Cuper dvoji između Dinama i Orduspora
Ovu informaciju doznajemo od turskih kolega, koje dodaju da osim Dinama, Cuper razmatra i Orduspor, koji je ovog ljeta ušao u prvu tursku ligu, ali gazde nisu sigurne da će tamo i ostati, pa žele dovesti Cupera kako klub ne bi potonuo dublje od 14. mjesta koje trenutno drži.
Međutim, sudeći po Cuperovim "postignućima" posljednjih desetak godina, bolje bi im bilo da još malo razmisle, jer nekad iznimno ugledni trener se potpuno srozao i svjetlosnim godinama je daleko od respekta kojeg je uživao krajem 90-ih i na samom početku ovog milenija, kada je neočekivano s Mallorcom i Valencijom dolazio do finala europskih kupova.
Činilo se da je pred njim blistava karijera
Prvih nekoliko Cuperovih trenerskih godina sve je išlo kao po loju: Nakon igračkog umirovljenja u argentinskom Huracanu, preuzeo je isti klub, zatim Lanus, a europski iskorak bila je Mallorca 1997. Tamo je briljirao: S malim klubom u dvije godine je izborio finale Kupa kralja (izgubio od Barcelone) i Kupa pobjednika kupova (poraz od Bokšićeva Lazia) i plasman u Ligu prvaka.
Prelazak u veliki klub bio je izgledan, a i u Valenciji su zaredali uspjesi. Opet se zadržao dvije godine i došao do dva finala Lige prvaka, koja je izgubio od Reala i Bayerna.
Čovjek s velikim "L" na čelu
Naravno da ta četiri izgubljena finala ne možemo nazvati neuspjesima, ali svakako možemo dvije i "sitno" godine u Interu, gdje Cuper kreće u izgradnju luzerskog imidža, kojeg će nakon odlaska iz Intera potpuno ispolirati. Sa jakim Interom osvaja drugu (2002.) i treću poziciju (2003.), a mnogi će se sjetiti kako je tragično izgubio naslov 2002., kada su Interovi navijači već slavili prekid 13 godina posta od naslova. U zadnjem kolu porazio ih je Lazio (2:4), kojem ta pobjeda ništa nije značila i trofej su prepustili mrskim rivalima iz Juventusa.
Od trenera koji jamči finale euro-kupa do "stručnjaka za ispadanje iz lige"
Početkom sezone 2003/04 Inter mu otkazuje suradnju i nakom toga je za Cupera sve bilo samo sunovrat. Pokušao se vratiti s Mallorcom, ali početkom 2006. odlazi iz kluba u koji je doveo mnoga pojačanja i završio na zadnjem mjestu Primere. Sljedeće sezone dobio je posao, pa ubrzo otkaz u Betisu, a do kraja 2007/08 je katastrofalnim učinkom Parmi "osigurao" ispadanje u Serie B.
Od ljeta 2008 do kraja 2009. vodio je Gruziju, ali Bilić nije imao sreće da se u kvalifikacijama za Euro namjeri na čovjeka kojem su u Tbilisiju otkazali zato što u 16 mjeseci kao izbornik nije zabilježio nijednu pobjedu. Uslijedila je nešto manje loša epizoda u solunskom Arisu (kraj 2009 - početak 2011), ali je i tamo morao otići nakon još jednog izgubljenog finala (kup od PAO-a) i niza poraza.
Zadnja postaja Cuperovog križnog puta je Racing Santander. Preuzeo ga je ovog ljeta, a morao je otići krajem prošlog mjeseca. Kao što možete pretpostaviti, klub je ostavio na dnu ljestvice.
Finala koja je izgubio Hector Cuper:
Španjolski kup s Mallorcom 1998 (od Barcelone)
Kup pobjednika Kupova s Mallorcom 1999 (Lazio)
Liga prvaka s Valencijom 2000. (Real)
Liga prvaka s Valencijom 2001. (Bayern)
Talijansko prvenstvo s Interom u zadnjem kolu 2002.
Grčki kup s Arisom 2010. (Panathinaikos)