JOŠ JE jedna godina prošla, još jedna skupina vrhunskih igrača primljena je u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu, još jedanput u njoj nije bilo Tonija Kukoča.
Očekuje se da će, nakon Kreše Ćosića 1996., Dražena Petrovića 2002., Mirka Novosela 2007. i Dina Rađe 2018. godine, Kukoč postati peti i do daljnjega posljednji Hrvat koji će dobiti svoje mjesto. Mnogi smatraju da je trebao ući i prije Rađe, prvenstveno zbog bogatije NBA karijere, okrunjene trima naslovima prvaka i nagradom za najboljeg šestog igrača lige, te jedne europske titule viška s Jugoplastikom.
Međutim, Kukoča još nema u Springfieldu. I veliko je pitanje hoće li ga biti i iduće godine, s obzirom na to da su svoje mjesto kroz Međunarodni odbor posljednje dvije godine dobili Rađa i Vlade Divac. Nije previše realno da tri igrača rođena u istoj državi, praktički iste generacije, u konkurenciji igrača i trenera svih generacija iz cijelog svijeta dobiju jedinstveno mjesto tri godine zaredom.
Ako Kukoč zaista ne upadne u Kuću slavnih ni iz sedmog pokušaja, u Hrvatskoj će ponovno krenuti priče o nepravdama, šikaniranjima i zavjerama. A možda neće ni iz osmog, ni iz devetog, desetog... Ali prije ili kasnije - ući će.
Uostalom, i Rađa i Divac su rekli kako su iz razgovora s raznim ljudima u Springfieldu mogli zaključiti da je Kukočevo uvrštenje u Hall of Fame samo pitanje trenutka.
No cijeli proces odabira novih članova poprilično je nejasno i nedovoljno objašnjen na službenim stranicama Kuće slavnih. Zato smo odlučili demistificirati ga i pokušati odgovoriti na sva pitanja koja se postavljaju u tom procesu uz pomoć Matta Zeysinga, kustosa Kuće slavnih, te članova Međunarodnog odbora.
Tko može nominirati igrača?
Doslovno bilo tko s pristupom internetu. Kukoča su 2014. nominirali Chicago Bullsi, ali za Rađinu nominaciju nisu odgovorni ni Boston Celticsi, ni KK Split, ni HKS, ni HOO, nego Božidar Vrdoljak iz kluba Adriatic, čiji igrači čine ponajbolju hrvatsku momčad u košarci 3X3, a s Rađom su igrali splitsku gradsku ligu. I Rađa je upao prije Kukoča, što znači da je potpuno nebitno tko je pokrenuo inicijativu.
Tko odlučuje o izboru?
Postoji nekoliko različitih odbora. Sjevernoamerički se sastoji od devet članova, a sedam ih se mora izjasniti pozitivno da bi nominirana osoba postala jedan od maksimalno deset finalista. Jednako funkcionira i Odbor za žensku košarku, samo što ima sedam članova, a potrebno je pet pozitivnih odgovora da se iznjedre maksimalno četiri finalistice.
Nakon toga na scenu stupa Počasni odbor, koji čine 24 člana, a finalist treba 18 glasova "za" da bi ga se uvrstilo u Kuću slavnih.
Postoje još četiri odbora, ustanovljena 2011., koja svake godine biraju po jednog novog člana Kuće slavnih, koji ulazi direktno, a da ne mora dobiti odobrenje Počasnog odbora. Jedan od njih je i Međunarodni odbor koji nas zanima u cijeloj ovoj priči jer on bira po jednog predstavnika iz cijelog svijeta izvan Sjeverne Amerike.
Koja je razlika između Sjevernoameričkog i Međunarodnog odbora?
Međunarodni odbor sastoji se od sedam članova, a nominirana osoba mora dobiti šest afirmativnih glasova da bi ju se uvrstilo u HoF. Još se nikad nije dogodilo da dvoje ili više nominiranih iste godine dobije šest, a kamoli svih sedam afirmativnih glasova, ali više puta se događalo da nitko nema potreban broj. U tom slučaju slijedi preglasavanje dok jedan kandidat ne dobije šesti glas.
