HAJDUK se jučerašnjim kiksom u Koprivnici (0:0) najvjerojatnije oprostio od borbe za naslov. To još ne znači da za Bijele u rezultatskom smislu ovo ne može biti uspješna sezona. Kao treća najskuplja momčad lige, izgledno je da na tablici neće završiti niže od trećeg mjesta, a u finalu Kupa čeka ih prilika za osvajanje trofeja.
Splitski klub je unatoč promjeni trenera usred jesenskog dijela sezone i krnjim zimskim pripremama uspio puhati za vratom konkurentima na vrhu, ali kod dijela njegovih navijača prisutan je i opravdani osjećaj da se ove sezone moglo otići i korak dalje.
Jedan od razloga za to je povijesno loš učinak Dinama, ali i veoma blijeda igra Bijelih protiv slabijih momčadi te slabašan doprinos igrača koji ne čine glavnu osovinu momčadi, pri čemu su se u negativnom smislu istaknuli najzvučniji klupski talenti, koji su u Koprivnici samo nastavili svoju sezonu poražavajuće stagnacije.
Livaja i Kalinić nisu krivi za ovo posrtanje
Činjenica jest da je Hajduk bio oslabljen izostankom Kalinića i Livaje zbog naivno dobivenih kartona u derbiju, ali to se ne može uzimati kao glavni razlog kiksa protiv Slaven Belupa koji je označio presudan posrtaj u utrci za prvim mjestom.
Za početak, Bijeli bez njih dvojice, a naročito Livaje, nikada ne bi ni bili u kalkulacijama za naslov prvaka. Također, ozbiljni pretendenti na vrh jednostavno moraju biti spremni na izvjestan scenarij u kojem će njihovi najbolji pojedinci jednom po polusezoni prikupiti tri žuta kartona, zaraditi kakvu ozljedu ili iz nekog drugog razloga zatrebati utakmicu pauze.
Hajduk bi morao imati širu momčad
Hajduk je 2021. izdatke na plaće igrača povisio za milijun i pol eura u odnosu na pretprošlu godinu. Klub je dakle imao luksuz "odriješiti kesu" i uložiti sredstva, što navodi na zaključak da bi postojeći igrački kadar s neskrivenim šampionskim ambicijama trebao biti u stanju pobijediti Slaven Belupo usprkos izostanku dva sjajna napadača.
S tom tezom slaže se i kapetan momčadi Lovre Kalinić, koji je odmah nakon remija bez golova u Koprivnici izjavio da se Bijeli ne mogu vaditi na izostanak dvojice najboljih jer "tko god nosi ovaj dres, zaslužuje biti tu i mora to pokazati na terenu".
Loša igra Hajdukovih talenata kao jedan od znakova nebalansirane momčadi
Iako više objektivnih faktora ukazuje na to da Hajduk ima, ili bar treba imati, dovoljno dobar kadar da u sudbonosnoj utakmici savlada sedmoplasiranu momčad s pet puta jeftinijim igračima, momčad Valdasa Dambrauskasa pokazala je da za to nije sposobna bez pomoći najboljih.
To je novi indikator disbalansa u momčadi koju su čelni ljudi kluba praktički u potpunosti izgradili u godinu dana. Više puta se izražavala sumnja u način na koji su Jakobušić i Nikoličius riješili golmansko ili stopersko pitanje, ali te manjkavosti u Koprivnici nisu bile vidljive.
S druge strane, upadljivo lošu utakmicu odigrali su 19-godišnji Stipe Biuk i godinu dana stariji Marin Ljubičić, najpoznatiji Hajdukovi talenti. Jedna loša partija mladih nada nije nikakva novost, ali nastup protiv Belupa u Biukovom i Ljubičićevom slučaju samo je nastavak blijedih igara nakon kratkotrajnog prošlosezonskog bljeska pod Paolom Tramezzanijem.
U izostanku Kalinića i Livaje pridružili su se Janu Mlakaru kao članovi napadačkog terceta i bili su gotovo potpuno bezopasni po protivnički gol. Jedan jedini pozitivan trenutak bio je kada je Biuk sudjelovao u začetku akcije u 44. minuti koju je okončao niskim ubačajem baš za Ljubičića, ali je nekoć odlični juniorski strijelac mlakim udarcem nastavio svoje kronične probleme s realizacijom.
Biuk je na utakmici pokušao jedan dribling, i to neuspješno, a i ostatak napadačkog učinka njega i Ljubičića u ostalim kategorijama bio je poražavajući. Obrani Belupa nisu stvarali probleme i igrači Zorana Zekića potpuno su zagušili Hajdukov mladi tandem, a pritom im je bilo dostatno počiniti tek jedan faul.
