Pankera prebili, djevojku pljunuli. Makar nisu imali pojma da se uopće igra neko prvenstvo
Kako smo se približavali strogom centru, stvari su se zakomplicirale. U Chmielnoj ulici, desetak minuta udaljenoj od fan zone, do zuba naoružane "kornjače" upadale su u kafiće i stambene zgrade. Bez puno pitanja, za vrat bi hvatali sumnjivce po vlastitom odabiru. Kapuljača, tamna odjeća nisu vam bili saveznik. Bacali su ih na ulicu, vezali ih lisicama, a kada bi počistili cijelo područje, utrpali bi ih u svoje transportere. Među "huliganima" je bilo i onih koji nisu tako izgledali, no poljska specijalna jedinica ne pita. Samo udara. Pored nas je panker, koji vjerojatno niti ne zna da se u gradu igra Europsko prvenstvo, dobio batina za deset godina. Svirao je gitaru na ulici, na krivom mjestu, čini se. Djevojku koja ga je pokušala obraniti policajac je pljunuo u lice i produžio.
Dan za Ustawku
Bio je to tek dio opširne uvertire za meč Poljske i Rusije koja je počela prije sedam dana, hapšenjima svih viđenijih huligana i lidera razularenih navijačkih skupina u Wroclawu, Krakowu, Gdanjsku i Varšavi. Naravno, baza je ostala. Ruse su u gradu tražili i prebijali zajedničkim snagama, što podrazumijeva prijateljstvo među navijačkim grupacijama iz udaljenijih gradova. Na svakoj terasi mogli ste vidjeti smirenog tipa sa šiltericom koji suviše vidljivo ne želi privlačiti pozornost dok dogovara "ustawku" (navijački obračun s točnim koordinatama i taktikom).
"Navijači Wisle drže se Legijom iz Gdanjska te s navijačima Slaska iz Wroclawa, a Cracovia je friendly s navijačima Lecha iz Poznanja. U zadnjem kolu Slask je trebao pobijediti Wislu u Krakowu za naslov prvaka, i cijeli stadion je navijao za goste. Svi domaći tifosi? Što bi bilo da su im oboma trebali bodovi? Ne znam, u povijesti se to još nije dogodilo", priča nam jedan hrvatski navijač koji dugo godina živi u Poljskoj, a na tribini provodi slobodno vrijeme.
U kaosu dima djevojka se gušila od astme. Policija nam je "pomogla" gurajući nas u stampedo
Dok smo razgovarali, širokom popločanom avenijom postrojio se odred specijalaca. Iza ugla, čekala su ih još takva tri. Svi zajedno uputili su se prema Fan zoni. Utakmica je startala, Rusi i Poljaci i dalje su se mlatili u okolnim četvrtima. Sad je već nalikovalo na ratnu zonu. Nismo mogli pretpostaviti da ćemo tek ležernim ulaskom u Fan Zonu na nestvarno velikom trgu ispred gordog simbola socijalizma, Palače kulture, tek upoznati pravu sliku Poljske. Ona je ispričana kroz slike huligana, ali i društva koje uzvraća udarac, a da ne zna niti kome. Zajedno s ambicioznim uličarima koji lica skrivaju šalovima koriste svaku priliku da udare po policiji. Klinci, žene, svejedno. Ničim izazvani gađaju ih bocama, skaču na njih i pokušavaju ih ugristi, bez straha od linije uperenih cijevi punih bolnih, gumenih "pečatnjaka". Na dimne bombe i topovske udarce nitko se niti ne osvrće. Dečko i cura ljube se dok oko njih lete komadi stakla. Veliki hidrant zauzela je skupina tinejdžera koji su u masu bacali zapaljene šalove, baklje, kamenje. Ako ne klupici ne puše hašiš, i to je jedan od načina zabave mladih Poljaka. Para baš i nemaju, slabo putuju i odgajani su na nekim povijesnim zabludama. Zatvoreni, namrgođeni, uvijek u nekom oprezu.
Hrvatski huligani? Sada znamo da je to mit
Huligani u Poljskoj poznati su u velikom broju kao teški nacionalisti i rasisti, no situacija nije bitno drugačija ni među običnim stanovništvom. Ne vjerujete, dok ne vidite. Povijest huliganizma ovdje se isprepleće s povijesnim nametanjem nacizma i komunizma. Zato su Rusi uvijek dobrodošli gosti. Habitus poljskog huligana počeo je rasti još 40-ih godina, dok je Poljska bila pod nacističkom okupacijom. Svi sportovi bili su zabranjeni, ali ilegalne utakmice održavale su se redovito. Sve do 60-ih godina taj pokret nije prepoznat pod nazivom huliganizam. Početkom 70-ih, o masovnim navijačkim tučnjavama nije se govorilo jer su mediji radili po naredbi komunističke vlasti. Navijači nekoliko poljskih klubova prve lige odlaze na prva gostovanja, incidenti se događaju oko stadionima i na željezničkim stanicama, a dolazi i do prvih povezivanja među propisno udaljenim skupinama.
Prvi obračun o kojem su mediji izvijestili dogodio se 1981. godine na finalu kupa između Legije iz Varšave i Lecha iz Poznanja, i to samo zato jer se dogodio u živom prijenosu. U 90-tim godinama Poljake je zarazila skinhead kultura, a huligan je i službeno tituliran osobom koja se bavi nasilnim uznemiravanjem mnoštva na stadionima. Unazad deset godina poljski su huligani po brutalnosti dosegli svoje engleske idole iz 80-ih. Danas svaki klub u poljskoj ligi ima huligansku frakciju pa policija očigledno nema previše izbora.
"Ne mogu reći da je ovo što se sinoć dogodilo u Varšavi najnormalnije stanje, makar vjerujem da ste vidjeli i obične ljude koji napadaju policiju. To je ostavština komunizma", priča nam poljski kolega Anthony Bogdanowitz koji je zapeo u Krakowu.
Ovo nam je ostavio komunizam
"Ove godine navijači Polonije iz Varšave, njih tri tisuće, marširali su kroz grad do stadiona Legije. Njihovi navijači pokušali su ih napasti, ali policija je spriječila nerede. S njima nema šale, moraju postupati okrutno. Jučer su uhitili stotine ljudi, ali u suprotnom? Nastao bi pokolj. Za metode me ne pitajte.
Službena Poljska ispričala se Rusima, ministrica se zgraža, germanizirani dio Poljske se distancira. No, činjenice ostaju. Rusi su oduvijek najveći poljski neprijatelji. Oduzeli su nam neovisnost na 150 godina, okupirali nas pod krov komunizma, ubili mnogo značajnih Poljaka. Zar nije slično bilo i u Jugoslaviji? Znate što nam je komunizam donio."
I ostavio.