GOTOVO je dva desetljeća bio na čelu, mnogi će reći najuspješnijeg, ali i najdugovječnijeg hrvatskog sportskog događaja. Slavno Rasberger je ikona Umaškog ATP turnira koji je nedavno razriješen svoje dužnosti. Iako će on reći da je razlaz bio sporazuman, iz njegovog se glasa može vrlo lako razaznati koliko je teško podnio odluku Istraturista (vlasnika licence) da uzde preda u ruke nekog drugog.
"Ja sam imao svoju ideju svoju ideju, svoje razmišljanje i svoj način rada, a sada neki drugi razmišljaju o tome. Ja o turniru ne moram više razmišljati. Ne znam što bih vam rekao. Neke ponude sam dobio. S njima nisam izlazio u javnost i neću", rekao je Rasberger na počektu razgovora za Indexu.
Zašto više niste direktor Umaškog ATP-a?
"To je bio jedan put koji je tako završio. Ja sam 33 godine u sportu. Ne smijete zaboraviti da sam paralelno organizirao i mnoge druge turnire. Razna Međunarodna prvenstva Hrvatske u juniorskim kategorijama, kao i razna veteranska prvenstva na svjetskoj razini. Nije ATP bio jedini. Mi smo zajednički došli do dogovora da je to kraj. Sporazumno smo se rastali."
Neki kažu da ste mjesto izgubili jer se turnir kroz godine pretvorio više u društveni nego u sportski događaj?
"Svatko tko radi neki posao ima svoje ideje. Da li je moje viđenje turnira koji sam radio bilo dobro ili nije, to ćemo tek vidjeti. O mom radu govore činjenice. Umag je dobio pet nagrada ATP-a za izvrsnost, da ne pričam o svim ostalim nagradama. Dobio sam odlikovanje od predsjednika Republike. Bio sam proglašen za najboljeg turističkog djelatnika 97 godine. To su sve činjenice."
Na što ste ponosni, a što je moglo biti bolje?
"Ponosam sam prije svega na činjenicu da sam turnir u Hrvatsku donio ja. Tih ratnih godina to je bilo jako, jako teško. Vjerujte mi. Naravno da je mnogo stvari moglo biti bolje. Nisam od onih koji misle da je svoj posao napravio najbolje na svijetu. Mnogo je toga moglo biti drugačije napravljeno i uvijek sam prihvaćao kritiku. No, ne bih previše pričao o svom radu, drugi će ocjenjivati. Treba samo pogledati je li ikada na turniru ranga Umaga bilo 350 novinara, od čega 200 stranih. Čisto sumnjam."
U emotivnom govoru na prošlogodišnjem turniru rekli ste neke stvari iz kojih se moglo zaključiti da ste predvidjeli svoju sudbinu?
"Ne bih govorio o tim stvarima. Radio sam najbolje što sam mogao i znao. Sigurno je bilo stvari koje su mogle bolje. To su stvari koje su sada iza mene i ne treba ih analizirati. Imao sam najbolji mogući tim iza sebe. Oni tu nisu došli sami, ja sam ih doveo. Vidjet ćemo kako će biti organiziran sljedeći turnir. Ako ovi iza mene neće organizirati turnir na istom nivou, onda to nevalja. No, ne sumnjam uopće u to."
Navodno ste već dobili ponudu obitelji Đoković da preuzmete Beogradski ATP?
"To nije točno. Točno je nešto drugo. Srđan Đoković je tražio razgovor sa mnom, došao je u Umag i razgovarali smo. Ponudio mi je da si nađem bilo koje mjesto na Beogradskom ATP-u. Ponudio mi je suradnju i pitao gdje bi se ja vidio u tom turniru. Rečeno mi je da mi je svako mjesto koje si nađem otvoreno."
Na što ste pristali?
"Osobno ne mislim da bih ja mogao biti direktor turnira u Beogradu. To je posao koji se ne radi 15 dana ili dva ili tri mjeseca. To je posao od godinu dana, to je posao s kojim se živi i moram biti tamo. To je samo moje mišljenje, možda netko smatra drugačije."
Sama činjenica da ste dobili takvu ponudu je veliki kompliment?
"To nek drugi procjenjuju. Činjenica je da sam dobio takvu ponudu i da mi je rečeno: što god da odaberem da ću dobiti. Srđan mi je došao reći da su mi sva vrata otvorena. Daleko je to od konačnog što i kako."
Kad već nećete decidirano odgovoriti, možete li nam bar reći koji su vam neki opći planovi za budućnost?
"Nisam sada siguran koji su mi uopće planovi. Svi me znaju, znau koji mi je način rada. Ako netko bude zaintresiran za moje usluge doći će, kao što je došao i Đoković. Ja se puno ne moram nuditi."