Članovi Odbora su anonimni i ne znaju jedni za druge. Kuća slavnih svake im godine šalje biografije svih kandidata, a oni natrag šalju pozitivne ili negativne odgovore. Ako nitko nije dobio šest glasova, Kuća slavnih članovima vraća popis igrača s najvećim brojem glasova i tako sve dok netko ne dosegne potrebnu kvotu.
Može li o neameričkim igračima odlučivati Sjevernoamerički odbor?
Ne, iako je bilo primjera neamerikanaca koji su prošli kroz taj Odbor, ali uz logično objašnjenje. Steve Nash je Kanađanin, ali i Kanada je u Sjevernoj Americi. Hakeem Olajuwon je Nigerijac, ali s vremenom je dobio američko državljanstvo i igrao za njihovu reprezentaciju.
Tko je od neamerikanaca ušao iz prvog pokušaja?
Samo je osam ljudi izvan SAD-a u Kuću slavnih primljeno nakon prve nominacije - Sergej Bjelov 1992., Uljana Semjonova 1993., Cesare Rubini 1994., Aleksandar Gomeljski 1995., Aleksandar Nikolić 1998., Arvydas Sabonis 2011., Lidija Aleksejeva 2012. i Yao Ming 2016. godine, prema popisu hrvatskog košarkaškog kroničara i statističara Tomislava Pakraca.
Dakle, ni jedan od četvorice Hrvata u Hall of Fameu nije upao iz prve. Ćosić i Novosel primljeni su nakon druge nominacije, Dražen nakon treće, a Rađa nakon pete. Za usporedbu, Vladi Divcu, koji je primljen ove godine, to je bila čak osma nominacija. Kukoč ih je zasad imao šest, otkako su ga 2014. nominirali Chicago Bullsi.
Tko je najduže na listi čekanja i kako tu kotira Kukoč?
Nakon ovogodišnjeg odabira Divca ostalo je sedam ljudi koji imaju više nominacija od Kukoča, a na vrhu su dva trenera. Vladimir Kondrašin vodio je reprezentaciju SSSR-a od 1971. do 1976. i svake je godine osvojio medalju na velikom natjecanju (SP, EP, OI). On je trenutačno vodeći s devet nominacija. Jednu manje ima Togo Soares, koji je radio kao trener čak 45 godina, najveći dio karijere proveo je u Flamengu (1948. - 1970.), a dobar dio tog razdoblja bio je i izbornik Brazila, s kojim je osvojio olimpijsko srebro 1960. i pet medalja sa svjetskih prvenstava. Obojica su preminula još 90-ih godina.
Po sedam nominacija imaju Izraelac Tal Brody, Francuskinja Jacky Chazalon, Brazilac Amaury Pasos te još dvije trenerske legende - Španjolac Manuel Lolo Sainz i Srbin Ranko Žeravica. Šest nominacija, poput Kukoča, imaju Sjemen Halipski, Marcos Leite i Also Ossola.
Koja neamerička zemlja ima najviše članova Kuće slavnih?
Vjerovali ili ne - Hrvatska. Zapravo, posljednjih godinu dana, od Rađina odabira, Hrvatska je bila sama na vrhu, a sad joj se s četiri člana pridružila Srbija. Prije Divca u HoF-u su svoje mjesto našli Borislav Stanković, Aleksandar Nikolić i Dražen Dalipagić. Po tri člana imaju Rusija, Italija i Brazil, a s obzirom na broj nominacija Kondrašina i Soaresa, može se očekivati da će Rusija i(li) Brazil dobiti četvrtog prije nego što Hrvatska dobije petog.
Zašto je Rađa ušao u Kuću slavnih prije Kukoča?
To je pitanje svih pitanja. Iako nitko ne može osporiti Rađinu igračku veličinu, jednako tako nitko ne može osporiti da je Kukoč, njegova košarkaška srodna duša, imao veću i uspješniju karijeru od njega, baš kao i igračko naslijeđe, jer je sasvim sigurno da se više djece počelo baviti košarkom zbog Kukočevih poteza nego Rađinih. Čak i kad bismo u jednadžbu uvrstili i Divca, veća bi se polemika vodila oko toga je li prije trebao ući Divac ili Kukoč, a ne Divac ili Rađa.
