Foto: Luka Šangulin / Index.hr
Pixsell / D. Javorović
>>> CIBALIA je sinoć izborila play off za prvu ligu pobjedom nad Lokomotivom u zadnjem kolu regularnog dijela HNL-a.
NIJE velika tajna da velika većina neutralaca u HNL-u simpatizira Cibaliju. Znate zašto? Zato što nisu fejk.
Ne postoje mali i veliki klubovi, već samo male i velike gluposti
Vinkovci su u hrvatskim omjerima malen gradić, a u svjetskima prosječno veliko selo. Pa ipak, njegovi žitelji ne navijaju za Dinamo ili Hajduk kao većina, već za klub iz svoga grada. Cibalia i Ultrasi specifičan su fenomen za hrvatske prilike – bez obzira na to što im je jedina prilika za trofej ukradena prije 18 godina i što uglavnom obitavaju na granici između prve dvije lige, Vinkovci imaju svoju publiku. A ta publika ne bere ni Maksimir ni Poljud, već samo – Vinkulju. Nošen takvim razmišljanjem pomislio sam kako se premali broj ljudi skupio za utakmicu sezone. Deset sekundi kasnije, sjetio sam se da je novi prvak znao imati manji prosjek onda kada nije bio tako dobar. Vinkulja nije fejk i pravi navijači to vole.
Drama
Ne bi bila dobra HNL priča kada u zadnje kolo ne bismo ušli s barem 115 scenarija o tome tko ima kakvo rodoslovno stablo i kome će, shodno tome, pustiti utakmicu. Split je počeo tonuti, Cibalia se osjetno digla, ali u 21. minuti, kada je Doležal fantastičnim volejem svladao Matkovića, stadion u Genscherovoj umuknuo je. Vrijeme je pametnih telefona, a svi izvještaji iz Splita javljali su kako je domaćin nasrnuo na Mikulića. Jedan od najiskusnijih u redovima Vinkovčana, Vitaić, igrao je jedno od lošijih poluvremena sezone i gubio lopte. Djelovalo je kao da se katastrofa sprema.
Ultrasi potegnuli, Baša zakucao
Početkom drugog poluvremena mladi trener Bartolović radi dvije izmjene – pametno, hrabro, ili oboje – ovisi o kutu gledanja. Ultrasi su odlučili izvući i posljednju crticu inata za mukotrpnu sezonu i na njihovim krilima stadion se diže na noge, a povicima: "Plavi, plavi!“ atmosfera postaje totalni hardcore.
Konstantni pritisak donio je na vidjelo bolni nedostatak kvalitete u kreaciji šanse, ali srce je presudilo. Sve što je cijeli stadion želio, stalo je u jednu odbijenu loptu koju je Baša zakucao kao da je u tom udarcu iskupio sve što se Cibaliji dešavalo zadnjih godina. Do kraja nisam previše gledao utakmicu – puno zanimljivije je bilo gledati klince od 7 ili 8 godina u dresu najdražeg kluba ili djedove koji vjerojatno pamte povijesnu utakmicu s Čelikom iz 1982., kada su Zeničani ispraćeni s pet komada u mreži, a Dinamo iz Vinkovaca postao je prvoligaš tadašnje države, prvi put u svojoj povijesti. I teško je bilo sakriti onaj sportsko-ljudski osmijeh s lica, bez obzira na to otkud dolazite.
Bartolović: "Vratili smo izgubljenu vjeru"
Trener Mladen Bartolović legenda je HNL-a, a nastupao je za Dinamo, Hajduk, Zagreb i druge klubove, a sa 78 golova deseti je najbolji strijelac lige u povijesti. Uspije li Cibalia ostati u ligi, ovo će vjerojatno biti veći uspjeh od onih iz igračke karijere, zlatnim slovima zapisan u klupske almanahe…
Bili smo svjedoci suđenja u HNL-u koje je ponekad i direktno naštetilo Cibaliji. Mislite li da Vaš klub dovoljno cijene u ligi?
"Sve što smo postigli došlo je od želje igrača za dokazivanjem, vjere da možemo preokrenuti sezonu. Sve je to bio mukotrpan rad i zasluženo smo napravili mini-čudo. Ne bih previše ulazio u priče kako, tko i što…Cijene li nas? Pogledajte kako nas dočekuju gdje god dođemo. Cibalia je klub s velikom tradicijom i ljudi to cijene."
Emotivna je sezona iza Vas i Vaše ekipe – Facebook statusi, nestabilna financijska situacija, loši rezultati…Što je bila prekretnica u sezoni, kakav pristup je donio ploda?
"Puno, puno razgovora. Pacault, koji je bio trener prije mene, imao je jezičnu barijeru i teško mu je bilo uspostaviti kvalitetnu komunikaciju. Samo vjera nas je spasila. Govorio sam i nakon poraza od Rijeke, Dinama i Hajduka kako osjećam da nam treba jedan sitni znak da nam pokaže da možemo. To je bila pobjeda protiv Belupa, tu je sve počelo. Hvala dragom Bogu, izdržali smo do kraja.“
Gorica ili Solin?
"Ne znam preemotivna je ovo utakmica za mene bila. Tko god bio suparnik, budite uvjereni da ćemo biti spremni.“
I za kraj, bili ste velik igrač, a sad ste i trener. Možete li usporediti te uloge?
"Puno je teže biti trener. Kada si igrač, uglavnom si fokusiran samo na sebe. Ništa egoistično, već jednostavno imaš ulogu koju odrađuješ i to je to. Kao trener moraš voditi računa o 25 ljudi. Gdje su, kako se hrane, kako se osjećaju, što im je potrebno… Biti trener daleko je teže.“
Zgrablić je tip kakav fali ovoj ligi
Igra za Cibaliju, ali u srcu mu je Istra. Navija s Demonima od svoje 11. godine. Veliki je fajter na terenu, a jedan je od rijetkih koji se direktno obrušio na dužnosnike lige nakon sakaćenja Cibalije u susretu s Dinamom. Ivan Zgrablić je mudonja, lik kakav fali HNL-u.
Pratite li Istru, kako ste zadovoljni sa sezonom?
"Svakodnevno. Sezona je bila solidna do pred kraj, kada je došlo do velikih oluja i turbulencija. Ipak, dosta je bolje nego lani.“
Javno ste istupili protiv Mamića i Šukera…
"Ostajem pri tom stavu. Mislim da se o tome premalo govori i da se treba puno više o tome pričati. Stanje nije dobro i pravi navijači to vide.“
Kakve su želje svlačionice? Solin ili Gorica?
"Pričali smo malo, ali nemamo posebnu želju. Tko god dođe, dokazat ćemo da smo bolji i ostati u ligi. Osobno, možda ipak Gorica. Kraći je put nego do Solina“.
Čovjek od malo riječi, koji je u tome rekao više nego 99 posto ostalih hrvatskih nogometaša. Zgrablić je slika i prilika Cibalije – tip iz pozadine, marljiv i ponosan. Nikome ne zaokupe mnogo pažnje, ali to je njima ionako najmanje bitno. U moru jednoličnih klubova, pomodarstva i kastriranih atmosfera, Cibalia je jedna sasvim drugačija priča. Njihovim navijačima ne treba puno – dovoljna je samo Vinkulja.