"MOJ djed je Milan. Moj otac je Milan. Ja sam Milan i moj sin je Milan."
Ovako je legendarni Cesare Maldini svojevremeno odgovorio čuvenom Sir Alexu Fergusonu na upit o mogućnosti da Paolo Maldini stigne na Old Trafford.
A sada stoji i - moj unuk je Milan.
Prije dva dana, 2. veljače, 18-godišnji Daniel Maldini debitirao je za Milan na San Siru u finišu utakmice protiv Verone Ivana Jurića i postao treći član dinastije Maldini koji je zakoračio na teren u crveno-crnom dresu. Jedna obitelj, jedan klub, dvije boje, tri generacije i povijest koja ostavlja bez daha. To je priča Maldinijevih, za koje ne važi ono da je klub veći od bilo kojeg pojedinca.
Jednostavno, Maldini = Milan i točka. Ljubav, lojalnost i uspjesi najveći su svjedoci epske povezanosti.
CESARE MALDINI (Milan 1954. - 1966.)
Obitelj Maldini vuče korijene iz Padove, koja je oko dva i pol sata udaljena od Milana. No, granica s Lombardijom učinila je svoje pa se od davnina u kući Maldinijevih znalo kojem klubu navijački pripadaju, a to su Rossoneri, čija su duša i srce uskoro postali i na travnjaku.
Otac Albino, koji je bio pomorac, i njegova supruga Maria 5. veljače 1932. godine u Trstu su dobili sina Cesarea. Zanimljivo, gotovo 77 godina i 362 dana prije nego što će njegov unuk, a Albinov praunuk debitirati za Milan. Kako je obitelj zbog očevog posla živjela u Trstu tako je branič Cesare s nogometom započeo u Triestini, za koju je od 1952. do 1954. igrao u Serie A.
A onda su, u ljeto 1954. godine, na vrata pokucali čelnici Milana i povijest je krenula. Nevjerojatno, ali istinito - Cesare je za Milan debitirao 19. rujna 1954. baš u pobjedi nad Triestinom (4:0), a potom je, zajedno s Lorenzom Buffonom, Nilsom Liedholmom, Juanom Albertom Schiaffinom i najboljim klupskim strijelcem do danas Gunnarom Nordahlom, započeo put prema zvijezdama.
Cesare je donio Milanu i Italiji prvi europski naslov na Wembleyu
Nizala su se Scudetta 1955., 1957., 1959. i 1962., a onda je stigao trenutak za besmrtnost. U međuvremenu je Milan 1958. na Heyselu u Brusselsu izgubio finale Kupa europskih prvaka od Reala (2:3) nakon produžetaka, iako je dva puta vodio. No, kada je stigla nova prilika pet godina kasnije, 22. svibnja, na kultnom Wembleyu protiv Eusebijeve Benfice, kapetan Cesare, Giovanni Trapattoni, Jose Altafini, talijanski Golden Boy Gianni Rivera (1968. osvojio Zlatnu loptu) i društvo napravili su nešto što ni jedan talijanski klub do tada u Europi nije uspio.
Uz dva gola Altafinija srušili su Portugalce (2:1). Cesare je s brojem pet na leđima u Londonu postao prvi Talijan koji je podignuo trofej europskog prvaka, a Milan prvi talijanski klub koji je postao najbolji na kontinentu. Bio je to trenutak kada je Cesare upisao Rossonere na nogometnu mapu, što je bio temelj za brojna sljedeća dostignuća.
No, jedino vrjednije, ispostavit će se, od tog naslova europskog prvaka Cesare je Milanu ostavio kroz svog sina Paola, koji se rodio pet godina kasnije, 24. srpnja 1968. Cesare i supruga Maria Luisa dobili su šestoro djece, a prije nego što je karijeru završio u Torinu nakon 412 nastupa za Milan, pobrinuo se za svog legitimnog nasljednika, koji je uz djeda i oca naslijedio DNK Milana, a onda i ostvario nešto o čemu nitko nije ni sanjao.
Cesare je preminuo 3. travnja 2016., a na svim utakmicama talijanskih liga održana je minuta šutnje.
PAOLO MALDINI (Milan 1978. - 2009.)
Slijedom događaja obitelj je živjela u Milanu pa je Paolo Maldini već s 10 godina počeo trenirati nogomet u Milanu 1978. godine. Odmah je bilo jasno da Milan ima novog lidera, koji je rastao uz ikonu kakva je Franco Baresi, a 20. siječnja 1985. debitirao je kao 16-godišnjak u gostima protiv Udinesea (1:1). Zanimljivo, u igru ga je uveo bivši Cesareov suigrač Liedholm i tu je krenuo drugi dio povijesti. Onaj najveći do danas.
