LIVERPOOL i Manchester United u slaboj utakmici odigrali su jučer 1:1 na Old Traffordu, u devetom kolu Premier lige. Svi su uzeli ono što su htjeli - jedan bod.
Nakon kultnog engleskog derbija više se raspravlja se o problemima Liverpoola i Uniteda, nego o taktici. Najveći problem je kadar igrača. Jedna ozljeda dovoljna je da Liverpool postaje drastično slabiji, jedan igrač može srušiti koncepciju, a u Manchester Unitedu kvaliteta kadra i rezultati u odnosu na uloženo u bizarnom su odnosu.
Jedan igrač ruši cijelu koncepciju
Liverpool je u jučerašnjem derbiju krenuo bez lakše ozlijeđenog Mohameda Salaha. Njegova zamjena na krilu bio je Divock Origi, ali belgijski napadač nije se najbolje snašao na poziciji koja mu nije prirodna. Kvaliteta Liverpoola pala je zabrinjavajuće puno zbog jedne promjene. I drugi vrhunski klubovi imaju problema s ozljedama glavnih igrača, ali nijedan vrhunski klub na svijetu nema takvu razliku u kvaliteti između početnih 11 igrača i druge postave.
Matip izgleda kao stoper svjetske klase tek uz Virgila van Dijka, bez njega je Liverpoolova obrana druga galaksija. Van Dijk je samo jedan od trojice nezamjenjivih. Robertson i Alexander-Arnold igrači su koji su najviše napredovali u posljednje dvije sezone. Njihov doprinos napadu, ali i defenzivnoj kompaktnosti, Liverpool ne može nadoknaditi s klupe.
Mane, Salah i Firmino vjerojatno su najbolja ofenzivna linija današnjeg nogometa. Tome nisu doprinijele samo njihove individualne kvalitete već i nevjerojatna kompatibilnost u navikama u igri. Klopp nema igrača koji bi učinkom ili stilom mogao nadoknaditi izostanak jednog od njih, a to se jučer u derbiju dobro vidjelo. Nema igrača koji može Salahu i Maneu stvarati prostor onako kako to čini Firmino, nema ni izbliza tako moćnog igrača na lopti osim Salaha i nema tako ubojitog i svestranog napadača poput Manea.
Liverpool je prošle sezone imao dosta sreće, ozljede su ga zaobišle, ali takav scenarij teško je očekivati dvije sezone zaredom. Liverpoolovih šest bodova prednosti ne zvuči toliko puno ako znamo da Cityju nedostaje prava rotacija samo na stoperskim pozicijama. Čak ni izostanak cijele uže obrane ne čini City toliko slabijom ekipom koliko Liverpool postaje zbog ozljede jednog ključnog igrača.
Unitedova momčad je financijski zločin stoljeća
U velikom problemu je i Manchester United. Za plaće izdvaja više nego bilo koji drugi klub u ligi, a i na europskoj razini po tom je kriteriju među tri najrastrošnija kluba. U posljednje četiri sezone samo je City od engleskih klubova platio veći iznos za odštete dolaznih transfera.
Osim Pogbe, vjerojatno nijedan igrač Uniteda ne bi bio siguran starter u Liverpoolu ili Cityju. United je po kvaliteti kadra mnogo bliži West Hamu ili Evertonu nego najboljim engleskim klubovima. Zabrinjavajuće je da pritom nemaju igrača koji bi ozbiljnije okupio pozornost elitnih klubova i koji se nalazi u uzlaznoj putanji u karijeri.
Postava Uniteda koja je istrčala jučer protiv Liverpoola jedna je od najvrjednijih momčadi na svijetu, a u svojim redovima imala je tek četiri člana udarnih postava u reprezentacijama - De Geu, Maguirea, McTominaya i Rashforda. Toliko uloženog novca u momčad tako sakatu talentom jedan je od financijskih zločina stoljeća u europskom nogometu.
Ole Gunnar Solskjaer radi vrlo loš posao s Unitedom. Igru nema, a rezultati su sve sličniji klubovima koji spadaju u englesku srednju ili nižu klasu. Problemi Uniteda mnogo su ozbiljniji od trenerske pozicije. Kada dopredsjednik kluba kaže kako "rezultat na terenu nije nužno najbitniji segment jer se i bez njega može generirati financijska dobit", to je domena Alana Forda. Društvo s Old Trafforda ionako sve više pripada nekom paralelnom svijetu, u stvarnosti sigurno ne boravi.
Nedostatak vizije, nagomilavanje skupocjenih, a beskorisnih pojačanja i stil vođenja kluba ne nude perspektivu da će se u bliskoj budućnosti United vratiti na vrh engleskog nogometa. Lovu kao najbitniji uvjet za to imaju, ali nisu pokazali da znaju njome upravljati u svrhu rezultata. U svijetu Alana Forda nogomet se ionako ne igra zbog pobjede.