DINAMO je doživio poraz od Rapida u Beču. Domaćin je slavio sa "samo" 2:1, ali pobjeda je mogla biti puno uvjerljivija s obzirom na prikazano.
Prvak Hrvatske odigrao je jednu od najslabijih i najgorih europskih utakmica u zadnjih par sezona. Nakon što su ga Sheriff i West Ham deklasirali, ovakva utakmica i razvoj više nisu slučajnost. Dinamo ima ogromne probleme u selekciji igrača, pripremi utakmice i samoj igri.
Pothitno mora reagirati, prije nego što mu sezona izmakne iz ruku. Damir Krznar mora prestati prodavati floskule, a uprava dobro razmisliti što je napravila od ekipe koja je prije pola godine razbila Tottenham.
Bečani nisu odigrali spektakularno. Samo su uzeli ono što im je Krznar ponudio
Dinamo je i u prvom kolu protiv West Hama izgledao jako loše, a stručni stožer je užasno pripremio utakmicu. Međutim, pisali smo i tada da to nije realan okvir za procijeniti Dinamovu snagu s obzirom na to da se radi o suparniku koji ima sedam ili osam puta veći budžet. Protiv Rapida ne postoji takva izlika.
Domaćin nije odigrao ništa posebno, samo je uzeo ono što mu je Dinamo ponudio. A Krznar sada već ima pozamašnu povijest darivanja suparnika užasno pripremljenim utakmicama. Još prije susreta jedan od pomoćnika Alen Peternac je najavio kako će Dinamo igrati u 4-1-4-1 formaciji s Mišićem na poziciji zadnjeg veznog igrača.
Činjenica da je Krznar izveo veznu trojku Gojak-Ivanušec-Mišić koja nema zajedničkog iskustva djelovala je dovoljno riskantno sama po sebi, ali tu nije bio jedini problem. S obzirom na to da Rapid igra brz nogomet s puno rotacija i duela u sredini terena u kojem krilni igrači stalno napadaju međuprostor i tako rade višak, postavlja se pitanje zašto je zaigrao samo s jednim zadnjim veznim i to vjerojatno najsporijim igračem kojeg ima u čitavom kadru.
Naravno, i taj deficit se mogao anulirati kvalitetnijim presingom ili povučenijom obranom koji ne bi suparniku ostavljali toliko prostora između linija. Ovako je Dinamo ostao na ničijoj zemlji. Komunikacija u presingu nije funkcionirala, igrači su individualno napadali loptu i ispadali iz igre, zbog čega su oni iza njihovih leđa morali pokrivati prevelik prostor. Rezultat je bila vezna linija razlomljena po čitavom terenu, koju su domaći igrači pretrčavali kako god su htjeli i koja ni jednom nije uspjela staviti utakmicu pod kontrolu.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Nejasan je bio i plan igre u napadu. Ni Gojak ni Mišić ni Ivanušec nisu igrači poznati po tome da se spuštaju po loptu i kreiraju napad. U trenutku kada bi Dinamovi stoperi iznosili loptu, Austrijanci bi pokrili Mišića i time u potpunosti zaustavili mogućnost izgradnje napada. Gojak i Ivanušec bili su daleko od lopte i igre, igrač na lopti nije imao rješenja i samo su se nizale neforsirane tehničke greške koje su onemogućavale uspostavljanje ikakvog ritma u napadu.
Dozvoljeno je izgubiti, dozvoljeno je i odigrati lošu i groznu utakmicu. Ali nedopustivo je na teren izaći bez jasnog plana igre, s potpuno pogrešnim skautingom suparnika i s više od pola momčadi koja ne razumije svoju ulogu na terenu. Krznarova krivica tu je velika i vrijeme je da promijeni svoj stav kao Dinamov trener.
Prvu i najveću grešku napravio je i prije nego što je grupna faza počela
On je veliki nogometni entuzijast i trener koji i dalje u trenerskom smislu raste. Ako to nije dovoljno za poziciju trenera Plavih, tome je on najmanje kriv. Podsjećamo, on je na klupu sjeo kao zamjenik Zorana Mamića koji je s bratom iz Dinama ukrao 116 milijuna kuna. Krznar se neupitno trudi i pokušava srediti kadrovsku križaljku u hodu, ali očito je da je u najmanju ruku daleko od rješenja.