Ubrzo je Paolo uz mentora Baresija postao simbol, a potom i kapetan moćnog Berlusconijevog Milana. Govorili su da je bio dešnjak, ali je s vremenom tako dobro naučio igrati lijevom nogom da je mogao pokrivati poziciju u obrani koju je želio, a igrao je centralnog braniča i lijevog beka. Cijelu karijeru, zajedno sa svojim nogometnim blizancem Alessandrom Costacurtom, ostao je vjeran svom klubu i za 25 sezona u prvoj momčadi odigrao je 902 utakmice, zabio 33 gola i osvojio 25 trofeja, od čega sedam Scudetta, pet Ligi prvaka...
Već 1989. je Paolo na Nou Campu, gdje je svih 70 tisuća navijalo za Milan, slavio protiv Steaue (4:0), a potom je obranio europski naslov godinu dana kasnije u Beču, gle čuda, kao i Cesare protiv one iste Benfice (1:0). Nakon toga je 1994. u Ateni zajedno sa Zvonimirom Bobanom bacio na koljena Cruyffovu Barcelonu (4:0) za svoju treću Ligu prvaka s Milanom.
Paolo debitirao za Italiju na Poljudu
U međuvremenu je Cesare dominirao i kao trener te je s mladom reprezentacijom Italije osvojio tri europska prvenstva zaredom - 1992., 1994. i 1996. - i lansirao budućnost talijanskog nogometa kroz Paola, Gianluigija Buffona, Francesca Tottija, Fabija Cannavara... a od 1996. do 1998. je bio i izbornik A reprezentacije.
Na drugoj strani 19-godišnji Paolo Maldini svoj debi za reprezentaciju Italije dočekao je 31. ožujka 1988. u Splitu na Poljudu protiv Jugoslavije (1:1) u prijateljskoj utakmici. Kapetan nacionalne momčadi postao je već 1996., a tijekom nevjerojatne karijere odigrao je 126 utakmica za Azzurre, s kojima nije imao sreće jer je gubio u finalu SP-a 1994. od Brazila nakon penala i finalu Eura 2000. od Francuske u produžecima (2:1).
Cesare na klupi, a Paolo kapetan: Inter - Milan 0:6
No, vratimo se njegovoj blistavoj priči s Milanom, u kojem je u drugom dijelu sezone 2001. godine kao kapetan dočekao na klupi svog oca Cesarea, koji je već jednom bio trener Milana i osvojio Kup pobjednika kupova te talijanski kup 1973. godine. Te 2000./01. sezone Fatih Terim dobio je otkaz na San Siru, Milan je bio u jako teškoj situaciji, a onda su otac i sin Maldini ispisali povijest 11. svibnja 2001. i ostvarili do danas najveću pobjedu u gradskim derbijima protiv Intera.
Za Inter je te večeri igrao Dario Šimić, kojeg će sudbina već sljedeće sezone odvesti baš u Milan, s kojim će dva puta postati europski prvak.
Serginho s tri asistencije i golom, Gianni Comandini i Andrij Ševčenko s dva i Federico Giunti s jednim golom potopili su Inter kao službeni gosti sa 6:0. Kod 4:0 frustrirani navijač Nerazzurra uletio je u teren i tražio od Costacurte loptu i prekid utakmice. Policija ga je odvela sa stadiona, a Milan je zabio još dva gola za životno djelo Paola i Cesarea, koji su te večeri postali nešto za što riječ ni dan danas nije smišljena u Milanu.
Jednostavno, senatori crno-crvene strane Milana i svjetskog nogometa.
Cesare, koji je prije toga vodio reprezentaciju Paragvaja, nakon tih 6:0 prepustio je mjesto Carlu Ancelottiju, a on je s Paolom, Alessandrom Nestom, Ševčenkom, Didom, Andreom Pirlom, Clarenceom Seedorfom, Manuelom Ruijom Costom i Filippom Inzaghijem nastavio dalje i 2003. pomjerio sve granice.
Milan je u povijesnom polufinalu Lige prvaka izbacio Inter uz dva remija (0:0, 1:1) zbog gola u gostima, a u prvom i do danas jedinom talijanskom finalu, 28. svibnja 2003. na Old Traffordu, boljim izvođenjem penala 3:2 rasplakao je Juventus, koji ga je dvije godine ranije potjerao, za šesti naslov europskog prvaka.