Ljubičić je najgori realizator u HNL-u
Jedna ovakva utakmica može se tolerirati bilo kome, a kamoli najmlađim članovima prve postave. Međutim, četiri kola prije kraja nitko ne može poreći da Biuk i Ljubičić igraju vrlo lošu sezonu. Prilika im nije nedostajalo, Biuk je započeo 19, a Ljubičić 10 ligaških utakmica.
Obojica su ostvarila samo četiri doprinosa za pogodak, Ljubičić po dva gola i asistencije, a Biuk jedan gol uz tri asistencije. Kako je sezona odmicala, njihova forma nije samo stagnirala već je i opadala. Sve svoje pogotke upisali su u razdoblju od listopada do studenog, a nakon toga njihove igre obilježile su Biukova nevidljivost na krilu i već spomenuta Ljubičićeva poražavajuća realizacija.
Mladi centarfor je po promašenim velikim prilikama na diobi drugog mjesta lige s njih osam. Kada uzmemo u obzir da se pri vrhu liste, izuzev Miereza, nalaze igrači s velikom minutažom i brojem golova (Livaja je šesti), možemo zaključiti kako je većina njih tu zbog velikog volumena prilika, dok je Ljubičić s obzirom na odnos minutaže, golova i promašenih prilika možda i najgori realizator u HNL-u.
Hajdukova situacija s kadrom izgleda dobro i balansirano samo na papiru. U slučaju da se nešto dogodi s uzdanicama poput Livaje i Kalinića, u momčad ulijeću Biuk i Ljubičić te sa sobom donose renome generacijskih klupskih talenata i mladih reprezentativaca, ali ne i učinak.
Na veliku žalost Hajdukovih navijača, već dulje od pola godine kontinuirani su jedino u nekorištenju dobivenih prilika, pri čemu nisu pokazali da su igrači koji mogu donijeti bodove onda kada su Hajduku najpotrebniji. Možda im je na leđa natovareno previše očekivanja, a možda naprosto nemaju potencijal kakav im se pripisivao prilikom ulaska u seniorske vode prošle sezone.
Bitnije od tih pitanja je ima li Hajdukova struka viziju razvoja mladih igrača koji je klubu potreban kako zbog rezultata tako i zbog financijske dobiti od transfera. Prodaje talenata poput Ante Palaverse ili Domagoja Bradarića u prošlosti nisu štetile "kralježnici" Hajdukove momčadi te su klubu donijele novac bez kojeg ne može.
Je li ih Hajduk već trebao prodati?
Ovako loša sezona Biuka i Ljubičića ne daje povoda samo za špekulacije o tome je li Hajduk već propustio moment kada je mogao dobro zaraditi na njihovoj prodaji, jer barem u Biukovom slučaju poznato je da su odbijene velike odštete, već i ima li uopće ideju o razvoju mladih u budućnosti.
Biuk i Ljubičić su direktno iz juniora gurnuti u prvoligaški seniorski nogomet, a olakotna okolnost svakako im nije bila što su članovi kluba koji ima imperativ rezultata i čija prva momčad nastupa pod najvećim mogućim povećalom javnosti.
Danas možemo reći kako je za njih dvojicu to očigledno predstavljalo prevelik korak, što se njima osobno ne može zamjeriti jer su jaz između juniorskog nogometa i u lokalnom kontekstu najzahtjevnijeg seniorskog odjednom sposobni preskočiti isključivo najelitniji talenti.
Kako ubuduće razvijati najbolje juniore?
Hajduk je preduhitrio odluku HNS-a i godinu dana prije roka sam je ukinuo svoju drugu momčad, preko koje su vrijedno seniorsko iskustvo u Drugoj HNL skupljali maltene svi mladići na kojima je klub proteklih sezona zaradio značajne odštete.
Model s Radomljem još nije testiran i na Poljudu brzo moraju odlučiti što će točno napraviti kako bi ova sezona za nebrušene klupske dijamante postala samo loša uspomena. Pitanje je to koje se ne tiče samo Biuka i Ljubičića, jer za stepenicu iznad juniorskog nogometa očigledno su spremni igrači poput Rokasa Pukštasa i Filipa Čuića, a ne zaboravimo da se polako kraju primiču posudbe na kojima su drugoligaško seniorsko iskustvo počeli stjecati Ivan Čubelić i Luka Škaričić.
Lukša Jakobušić je prilikom objave Strategije isticao kako Hajduk mora biti razvojni klub. Jesu li ga predsjednik i njegovi ljudi sposobni profilirati u tom smjeru, uskoro će nam pokazati raspleti karijera spomenutih mladića i ostalih hajdučkih potencijala. Primjer Biuka i Ljubičića za sada daje opravdan povod za skepsu.