NAJDUŽA Dinamova europska "predsezona" završila je jučer remijem sa Sheriffom i ispadanjem iz Lige prvaka.
Ulaskom u play-off LP-a Dinamo je osigurao nastup u skupinama Europa lige i zaradu od nešto više od deset milijuna eura, što je bio primarni europski cilj ove sezone. No, u Maksimiru teško prihvaćaju činjenicu da su iz Lige prvaka ispali od 12 puta jeftinije momčadi i protivnika koji je nakon ždrijeba označen kao "bingo".
Puno je okolnosti koje su kumovale Dinamovu ispadanju. Od neuobičajeno ranog početka sezone, preko ozljeda glavnih igrača, do skandaloznog pristupa momčadi u prvoj utakmici u Tiraspolu. Na neke stvari, poput ozljede Arijana Ademija, Rasmusa Lauritsena ili Marka Tolića, nije se moglo utjecati, ali na brojne druge se moglo, kao što je kadar kojim Krznar raspolaže.
Došlo igrača za deset milijuna eura
Dinamo je u zadnja dva prijelazna roka potrošio oko deset milijuna eura na nove igrače, od kojih praktički nitko nije dobio pravu šansu u prvoj momčadi, a nije baš da nije bilo prostora za njihove nastupe. Ivan Nevistić čeka i čeka transfer Dominika Livakovića, Marko Bulat je do sad odigrao 148 minuta, Čabraja je na posudbi u Ferencvarošu, Daniel Štefulj je nestao iz kombinacija, a Stefan Milić igra u drugoj momčadi.
Najveća enigma je pozicija lijevog beka, za koju je Dinamo kupio Čabraju i Štefulja, Moubandje se vratio s posudbe, da bi na kraju tu poziciju uglavnom igrao Bartol Franjić. Krznar je prekrižio Čabraju čim je preuzeo prvu momčad, Štefulj nije na zadovoljavajućem nivou, baš kao ni Moubandje, koji ni s čim do sad nije pokazao da mu je mjesto u prvoj ekipi, iako je u Turskoj igrao sasvim solidno. Priča za sebe je Marin Leovac, koji je jedino logično rješenje na toj poziciji, ali njega nema ni blizu prve momčadi, iako baš nikome nije jasno zašto je tako. Prema nekim informacijama, Leovac ne smije igrati jer ne želi produžiti ugovor, pa je netko zaključio da je bolje da jedan od najiskusnijih trenira s drugom momčadi, a Krznar za to vrijeme krpa njegovu poziciju u momčadi.
Ogroman problem u Dinamovoj igri ove sezone je neučinkovitost napadača, ali je Krznar svejedno dopustio odlazak Marija Gavranovića, igrača kakvog će Dinamo jako teško naći. Švicarac je nakon odličnog Eura, na kojem je on igrao jako dobro, a Petković jako loše, dobio priliku samo u prvenstvu, dok je u pretkolima LP-a dobio 19 odnosno 11 minuta protiv Valura. Tražio je pojašnjenje oko svojeg statusa, a trener mu je jasno rekao da vidi Petkovića kao prvog napadača, a njega kao rezervu. To se Gavranoviću, razumljivo, nije dopalo, pa je zatražio transfer i Dinamo mu oko toga nije radio probleme. No, u probleme je uvalio sebe jer, uz Petkovića, ima samo Denija Jurića i Duju Čopa od igrača na koje Krznar računa. Svaka čast i jednom i drugom, ali njihova forma neusporediva je s Gavranovićem, za kojega je moglo i moralo biti mjesta u Dinamovoj momčadi.
Igrači na koje se ne računa mogli bi preko noći upasti u prvu momčad
Svakoga se u Dinamu može nekako zamijeniti, ali Arijana Ademija nikako. Lider momčadi na terenu i izvan njega ozlijedio se na utakmici protiv Omonije i mogao bi biti spreman tek za nedjelju i derbi s Osijekom. Na njegov izostanak nije se moglo računati, ali na onaj Lovre Majera jest, budući da je za Dinamovu bivšu "desetku" interes postojao još prije godinu dana. Dobro se znalo da će Majer otići ovog ljeta, ali tek ćemo vidjeti tko će ga i kako zamijeniti. To bi trebao biti Luka Ivanušec, koji će s desnoga krila preseliti u sredinu. To je pozicija koju Ivanušec može igrati, ali njegova selidba na novu poziciju otvara problem na desnoj strani. Tamo je konkurent Lirim Kastrati, ali on, barem za sad, ne izgleda kao ozbiljan europski igrač, pa bi ga trebao zamijeniti eventualno Dario Špikić. No, on je ove sezone dobio 35 minuta protiv Dragovoljca i 25 protiv Gorice, odnosno uopće nije dobio šansu da pokaže da je on taj koji bi mogao zamijeniti Ivanušeca na desnom krilu.
Slična je priča i u veznoj liniji, u kojoj je najednom nastala rupa naprasnim odlaskom Kristijana Jakića. Budući da je Franjić prekomandiran na lijevog beka, jedino pravo rješenje na zadnjem veznom u sustavu 4-1-4-1, koji Krznar najčešće koristi, je Josip Mišić. Ozlijedi li se i on u jednom momentu u sezoni, tu poziciju, uz lijevog beka Franjića, mogu igrati još Amer Gojak i Marko Bulat. Gojak nije u naročitoj formi, ali nitko ne zna u kakvoj je Bulat, koji je ove sezone skupio spomenutih 148 minuta.
Lako se može dogoditi da igrači koji trenutačno nisu ni "na mapi" preko noći moraju uskočiti u prvu momčad, bez da su u njoj do sad imali ozbiljniju minutažu. Špikić, Bulat, Štefulj, Jurić i ostali neće imati previše vremena za navikavanje na momčad u utakmicama, a njih će biti jako puno i bit će jako teške. Ova sezona za Dinamo je jako duga i sigurno će biti još ozljeda, što znači da će Krznar, htio ili ne, morati koristiti nekoga od onih koje je do sad uglavnom držao na klupi.