DOK odbrojavamo posljednje dane do početka Svjetskog prvenstva u Rusiji, odabrali smo za vas deset najljepših golova u povijesti Mundijala. Od Urugvaja 1930. do Brazila 2014. bilo je puno predivnih golova tako da izdvojiti najljepše od najljepših nije bio lak zadatak. Odlučili smo se za ovih deset ljepotana. Odbrojavanje je počelo.
> NAJLJEPŠI GOLOVI MUNDIJALA Brazilski Thuram, umjetnik kojeg se nitko ne sjeća
> Najljepši golovi Mundijala: Nitko nikad nije zabijao ljepše od Ledenog Princa
8. Teofilo Cubillas: Peru - Škotska 3:1, grupna faza SP-a u Argentini 1978.
U povijesti nogometa nije bilo previše takvih genijalaca kao što je bio Teofilo Cubillas, zvan El Nene (Dječak). Najbolji peruanski nogometaš svih vremena je sam samcat slabašni Peru doveo u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Meksiku 1970., a na Mundijalu u Argentini 1978. cijelom svijetu dokazao je da je jedan od najboljih nogometaša svoga vremena.
Prva utakmica u grupi protiv u to vrijeme užasno moćne, ali i poslovično nesretne Škotske pokazala je svu veličinu njegova nogometnog umijeća. Škoti su na samom početku utakmice poveli preko Jordana, ali je pred sam kraj prvog poluvremena izjednačio Cueto. Škoti promašuju i penal, a onda u 71., a ponajviše u 77. minuti, nastupa kulminacija Cubillasove nogometne genijalnosti.
Najprije fantastičnim udarcem s dvadesetak metara pogađa same rašlje golmana Rougha, a šest minuta poslije zabija gol nakon, za autora ovog teksta, najljepšeg slobodnjaka svih vremena. Dosuđen je slobodan udarac s lijeve strane, na nekih 16-17 metara od škotskih vrata. Peruanci su se nešto dogovarali, Rough je mogao očekivati svašta, ali ono što se dogodilo sigurno nije.
Nonšalantni, lagani dodir vanjskim felšom, gotovo pa badmintonski potez i lopta je ponovno završila u samim rašljama. U povijesti nogometa nagledali smo se zaista spektakularnih slobodnjaka, divnih golova iz daljine, remek-djela majstora nogometne igre kojima je udarac preko živog zida s 20-25 metara bio lakši nego nekima penal. Za Platinija je važila izreka da je pola gola kad on uzme loptu da izvede slobodan udarac jer golmani od straha sami sebi guraju loptu u mrežu. Finale Eura 1984. i španjolski golman Luis Arconada dokaz su da je ta teza istinita.
Pravi šok u nogometnom svijetu uslijedio je nakon što je Roberto Carlos 1997. zabio Fabienu Barthezu ONAJ gol iz slobodnog udarca. Mjesecima su se nakon tog gola vodile debate je li Brazilac to napravio slučajno ili je zaista gađao. U raspravama su sudjelovali i neki znanstvenici, fizičari i matematičari, najveći umovi NASA-e logaritmima su izračunavali putanju Carlosove rakete jer, dovraga, u jednom trenutku prije nego što se zakucala u mrežu lopta je bila nekoliko metara udaljena od Barthezove lijeve vratnice. Kako je to prokleto moguće?
Međutim, ovaj slobodnjak peruanske nogometne ikone bio je nešto sasvim drugačije. Bio je to potez genijalca, nogometnog čarobnjaka, igrača koji je nogomet vidio drugačije. Neka se ne naljute Roberto Carlos, Michel Platini, Roberto Baggio, Siniša Mihajlović, Maradona, Juninho Pernambucano… Bio je to najljepši slobodnjak ikad. Jer Cubillas tu loptu nije udario, ne, on ju je pomazio, nije koristio snagu, nježnost je bila njegov adut. Bila je to čista umjetnost. Potez za vječnost.