Naravno, pehar je na Kazalištu snova u Manchesteru podignuo Paolo, baš poput oca Cesarea 40 godina ranije također na Otoku. I baš ga je tada Ferguson poželio dovesti u United, a Cesare mu je odgovorio onako kako smo i započeli ovaj tekst o dinastiji Maldini. Te 2003. nevjerojatnog 35-godišnjeg Paola su svi vidjeli kao konačnog osvajača Zlatne lopte, ali je UEFA na koncu tu nagradu poslala u ruke Juventusova Pavela Nedveda, koji i nije igrao finale u Manchesteru zbog kartona.
Osveta s 39 godina
Dvije godine kasnije Paolo je s 37 godina zabio Liverpoolu u finalu Lige prvaka u prvoj minuti i postao najstariji strijelac, uz najbrži gol u povijesti finala, ali je Milan uspio u onom epskom finalu prokockati prednost 3:0 s poluvremena i preko penala izgubiti već viđeni naslov europskog prvaka. Godinama su kružile priče o tome kako su igrači Milana na poluvremenu proslavljali titulu, što je Paolo više puta odlučno demantirao.
Taj slavni Milan i, bez dvojbe, jedna od najboljih momčadi u povijesti nogometa, bio je na rubu ambisa. Igrači su, prema priznanju Gattusa, pomišljali i na samoubojstvo nakon tog finala u Istanbulu, a onda su 2007. dočekali osvetu u Ateni. Milan je golovima Inzaghija uzvratio Redsima s 2:1 i pobijedio duhove prošlosti, a 39-godišnji Paolo podignuo je svoj peti, koliko ih ima i Costacurta, te ukupno sedmi klupski trofej Lige prvaka u povijesti.
Filmsku karijeru završio je 2009. godine u službeno posljednjem nastupu za Milan na Artemio Franchiju u Firenci, a nogomet je ispratio jednog od svojih najvećih sinova koji su ikad hodali zelenim travnjacima. U tu čast, nakon Baresijeve šestice, Milan je povukao i njegovu trojku, uz mogućnost da je opet, ako se stvore uvjeti, aktivira jedan od njegovih sinova.
DANIEL MALDINI (Milan 2010. - )
Paolo je u početku svoje karijere 1987. godine upoznao Adrianu Fossu, manekenku iz Venezuele i kćer poduzetnika Stefana Fossa i Dianore Blanco. Adriana, čije je prezime identično prvoj navijačkoj skupini u Italiji pod imenom Fossa dei Leoni (Jazbina lavova), udala se za Paola 14. prosinca 1994. Prema vlastitom priznanju, prilikom prvog posjeta San Siru, kada je vidjela transparent na južnoj tribini na kojem je pisalo Fossa, Adriana je pomislila kako je to Paolovo iznenađenje za nju, ali je ubrzo shvatila da se ipak radi o vatrenim pristalicama Rossonera.
Sin Christian podbacio, ali je Daniel ispisao povijest
Obitelj Maldini je 14. lipnja 1996. dobila sina Christiana, a 11. listopada 2001. i drugog sina Daniela.
Odmah su talijanski mediji prizivali nastavak nogometne dinastije. Prvi je u vatru lansiran stariji Christian, koji je s osam godina zakoračio u Milanello. Profilirao se kao branič i ostao u klubu sve do 2016, ali na koncu nije uspio stići do prve momčadi i debitirati za Milan. Naprotiv, kad je kao klinac postao svjestan prezimena koje nosi, Christian se više okrenuo nekim modnim izrazima (vjerojatno na majku) te je uskoro postalo jasno da on nema 100 posto taj nogometni DNK djeda i oca.
Danas ima 23 godine i nastupa za poluamaterski Pro Sesto, koji je trenutačno prvi u četvrtoj talijanskoj ligi.
No, zato je obiteljsku tradiciju odlučio produžiti njegov brat Daniel, a prva najava toga stala je u samo jedan potez na San Siru, kada je imao svega šest godina. Milan je 2007. proslavljao naslov europskog prvaka. Nogometaši su doveli svoju djecu u nogometnu katedralu, a Seedorf je u jednom trenutku uzeo loptu i zaigrao protiv njih. I dok su ostala djeca trčala za legendarnim Nizozemcem, jedan dječak mu je savršeno uklizao na loptu.
Kamere su uhvatile taj povijesni trenutak, a potom je svima postalo jasno da je u pitanju mlađi Maldinijev sin, koji je sa svega pet godina već nagovijestio da njegova obitelj sprema dostojnog predstavnika njihove treće generacije. Dvije godine kasnije, kao osmogodišnjak, krenuo je trenirati u mlađim kategorijama Milana, a u godinama koje slijede napravio je jedan pravi zaokret. Cesare, Paolo, pa i Christian, su braniči, ali se Daniel u međuvremenu profilirao u ofenzivnog veznjaka, kojem najviše paše igra iza napadača.
