Danas igra Maroko, a to je prilika da se sjetimo kako smo po Zagrebu urlali - Hadjiii!

Foto: EPA

MUNDIJALI su vrlo osobna stvar. Ovo su naše priče o njima. 

Danas igra Maroko (protiv Irana, u 17 sati), a to je prilika da se sjetimo zašto smo po Zagrebu nekad urlali - Hadjiiii! 

>> Gospodin Gol 

MAROKO 

Ne lažem kada kažem da je jedna od prvih svađa koje pamtim u životu bila ona kada smo se prijatelj i ja zakačili oko toga tko će na haklu biti Mustapha Hadji. Prije početka prvenstva nismo imali pojma tko je to, ali nakon prve utakmice smo svi znali da želimo biti on. Ali da biste shvatili zašto je to ikome bitno, moramo priču vratiti barem malo unazad. Bilo je vruće ljeto 1986. godine. Mundijal se po drugi put održao u Meksiku i upravo je na ta dva turnira Maroko ostvario svoje prve plasmane. Bilo je to doba kada se arapsko-afrički nogomet počeo probijati na svjetsku scenu. U Argentini 1978. Tunis je bio blizu prolaska grupe nakon što je nadigrao Nijemce, dok je Alžir u tom pothvatu tek zaustavila „Sramota u Gijonu“, opet s Nijemcima kao glavnim protagonistima. Afrika je i dalje tražila prvu ekipu koja će proći u drugi krug Mundijala. Kada je Maroko dopala skupina s Poljskom, Engleskom i Portugalom, nitko im nije davao previše šanse. Ipak, briljantni golman i kapetan Badou Zaki sačuvao je mrežu netaknutom u prva dva susreta pa su se i Poljaci i Englezi morali zadovoljiti s 0:0. U zadnjoj utakmici skupine, Marokanci su naplatili sve dugove afričkog nogometa. Portugalci su već do 25. minute gubili 2:0, da bi do kraja izvukli tek utješni gol u 3:1 porazu.

 

Rođeni su Lavovi s Atlasa, prva afrička ekipa koja je izbacila u to vrijeme u velikom dijelu kontinenta izrazito mrske Europljane. Na ulicama diljem države, koja je proglasila neradne dane do kraja prvenstva, procjenjuje se da je oko 15 milijuna ljudi (od ukupno 20) sudjelovalo u velikim paradama koje su slavile pobjedu potlačenih nad kolonizatorima, islama nad kršćanstvom i, u krajnjoj liniji, dobra nad zlom. Osmina finala donijela je susret protiv velike i snažne Njemačke. Punih 87 minuta je Zaki branio čuda – protiv Rummeniggea je upisao jednu od najpoznatijih obrana u povijesti Mundijala, a ni Völler ni Magath nisu znali kako ga svladati. U 88. minuti Matthäus je izveo slobodni udarac s 30 metara, pucao je nisko i snažno, a lopta se odbila od neravnog terena i prevarila Zakija za najvažniji gol u karijeri velikog Nijemca.

 


Dvanaest godina kasnije, stigla je zlatna generacija Marokanaca. Lavovi s Atlasa postali su poznati i kao Galicijski lavovi, s obzirom na bogatu koloniju u tada izrazito snažnom Deportivu. Obranom je komandirao nepogrešivi Naybet, igrom je dirigirao genijalni Hadji, a Bassir i Chippo činili su nezaustavljiv tandem. Za razliku od brojnih ekipa iz dotad i dalje relativno nepoznatih krajeva koje su se došle na Svjetsko prvenstvo ne osramotiti se, Marokanci su ulazili u otvoren gard protiv svih. Nakon remija s Norvežanima i očekivanog poraza od Brazila, Maroko je razbio Škote 3:0. Za prolaz u osminu finala čekali su rezultat iz Marseillea gdje Norveška nije smjela pobijediti Brazil. Iako je Bebeto u 78. doveo Seleçao u vodstvo, Tore Andre Flo izjednačio je nakon samo pet minuta. I onda se ponovno dogodila ta prokleta 88. minuta. Upućen je jedan centaršut u šesnaesterac Brazila, a Junior Baiano je neobjašnjivo povukao Floa i skandinavska momčad dobila je penal. Njega je u pogodak pretvorio Rekdal i Maroko je otišao kući.

 

Maroko se 1986. upisao u povijest zbog rezultata, ali su se 1998. upisali u povijest na puno pamtljiviji i emotivniji način. Prezentirali su afrički nogomet točno onakvim kakvim ga se zamišlja u njegovoj najboljoj inačici – otvoren, napadački, lud, iracionalan i neopisivo šarmantan. Tako ste te 1998. mogli čuti na zagrebačkim igralištima urlikanje „Haaadjiii“ od strane hrpe klinaca koji oponašaju ono što su vidjeli od svog novog junaka prethodnog dana. I nije nimalo čudno da smo se baš u njih zaljubili – njihov nogomet je bio jednako dječački naivan, iskren i divlji kao i naše napikavanje. Nogomet se, između ostalog, vrednuje i utjecajem koji ima na društvo. A nitko nije uspješnije uveo Afriku na zagrebačke ulice i igrališta od Hadjija i njegovih Lavova s Atlasa.

 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.