslavimo s nekoliko krigli'", ispričao je Williams za FourFourTwo.
Svi znamo u kojem smjeru ovo ide...
"Na kraju smo popili po četiri krigle. Popili smo i bocu šampanjca, a zatim smo prešli na žestoka pića. Bio sam kao paraliziran. Mislim da sam završio u svojoj sobi u tri sata ujutro. Povratio sam i sljedeće čega se sjećam bilo je buđenje u kadi. Jon me prskao hladnom vodom po licu i to me izluđivalo. Počeo sam ga napadati. Tada sam shvatio što se događa. Jon je vikao: 'Kasnimo! Mi kasnimo!'" prisjeća se Williams.
Srećom, kao što se pokazalo, Williams se mogao pribrati kad je morao, a stigao je na vrijeme do startne linije ispod Wembleyevih tornjeva. Tamo su se okupili kvalifikanti iz svih regija.
Screenshot: Planet Football
U kvalifikacijskim utrkama najbrži je bio Kevin Bartlett koji je 100 jardi pretrčao za 11.40 sekundi. Kladionica Ladbrokes je igrača Notts Countyja proglasila favoritom. No, ono što kladionice nisu znale je da njihov favorit vuče ozljedu. Williamsu i Bartlettu u finalu su se pridružili Jenkinson, Gilkes, Littlejohn, Witter, Ekoku i Fleming. Notts County, QPR i Sheffield United predstavljali su prvoligaške klubove, dok su ostatak konkurencije činili kvartet iz Treće divizije i jedan predstavnik iz Četvrte divizije.
Bojeći se da bi njegov mamurluk mogao značiti da se više neće moći ustati ako zauzme tradicionalni sprinterski stav, Williams se odlučio za start u stojećem položaju. Bartlett je, međutim, startao bitno slabije i nakon polovice staze i dalje je bio u skupini. A onda je Williams, poput Usaina Bolta, iskoristio svoje duge noge, magla mamurluka počela se razilaziti i cilj se jasno pojavio na vidiku. Nije čak bilo potrebe da se Williams baci u cilj. Napadač Swansea imao je znatnu prednost.
"Da, zaista treba zahvaliti višoj sili na ovome", rekao je komentator Alan Parry dok je Williams slao poljupce prema nebesima.
"Imao je sjajan vikend", rekao je Parry, vjerojatno nesvjestan događaja koji su doveli do toga da je najbrži nogometaš Velike Britanije prethodnu noć prespavao u kadi Watford Hiltona.
"Ne bi se osramotio na mnogim sprinterskim stazama širom svijeta. Ako njegovoj momčadi ne bude išlo dobro, možda bi se mogao pojaviti na olimpijskim kvalifikacijama tijekom godine", rekao je poznati britanski srednjoprugaš Steve Cram.
Williams ne samo da je pokupio nagradu od 10.000 funti, već je dobio i bonus od Ladbrokesa, kao i nekolicina njegovih suigrača iz Swanseaja koji su se kladili na njega uz koeficijent 17. "Da, nešto od toga bilo je moje", priznao je Williams kad su mu rekli da su na njega u Južnom Walesu uložene stotine funti.
"Sjajna zarada za jednog nogometaša iz niže lige", rekao je Parry, no malo je nedostajalo da Rumbelows uopće ne isplati nagradu.
Kompanija koja u 24 godine trgovanja nikad nije ostvarila dobit i godišnje je imala gubitak 12 milijuna funti, nestala je sa scene nedugo zatim, ali Williams je ipak dobio svojih 10.000 funti nagrade.
"Nisam mogao vjerovati. Uplatio sam depozit za kuću i kupio automobil, Peugeot 205 GTI 1.9", rekao je Williams.
Danas bi 10.000 funti teško bilo dovoljno da se zvijezde Premier lige nagovore na ovakav izazov... ali možemo sanjati.