Evo zašto je Dalić u pravu što mijenja cijeli sastav

Foto: Index, 123.rf

ISLAND zapravo ne igra nogomet. Ali to radi na način izrazito opasan za suparnika. I Hrvatska to dobro zna.

Igrali smo međusobno sedam puta, a poraz Hrvatske lani u Reykjaviku Islanđane je doveo na SP. 

Večeras su Island i Hrvatska (3. kolo, skupina D, 20 sati) na SP-u u novim ulogama. Hrvatska Zlatko Dalić promijenit će cijeli sastav i u pravu je. Evo zašto. 

Osvajanje terena

Islandska igra može se vrlo elementarno objasniti. U obrani igraju duboki 4-4-2 blok u kojem su napadači zaduženi za blokiranje linija dodavanja iz obrane prema središnjici terena, čime pokušavaju suparnika potisnuti na bok. Vrlo su kompaktni i po dužini i po širini terena i brzo se premještaju s jedne na drugu stranu, pri čemu suparnika najčešće žele natjerati da nastavi napad preko boka te mu onemogućiti da se vrati kroz sredinu terena. To ima dvostruku korist – suparniku je mnogo teže organizirati smislen napad preko bočnih pozicija, a u slučaju da ih se i napadne po obrani, suparnik je u pravilu osuđen na centaršut, a skok im je možda i najveća vrlina (i prilično se pouzdaju u prekide na obje strane). Kompaktnost ostalih linija čini barem dva ili tri vezna igrača blizu odbijenoj lopti, tako da, premda se čini da su pod dugotrajnim pritiskom, uglavnom odlično kontroliraju protivnika u postavljenoj obrani.

Njihova slabost je igra u napadu koja je izrazito rudimentarna, ali i kao takva je opasna. Island zapravo ne igra nogomet niti pasom traži višak na nekom dijelu terena, njegova igra svodi se na nabijanje dugih lopti na centarfore i visoki pritisak kojem je za cilj uzeti posjed duboko u polju suparnika. Ukoliko to uspiju, otvaraju dodavanje na bližeg beka i slijedi centaršut koji napadaju s barem tri igrača. Iako se radi o poprilično nekontroliranim napadima, visina i fizikalije, kao i neugodne odbijene lopte koje lete „na sve strane“, čine ih izrazito neugodnom ekipom u tom smislu. Portugalski izbornik Fernando Santos možda ih je najbolje opisao nakon zadnjeg međusobnog susreta na Euru u Francuskoj: „Mrzim igrati protiv njih. Znaš točno što će napraviti, ali ne možeš nikako to spriječiti.“ Oni zapravo ne igraju nogomet. Oni osvajaju jarde.

Kako se Hrvatska treba postaviti

Island mora ići na pobjedu. Ipak, to ne znači da će bezglavo jurcati po terenu, već da imaju planirane i dozirane periode u kojima će nastojati napadati i raditi opterećenje na zadnju trećinu terena ispred hrvatskog golmana. S obzirom na to da imaju jako siromašne mehanizme u napadu, vjerojatno je kroz Dalićevu glavu prošla ideja da im preda loptu i kažnjava njihove greške u posjedu. Takav rezon ima logike, ali je jako opasan – Island dugim loptama može nauditi svima, a posebno ekipi (naročito obrambenoj liniji) koja će možda prvi put igrati skupa. Donekle korisnom taktikom protiv njih pokazao se manevar u kojem se jedan vezni igrač spusti među stopere kako bi imali višak protiv dva islandska napadača i time bolje kontrolirali eventualni presing. Također, to bi značilo da hrvatski bekovi odu malo više uz teren i za sobom odvuku islandska krila kako bi osigurala dovoljno prostora preostaloj dvojici veznjaka da u međuprostorima prime loptu. Jednom kada Hrvatska dođe na 40 metara od gola, jako je teško govoriti o jasnim uzorcima gdje treba napasti Island. Jednostavno, bit će to ekipa sa svim igračima iza lopte – brzi pas na krilo ako ima šansu za dribling ili izvlačenje Kramarića kako bi povukao stopera za sobom i otvorio prostor nekome iz drugog plana vjerojatno su najjače oružje. Barem ako je utakmica s Argentinom reprezentativna u odnosu na ono što nas očekuje danas. Nigerija ih je kažnjavala kontrama, ali teško je očekivati da će Island toliko riskirati protiv Hrvatske. Ili da će njezini igrači htjeti tako igrati.

Dalić opravdano mijenja

Dio javnosti smatra kako je uvođenje „rezervne“ Hrvatske pogrešan odabir, navodeći Tursku (odnosno Poljsku) 2008. i Portugal (odnosno Španjolsku) 2016. kao razloge – Hrvatska je nakon uspješno odrađenih trećih utakmica s drugom postavom, gubila prvu iduću utakmicu. Ali obje te utakmice doslovno su izgubljene u 120. minuti i ni u jednoj Hrvatska nije bila lošiji suparnik. Protiv Španjolske je možda i bolje da nije pobijedila jer se više razmišljalo i pisalo o tome nego o predstojećem ogledu s Portugalom. S druge strane, poštedjeti Rakitića, Mandžukića i Rebića opasnosti kartona nije samo poželjno nego i apsolutno potrebno. Dodatno, jedno kolo prednosti i svježine u odnosu na konkurenciju može biti ogroman zalog jer mnogi zaboravljaju da se ne radi samo o fizičkom već i emocionalnom pražnjenju, i nema potrebe da udarni igrači još jednom prolaze kroz psihofizičku rabotu utakmice na velikom turniru – njihov trenutak istine ionako slijedi za nekoliko dana.

 

Hrvatska nema gotovo ništa za izgubiti, osim prve pozicije u nekoj ludoj teoriji. Pobjeda bi vjerojatno pozitivno usmjerila igrače koji mogu biti potencijalno izrazito važni za ostatak turnira i dokazala da kvalitativno ne zaostaju za pandanima iz prvog sastava. Remi ili poraz bi podsjetio Hrvatsku, što je jako važno, da nije nepobjediva. Generalno, sve osim teškog poraza uz groznu igru može donijeti mnogo dobroga Hrvatskoj. Ovo je utakmica za uživanje. I apsolutno su je zaslužili.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Svjetsko prvenstvo u Rusiji, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag SP 2018

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.