Dino Rađa za Index sa Super Bowla: Nije mi do ničega! Osjećam se kao popišan cvijet pokraj puta

NAKON utakmice otišao sam u sobu. Nije mi bilo do ničega. Totalno sam ''pokisa''. Nije mi se dalo ni gledati ni slušati nikoga. Iskreno, osjećao sam se kao pokraj puta popišan cvijet. Znam da je mnogima čudno da me toliko pogodio poraz jedne američke momčadi u sportu koji nije popularan u Hrvatskoj, ali to je tako. Takve osjećaje gajim prema svim ekipama koje dolaze iz Bostona, općenito prema bostonskom sportu. Neovisno pričamo li o košarci, hokeju, bejzbolu ili američkom nogometu. U Bostonu sam proživio neke od najljepših trenutaka u životu i svaki put kad slijećem tamo, imam osmijeh na licu.

 

 

Kad sam došao u Celticse, primljen sam fenomenalno i ta obostrana ljubav mene i Bostona traje i danas. Što mi god treba, u bilo koje doba dana ili noći, to će biti riješeno. Preko kluba nabavio sam ulaznice za finale Super Bowla po regularnoj cijeni od 1250 dolara. Inače, agencije prodaju ulaznice i po pet-šest tisuća dolara. Skupo? Naravno, ali za onoga tko voli ovaj sport, isplati se.

 

 

Bez pretjerivanja, mogu reći da je Boston moj dom. Kad dodam da sam i inače bolesnik za sport, onda nije čudno zašto me poraz Patriotsa toliko pogodio. Utakmice Patriotsa pohodim s prijateljem Josipom Krznarićem, još jednim fanatikom američkog nogometa. Do sada smo bili na četiri Super Bowla: tri u kojima su igrali Patriotsi, jednom kad njih nije bilo. Tad smo bili neutralni navijači. Gledali smo Patriotse i u Londonu, kad su gostovali u Europi, te više puta u Bostonu.

 

Američki nogomet je prekrasan sport. Pravi muški, dinamičan, zanimljiv, uzbudljiv. Pratim ga već dugi niz godina. Mnogi ga ne razumiju i zato ga ne vole. Ne radi se o nekoj velikoj filozofiji. Uvjeren sam, kad bi netko tko ne zna pravila sjeo sa mnom i pogledao samo jednu utakmicu, do kraja bi mu sve bilo jasno. Možda u nekim segmentima izgleda komplicirano, ali zaista nije.

 

Jako mi žao zbog Patriotsa, a i zbog Billa Belichicka. Već sam pisao kako smo se upoznali, sasvim slučajno, preko mog poznanika Petea Radovicha, producenta CBS-a. Postali smo prijatelji prvi put kada smo se vidjeli. Izvan terena je potpuno drugačiji nego kada radi. Tada ne vidi apsolutno ništa drugo. 

 

 

 

Nakon utakmice povela se ozbiljna polemika zašto nije igrao Malcolm Butler. Moj Belichick je na udaru zbog toga. Pretpostavljam da u pozadini leži dublja priča, no sumnjati i preispitivati odluke najtrofejnijeg trenera u povijesti američkog nogometa totalna je glupost. Coach sigurno ima čvrste razloge zbog kojih nije koristio Butlera. Budalaština je da su Patriotsi zbog toga izgubili utakmicu. Utakmica je bila fantastična. Ostat će zapisana kao jedna od najboljih i najuzbudljivijih ikad. Šteta što smo izgubili, ali Eaglesi su ovaj put bili bolji. Treba to priznati i pružiti im ruku. Ključ poraza leži u obrani, koja je posve podbacila i čak ni onakav Brady nije mogao ništa. Patriotsi su u posljednjih nekoliko godina stvorili jednu od najvećih dinastija u povijesti ovog sporta, a svi vole kad se ruše imperije i kad padaju carstva. Zato danas čitamo ovakva naslađivanja i besmislene napade na Billa. Sinoć su za Patriotse navijali samo njihovi navijači, a za Eaglese ostatak Amerike. Jučer smo možda izgubili, ali vjerujem da se carstvo neće urušiti i da ćemo već sljedeće godine opet biti u Super Bowlu.

 

Na kraju, dodao bih nekoliko riječi o stadionu na kojem se igrao Super Bowl. US Bank Stadium, dom Minnesota Vikingsa otvoren prije godinu i pol, nešto je nevjerojatno. Svašta sam u životu vidio, ali takvo čudo nisam nikad. U Minneapolisu je bilo strašno hladno, no po cijelom gradu postoje nekakvi hodnici, slični metrou koji vode direktno na stadion, tako da od parkinga, koji je bio udaljen od stadiona oko dva kilometra, nismo izašli vani niti sekunde. Po cijelom stadionu wi-fi, dućani, hrane i pića do mile volje. Vani temperatura -20, a mi se grijemo na +20. Milina. Wembley na kvadrat. Za mene je ovo bilo nevjerojatno iskustvo, iako smo izgubili.