Za svakog postoji mnoštvo argumenata za ulazak u HoF, ali realno, najmanje ih je bilo za Rađu. I baš mu je to, navodno, prvome od njih donijelo uvrštenje. Prema našem izvoru, budući da se Kukoča i Divca smatralo sigurnim izborima, a Rađu rubnim, kad se u preglasavanju prošle godine ukazala prilika da Rađa dobije potreban broj glasova, njegovi zagovornici radije su se odlučili za njega, umjesto Divca i Kukoča, koji će mu se ionako prije ili kasnije pridružiti. Divac je ušao samo godinu poslije Rađe, Toni još čeka red, ali će ga dočekati. A da Rađa nije upao 2018., tko zna kad bi ponovno ili bi li ikad došao u situaciju da dobije šest glasova.
Koliko će, dakle, Kukoč još čekati?
Nezahvalno je tražiti odgovor na ovo pitanje. Ne ide mu na ruku činjenica da su u prethodna dva navrata izabrani Rađa i Divac, a on bi bio treći igrač praktički iste generacije, rođen u istoj državi. Članovi Odbora zato bi ga lako mogli preskočiti i 2020.
Osim toga, već smo spomenuli da čak sedam ljudi čeka dulje od njega, vjerojatno će netko od njih doći na red ranije. Prava opasnost prijeti ako Kukoč ne bude izabran u iduće tri godine jer će tada pravo na nominaciju početi stjecati nove legende. Budući da mora proći četiri godine od završetka karijere, tada će u konkurenciju ući, recimo, Manu Ginobili, godinu poslije Tony Parker te Dirk Nowitzki, koji će najvjerojatnije ući iz prvog pokušaja. Uskoro će karijeru završiti i Pau Gasol, a ne treba zaboraviti ni asove koji su cijelu karijeru proveli u Europi, poput Dimitrisa Diamantidisa. Grci u Kući imaju samo Nikosa Galisa, a nitko drugi im nije trenutačno nominiran...
Ako ćemo nagađati, najrealnije se čine 2021. ili 2022. kao godina u kojoj ćemo konačno dočekati Kukočevu inauguraciju.
Koje su najluđe teorije zavjere o zanemarivanju Kukoča?
Michael Jordan je na svjetskoj razini ono što je Dražen Petrović u Hrvatskoj. Većina ga smatra najboljim svih vremena, a svakog neistomišljenika najobičnijim heretikom. Jordanova karijera dobila je mitološke proporcije prije svega zato što u karijeri nikad nije izgubio finale, a površni pratitelji košarke smatraju da je Chicago Bullse do šest titula vodio sam, možda uz malu pomoć Scottieja Pippena.
U današnjoj eri, ili netom završenoj eri supermomčadi, zaboravlja se da su i Bullsi 90-ih bili supermomčad te da je u Kući slavnih, osim Jordana i Pippena, već osam godina i Dennis Rodman, pa i trofejni trener Phil Jackson. Kako bi izgledalo kad bi se ispostavilo da je Jordan "sam" vodio Bullse do posljednja tri naslova uz pomoć čak četvorice "holofejmera"? To bi mu sigurno narušilo reputaciju najvećeg svih vremena i zato je Kukoč žrtvovan kako bi se očuvao mit o Jordanu.
Još je jedna teorija zavjere vezana uz Jordana, ali vodi u potpuno drugom smjeru, odnosno umanjuje Kukočevu vrijednost i zasluge u trima NBA titulama s Bullsima baš zato što ih je osvojio u momčadi s kojom je "bilo lako biti prvak".
Konačno, preostaje teorija koja se mogla roditi samo u Hrvatskoj, a prema kojoj je srpski lobi isforsirao Divca da Lijepa Naša ne bi imala više članova od istočnih nam susjeda, iako se na prste jedne ruke mogu nabrojiti ljudi koji uopće znaju sastav odbora koji odlučuje u datoj godini.
Bez brige, Kukoč će završiti u Kući slavnih. Možda ne iduće godine, možda ne ni one naredne, ali prije ili kasnije hoće. Tek mu je 51 godina, dovoljno je mlad da može biti prilično siguran da će tu čast dočekati za života.