SLUŽBENO je počeo prijelazni rok za SuperSport HNL klubove. Što se tiče dolazaka, mogu se zaključiti do 17. veljače i treba očekivati da će naši klubovi tradicionalno puniti svoje kadrove do zadnjeg dana prijelaznog roka. Kad se jača tržišta zatvore, naši klubovi će imati bolje pregovaračke mogućnosti za one igrače koji nisu uspjeli pronaći jači angažman. Prijelazni rok u većini jačih liga bit će završen do 7. veljače.
To čekanje na igrače realnost je za sve naše klubove osim Dinama, koji ima financijsku moć da jednostavno plati tri milijuna eura za stopera i dovede ga prije priprema. Zimski prijelazni rok je takav. Ako želiš kvalitetu, moraš je (pre)platiti, a svi ostali skupljat će mrvice i snalaziti se kako god mogu da bi privukli kvalitetnog igrača koji istovremeno nije skup, nije pronašao jači angažman i nije potreban svom klubu. Malo je takvih.
Izbacivanje Dajakua i Benrahoua je bila pogreška
S druge strane, naši se klubovi isto pokušavaju riješiti igrača koji im nisu više potrebni, preskupi su ili su jednostavno otpisani iz nenogometnih razloga. U Hajduku se ističu trojica koji zapravo objedinjuju sve navedene kategorije. Svima je već jasno da Fahd Moufi, Yassine Benrahou i Leon Dajaku napuštaju klub.
Nisu na pripremama u Španjolskoj, a dvojac Dajaku i Benrahou uspio je biti izbačen iz ekipe drugi put u sezoni, i to uoči posljednjeg kola protiv Šibenika. Moufi se eliminirao naknadno jer nije odradio programe treninga u pauzi, a očita je i njegova želja da ode iz kluba, koju nije skrivao ni na društvenim mrežama.
Prije svega, javno izbacivanje navedenog dvojca nije kritična pogreška, ali je opet pogreška. Kao i na ljeto, tržištu je poslana jasna poruka da se radi o problematičnim igračima koji ne žele trenirati. I to nakon što ih je Hajduk vratio u momčad jer nisu pronašli klub u prošlom prijelaznom roku, a Hajduk nije pronašao pojačanja pa ih je u neozbiljnom slijedu događaja vratio u prvu momčad.
Naravno da agenti i skauti znaju sve o njima, pa taj ringišpil izbacivanja i vraćanja nije presudan, ali je opet tragikomičan i vrlo nepotreban za Hajduk te ne doprinosi pregovaračkoj poziciji. Pogotovo je nepotrebno drugo izbacivanje kolo prije kraja. Mogli su bez problema odsjediti zadnju utakmicu i prljavo rublje barem ne bi bilo javno.
Moufi je najbliži odlasku
Svaki od ove trojice igrača ima specifičnu situaciju i svi su u različitim fazama odlaska iz kluba. Najbliže odlasku je Moufi, za kojeg je poznat interes marokanskog kluba Wydad Casablanca. Radi se o velikom klubu u afričkim okvirima, koji je rekordna 22 puta osvajao nacionalno prvenstvo i tri puta afričku Ligu prvaka. U zadnjih 10 godina pet puta su bili prvaci države, jednom finalisti i jednom osvajači Lige prvaka.
Za desnog beka navodno postoji i interes iz njegovog starog kluba Portimonensea iz Portugala, koji je napustio na ljeto 2023. godine kako bi došao u Hajduk. Prema svim dostupnim informacijama, službeni odlazak Moufija iz Hajduka, za koji je odigrao 44 utakmice u godinu i pol dana, samo je stvar dana.
Dajaku je promijenio agenta
Drugi najbliži odlasku je Dajaku, ali ne tako blizu. U Hajduk je došao također na ljeto 2023. godine. Imao je zanimljiv renome bivšeg omladinskog igrača Bayerna, a sezonu prije odigrao je za Sunderland. Očekivanja su bila vrlo umjerena jer se nije uspio nigdje nametnuti, ali je u Hajduku u više navrata pokazao da u njemu ima nešto. Dobro je koristio svoje minute.
Ipak, najveću skepsu izazvala je činjenica da mu je Hajduk dao ugovor sve do ljeta 2027. godine. Protekom vremena, taj se potez pokazao jako lošim i samo je postao financijski teret klubu. Dajaku je preko ljeta trenirao odvojeno i nitko ga nije htio. Sada se opet za njega nije nitko raspitivao, pa je valjda shvatio da mora nešto promijeniti inače neće igrati nigdje.
Danas je službeno objavljeno da je promijenio agenta i pristupio agenciji Wassermann, jednoj od najmoćnijih u svijetu nogometa. Njezino sjedište je u Sjedinjenim Američkim Državama, a među svojim klijentima ima svjetski priznate nogometaše poput Federica Valverdea, Teuna Koopmeinersa, Curtisa Jonesa, Alejandra Grimalda, Manuela Akanjija i Nathana Akea.
Prema našim informacijama, ovaj je potez dočekan pozitivno u klubu i lakše se radi na pronalasku nove destinacije. Interes za Dajakua probudio se, ali konačno rješenje još nije na vidiku iako sve ide u dobrom smjeru. Bitno je u priči za Hajduk i da je igrač shvatio da nema potrebe za odugovlačenjem, nego da mu fokus mora biti usmjeren prema pronalasku kluba u kojem će igrati.
Benrahoua ne želi nitko
Najveći problem Hajduk ima s Benrahouom, kojeg jednostavno nitko ne želi, barem ne po približnim uvjetima koje ima u Hajduku. U ovom trenutku čini se da je sporazumni raskid ugovora najvjerojatniji model razlaza s igračem koji je došao u Hajduk prije gotovo dvije godine. I on je pokazivao da nogometno može biti koristan, ali problemi s profesionalnošću i disciplinom to su gurnuli u drugi plan.
Marokanac ima ugovor s Hajdukom do ljeta 2026. godine, a razlaz sigurno neće biti jeftin. Za razliku od Dajakua, Benrahouu se očito ne žuri. U ovakvim pričama najlakše je reći da su igrači sve krivi, i vjerojatno sami sebi jesu za puno stvari, ali imaju puno pravo inzistirati na ugovorima koje su potpisali. Na klubu je da pronađe adekvatno rješenje kako bi se riješio igrača koje više ne želi.
Rastanci će biti potencijalno skupi za Hajduk
Bitno je istaknuti da, prema našim informacijama, Hajduk ni za koga od njih neće dobiti odštetu, već bi u klubu bili sretni samo da se riješe njihovih ugovora. Lako je moguće da će im dio preostalih primanja svejedno morati isplatiti. Nema egzaktne matematike koliko će to biti, to je sve stvar pregovora.
U svakom slučaju, u Hajduku aktivno rade na više frontova: prodaja nekog od igrača koji imaju vrijednost, dovođenje igrača koji bi trebali pojačati i dati bolji balans momčadi te rješavanje viškova. Ovo zadnje je kratkoročni prioritet. Stvari su se napokon tu pokrenule, rješenja se naziru, ali potencijalno neće biti bez troška za Hajduk.
Njih trojica koštaju Hajduk, konzervativnom procjenom, oko 50 tisuća eura mjesečno, a igrači neće samo tako ostaviti na stolu zbirno preko milijun eura plaća koje im pripadaju po ugovoru. No to je posao sportskog direktora i Francois Vitali mora pokazati svoje umijeće. Prodati mladog igrača relativno je lako, no teško je ovo riješiti na zadovoljavajući način.