Rapid je već treća grozna Dinamova europska utakmica ove sezone, a toliko ih nije imao u prethodne tri europske sezone skupa. Sve češće gledamo onaj stari Dinamo, koji je "došao učiti u Europi", a ne stroj koji je tri sezone zaredom igrao ili bio na rubu plasmana u nokaut-fazu Europa lige.
Danas to djeluje kao sasvim drugi klub. Krznar sve češće reda fraze pred ekranom kojima bi objasnio teškoće u igri, ali ne radi dovoljno ili barem dovoljno dobro da zapažanje o tome što je loše pretvori u više od teorije. Svoju prvu i najveću pogrešku napravio je još prije nego što je počela grupna faza.
"Grupa je atraktivna i kompetitivna. Moglo je i puno gore, zadovoljni smo. Vjerujemo da u ovoj grupi možemo biti najbolji mogući. Pokušat ćemo doći do prve dvije pozicije, koje vode u nokaut-fazu Europa lige, ali i treća, koja jamči nastavak europskog natjecanja u Konferencijskoj ligi, jedan je od ciljeva", rekao je tada.
Zadovoljstvo utješnom nagradom u natjecanju u kojem je Dinamo dokazano uspješan nije samo povlačenje i alibi, nego i kriva poruka svojim igračima, koji i sami sve više odaju govorom tijela da su se pomirili s tim da nisu ono što su bili lani i preklani.
Konačno, postoji i puno objektivnih okolnosti koje su Krznaru otežale posao. Još jednom se mora istaknuti uloga klupske uprave. Dinamo je danas klub koji je talac svoje strukture u kojoj ne postoje ni sportska vizija ni osoba koja ju je sposobna provesti.
Dinamova loša igra i poraz najmanji su problem u cijeloj priči. Problem je struktura kluba i ljudi u njemu
Plavi su danas igrali bez Arijana Ademija, a već je susret protiv Rijeke pokazao koliko je Dinamo energetski slabija momčad, lošija u presingu i borbi za dugim loptama bez svog kapetana. Uoči i na početku sezone prodana su i tri nositelja igre od lani - Gvardiol, Majer i Jakić.
Dinamo će na njima, prema procjenama, zaraditi oko 40 milijuna eura. S obzirom na stalne lamentacije o stabilnom klubu koji je pun kao brod, bilo je za očekivati da će klupska uprava dovesti igrače koji bi barem donekle mogli zamijeniti učinak onih na odlasku. I doista, Dinamo je na zimu i na ljeto kupio "pola HNL-a", ali vrlo brzo se vidjelo da je to radio bez ikakvog plana.
Rijeka, koja ima četiri puta manji budžet, u napadu ima Josipa Drmića. Dinamo ima Petkovića za kojeg se unaprijed zna da ga se mora odmarati i često mijenjati, a zamjene su mu Duje Čop i Komnen Andrić. Kako je moguće da si klub takvog budžeta, koji pozicijom na tržištu i utjecajem ima monopol na domaći talent, dozvoli da mu u ključnoj europskoj utakmici još jednom na lijevom boku i zadnjem veznom startaju igrači koji to po profilu nisu, da Ivanušeca gura u sredinu terena u sasvim novu ulogu, da desno krilo igra lijevo krilo Menalo i da utakmicu započinje Gojak koji dosad nije započeo nijednu ozbiljniju utakmicu u sezoni.
Istovremeno na klupi trunu igrači koji su stigli kao veliki zalog za blisku budućnost, a igrače koji su na raznim posudbama vjerojatno ne zna nabrojati nijedan čovjek u klubu.
Ključno pitanje nije ni igra ni poraz. Variranje u formi je normalna pojava i kod najvećih klubova na svijetu. Loš rezultat pa ni loša europska sezona nisu nikakva tragedija. Dinamov najveći problem je ozbiljan i duboko utkan u samu strukturu kluba. U klubu nema sportske vizije jer na ključnim pozicijama naprosto nema ni ljudi koji imaju veze s nogometom. Upravo čine, pisali smo o tome, bivši policajac, bivša tajnica i bivša direktorica marketinga.
Nema čovjeka koji će iskoračiti i preuzeti odgovornost za krive poteze, nema nekog tko će smisliti i realizirati sportsku politiku ni nekoga tko će vizijom održati momčad na razini kakva je bila prijašnjih godina. Nema nikakve vertikale odgovornosti, a sav gnjev navijača ponovo je pogrešno usmjeren isključivo na trenera koji je oduvijek ionako potrošna roba.
Krznar je krivac za to kako je Dinamo izgledao u Beču. Ali tko je kriv za to što Dinamo ne zna gdje ide?