VEĆ VIŠE od tjedan dana diljem SAD-a traju prosvjedi zbog policijske brutalnosti povodom ubojstva tamnoputog Georgea Floyda.
U mirne prosvjede pokreta Black Lives Matter uključili su se i brojni košarkaši, bivši i sadašnji NBA igrači, poput Floydova velikog prijatelja Stephena Jacksona, Jaylena Browna, Malcolma Brogdona, Turčina Enesa Kantera i brojnih igrača Dallas Mavericksa. Drugi se zasad drže društvenih mreža, poput LeBrona Jamesa.
Još je cijeli niz NBA igrača koji su podigli svoj glas u ovoj akciji, ali nisu oni prvi košarkaši koji su odlučili javno prosvjedovati u ime višeg cilja.
Basketball Network podsjeća da su svojedobno dva hrvatska košarkaša, koja su u to vrijeme igrala u NBA ligi, još daleke 1991. prosvjedovala pred zgradom UN-a u New Yorku kako bi upozorili na rat koji bijesni u Hrvatskoj.
Dražen Petrović, ondašnji bek New Jersey Netsa koji je 1993. na današnji dan poginuo u prometnoj nesreći u Njemačkoj, i njegov najbolji prijatelj, centar Boston Celticsa Stojko Vranković, željeli su svijetu objasniti da se u Hrvatskoj ne vodi građanski rat, nego rat za neovisnost.
Povijest NBA aktivizma: Dražen Petrović i Stojko Vranković sudjelovali su u antiratnim prosvjedima pred zgradom UN-a
VEĆINA NBA aktivista bili su Afroamerički košarkaši koji su se borili za rasnu ravnopravnost u Sjedinjenim Američkim Državama. No, 1991. godine riječi Ronalda Reagana su se ostvarile i sovjetski vođa Mihail Gorbačov dopustio je rušenje zida. Pad Berlinskog zida pokrenuo je val demokratizacije u istočnoj Europi. Nažalost, jedna se zemlja nije transformirala mirno, piše basketballnetwork.net.
"U to vrijeme, bile su to velike stvari za našu zemlju, kao kad je Goran Ivanišević na glavi nosio traku s crvenim i bijelim kvadratima. Sport je tada imao enormnu ulogu u priznanju Hrvatske", rekao je Mirko Novosel.
Krajem lipnja 1991. godine, dugotrajna politička kriza u Jugoslaviji dostigla je vrhunac i zaprijetila eskaliranjem u rat. Zato su savezne republike Slovenija i Hrvatska iskoristile svoja ustavna prava i proglasile neovisnost. Tako će započeti prvi rat u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Dok je Jugoslavija igrala na Eurobasketu 1991., oni su pratili što se događa kod kuće
Bek-šuter Netsa Dražen Petrović i njegov bliski prijatelj, centar Celticsa Stojko Vranković, nisu igrali za jugoslavensku reprezentaciju na Eurobasketu 1991. godine. Svakodnevno su na televiziji pratili razvoj nasilnih događaja kod kuće. Telefonski pozivi bili su jedini način da se saznaju jesu li na sigurnom svi koje su poznavali i do kojih im je stalo. Gledajući i slušaju o rođacima i prijateljima koji umiru ili su teško ozlijeđeni u sukobima, Petrović i Vranković nisu bili zadovoljni kako američki mediji prezentiraju situaciju u Hrvatskoj.
Općenito se to prikazivalo kao građanski rat u Jugoslaviji, a zapravo se radilo o borbi za neovisnost suverenih nacija. To je pravo izraženo u mirnim izborima i referendumu. Dražen i Stojko morali su reagirali pa su aktivno sudjelovali u demonstracijama ispred sjedišta Ujedinjenih naroda na East Riveru u New Yorku.
Dražen i Stojko bili u suigrači, cimeri, kumovi i najbolji prijatelji
Petrović i Vranković često su bili zajedno u raznim trenucima i situacijama, od početka 80-ih godina bili su momčadski kolege i cimeri u nacionalnim selekcijama Jugoslavije. Dražen je bio Stojkov kum. Unatoč svakodnevnom radu sa svojim guruom za snagu i kondiciju Richem Dalatrijem, Dražen je svaki slobodni trenutak koristio kako bi se informirao o događajima u ratom pogođenoj Hrvatskoj preko malog satelitskog radija.
"Kad će se već jednom prekinuti ova brutalna i sramotna agresija? Ovdje sam već mnogo puta sve rekao, Stojko i ja ponovno idemo u akciju. Nedavno sam dao intervju za New York Times, objasnio poziciju Hrvatske i Hrvata i ispričao priču o ubijanju nevinih ljudi, o ljudima čiji su domovi uništeni. Amerikanci danas o tome znaju puno više nego što su znali jučer, istina je došla čak i do Amerike", rekao je tada Dražen.
Prosvjedi pred sjedištem UN-a su zabranjeni
Prosvjed ispred sjedišta UN-a, s namjerom da se svijetu pokaže kako je teška bila situacija u Hrvatskoj, pokrenula je skupina nezaposlenih žena. Naime, iako su politički prosvjedi ispred zgrade UN-a strogo zabranjeni, pripadnik hrvatske zajednice uspio je ishoditi dopuštenje za socijalni protest. Potom su se tamo okupili mnogi Hrvati iz New Yorka, koji su bili duboko zabrinuti zbog događaja u svojoj domovini. Prema nekim izvorima, oko 5000 ljudi držalo je počasnu stražu ispred zgrade UN-a. Bio je to protest protiv rata koji je nametnu njihovoj domovini. Nosili su domoljubne i antiratne poruke na dobro vidljivim transparentima – Hrvatska u UN-u, Podrška hrvatskoj neovisnosti.
Najviše pažnje privukao je dolazak NBA igrača. Cijeli prosvjed potrajao je sat vremena, a Petrović i Vranković digli su svoj glas zajedno s ljudima iz hrvatske zajednice u New Yorku i hrvatskim predstavnicima u borilačkim sportovima koji su u to vrijeme bili u posjeti SAD-u. Nakon što su mediji saznali za prosvjed, odmah su na lice mjesta poslali reportere. Stojeći pred njima, Petrović i Vranković su izrazili podršku prosvjedu ovom zajedničkom izjavom:
Pravi ambasadori, a ne samo na terenu
"Svi mi, uključujući i one koji umiru na frontu i nas koji smo daleko od zemlje, želimo isto. Prekid vatre i mir za našu Hrvatsku. Očito je da nema mjesta za prave životne radosti poput sporta dok ljudi svakodnevno umiru".
Predstavljajući svoju domovinu kao pravi ambasadori, a ne samo na košarkaškom terenu, Petrović i Vranković objasnili su američkim mainstream medijima što se zaista događa u njihovoj domovini. Dražen je 1991./1992. odigrao prvu sezonu u New Jersey Netsima. Službeno je proglašen MVP igračem u Netsima tijekom sezone u kojoj je u sve 82 utakmice bio u početnoj postavi pomlađene momčadi koja je izborila doigravanje prvi put nakon 1986. godine. Prosječno je imao 20,6 poena po utakmici i 50,8 posto ubačaja iz polja.
Tjedan dana nakon završetka NBA regularne sezone 1991./1992., 7. travnja 1992. godine, SAD je službeno priznao Hrvatsku, zaključuje basketballnetwork.net.