18 GODINA prošlo je od legendarnog finala Gorana Ivaniševića na Wimbledonu, kad je postao prvi tenisač u povijesti koji je najveći teniski grand slam osvojio s pozivnicom.
Vjerojatno nijedna titula hrvatskog sportaša u nekom individualnom sportu nije izazvala toliko emocija kao čudesni Goranov Wimbledon iz 2001. Ne samo zbog pozivnice i činjenice da je Ivanišević na turnir ušao kao 125. igrač svijeta, praktički pred mirovinom, već i zato što je izgubio tri finala u devedesetima. 1992. od Agassija u pet setova, dvije godine kasnije od Samprasa bez osvojenog seta, a četiri godine nakon toga ponovno od Samprasa, ali u trileru od pet setova.
Nitko nije mislio da će Goran nakon tog poraza podići trofej koji je toliko želio, ali on je uspio onda kada to nitko nije očekivao.
Pobijedio je Patricka Raftera u fenomenalnom meču 6:3, 3:6, 6:3, 2:6 i 9:7. Brojne stranice novinarskih tekstova ispisane su o slavnom Goranovom servisu za meč. Naime, od četiri meč-lopte, dvije je prosuo dvostrukim pogreškama, da bi na kraju iskoristio četvrtu, i to u svom četvrtom finalu.
U ovom tekstu osvrnut ćemo se na njegovog protivnika Patricka Raftera, koji se nakon takvog poraza prema Goranu ponio kao najveći gospodin i sportaš.
"Rekao sam neke ružne riječi, ali nisam ništa razbio"
Da, Rafter nije doživio ni blizu toliko razočaranja u finalima Wimbledona kao Ivanišević, ali izgubiti peti set 9:7 u finalu bilo kojeg grand slama nije nešto što se zaboravlja sljedeće jutro.
Pogotovo jer je Australac godinu prije također bio u finalu, igrao je protiv velikog Petea Samprasa. Tada je odlično startao, uzeo prvi set u tie-breaku, ali u drugom setu počeo je osjećati pritisak, kako je i sam priznao, te je na kraju izgubio u četiri seta.
Finale protiv Ivaniševića još je više boljelo s obzirom na to da je bio na dva poena do pobjede kada je Goran servirao pri rezultatu 6:7 u petom setu, a Rafter nije uspio iskoristiti 15:30. Unatoč bolnom porazu, Rafter je zagrlio Gorana nakon meča, nasmiješio se i potapšao ga po glavi. To je rezultiralo epskom slikom najvećeg teniskog luđaka koji je stigao do prvog Wimbledona i najvećeg gospodina koji je u tom trenutku znao da neće uzeti nijedan, a svejedno je dao veliko poštovanje protivniku.
Nakon meča je priznao da je bio drugačije raspoložen kada se vratio u svlačionicu.
"Sada boli malo više nego prošle godine. Rekao sam neke ružne riječi na povratku u svlačionicu, ali nisam ništa razbio. Svi moji prijatelji su ovdje, idemo na nekoliko piva i pričat ćemo o sjajna dva tjedna koja sam imao ovdje", rekao je Rafter.
Nakon poraza od Gorana na Wimbledonu, na kojem je te godine bio treći nositelj, Rafter je na kraju sljedeće sezone objavio odlazak u mirovinu jer je izgubio motivaciju za nastavak igranja. 2006. je uvršten u tenisku Kuću slavnih zbog velikih postignuća kao što su dva naslova US Opena, ukupno 11 titula u karijeri i činjenice da je 1999. bio 1. tenisač svijeta.