Najmlađi Maldini debitirao kad i hrvatski talent Mionić
Iz dana u dan pokazivao je sve veći napredak: u mlađim kategorijama uspio je zabiti i vršnjacima iz Intera, što je bio još jedan u nizu dokaza da njegov put nije slučajan, a s nekoliko golova iz slobodnih udaraca nagovijestio je tehničke sposobnosti koje ni obitelj Maldini nije ranije imala na toj razini. Tijekom 2019. debitirao je za U-18 reprezentaciju Italije, a potom je odigrao i dvije utakmice za stariju U-19 momčad Azzurra.
Da obitelj Maldini i Milan ne poznaju nepotizam, pokazao je primjer Christiana, ali se zato Daniel isključivo svojim radom i napredovanjem iz dana u dan približavao prvoj momčad kluba u kojem je Paolo danas direktor, a njegova desna ruka je Zvonimir Boban. Zato je Daniel 24. lipnja 2019. u Kansasu protiv Bayerna zaigrao u prijateljskoj utakmici od 58. minute i sa 17 godina i 286 dana postao najmlađi debitant Milana na International Champions Cupu.
Spomenimo da je u istom susretu u sudačkoj nadoknadi debitirao i 18-godišnji veznjak Antonio Mionić, koji je u ljeto 2018. iz Istre i Pule stigao u Milan te će biti zanimljivo vidjeti hoće li Hrvatska u njemu dobiti igrača za budućnost. Četiri dana kasnije najmlađi Maldini je od 87. minute igrao i protiv Benfice u Foxboroughu, a od 77. je igrao i u Cardiffu 3. kolovoza protiv Manchester Uniteda.
Zanimljivo bi bilo čuti što je Ferguson pomislio kada je vidio njegovo prezime u zapisniku.
Daniel je potom 10. kolovoza opet dobio posljednjih 6-7 minuta u Prištini protiv Feronikelija u pripremnoj utakmici, baš kao i sedam dana kasnije protiv Cesene. Sezona je krenula, Milan u međuvremenu smijenio Marca Giampaola i doveo Stefana Piolija. Momčad je produžila krizu u kojoj se klub nalazi posljednjih 7-8 sezona, a Daniel je nastavio igrati za mladu ekipu i trenirati s prvim sastavom u Milanellu, gdje je tijekom ljeta dočekao Antu Rebića, a u siječnju i Zlatana Ibrahimovića.
Istrčao na San Siro i započeo treće poglavlje obitelji Maldini
U međuvremenu je 12. studenog potpisao svoj prvi profesionalni ugovor s Milanom do ljeta 2024. godine.
A onda je otkucao 2. veljače 2020. kada je u 93. minuti protiv Verone ispisana povijest. Daniel Maldini (18 godina i 85 dana), s brojem 98 na leđima, zamijenio je Samu Castilleja i zaradio ovacije cijelog San Sira. Milan nije uspio pobijediti s igračem više i time se propustio približiti poziciji koja vodi u Ligu prvaka sljedeće sezone, ali su nakon utakmice svi pisali i govorili samo o nastavku dinastije Maldini.
To se dogodilo 3899 dana od posljednjeg Paolovog nastupa za Milan, a Daniel je postao prvi igrač rođen 2000. godine koji je zaigrao za sedmerostrukog prvaka Europe.
"Istrčati na San Siro ostvarenje je sna za mene. Bilo je jako emotivno jer sam ispunio prvi cilj koji sam davno sam sebi postavio. Bio sam jako uzbuđen uoči utakmice, ali me otac umirio i uvjerio da će sve biti u redu", rekao je nakon utakmice Daniel, koji neodoljivo izgledom podsjeća na Cesarea i Paola iz mlađih dana.
"Šteta, nije bilo previše vremena i nismo uspjeli pobijediti. No, idemo dalje i nadam se da ćemo već u sljedećoj utakmici, a to je milanski derbi, pobijediti i osvojiti tri boda", naglasio je Daniel, a teško bi bilo opisati što bi se dogodilo da u milanskom derbiju zaigra i nekim čudom zabije Interu.
I za kraj, Cesare je podignuo Milan do talijanskog i europskog vrha, Paolo ga je tamo uporno vraćao, a s Danielom se u sljedećim godinama očekuje novi povratak jednog od najvećih nogometnih klubova na svijetu. A to je s trećom generacijom obitelji Maldini itekako izvjesno. Sudbina i povijest opet imaju riječ.
Djed, sin, unuk.
Milan. Dinastija. Maldini.