HAJDUK je objavio da je iz Benfice na posudbu do kraja sezone doveo Francisca Reisa Ferreiru - Ferra. Iako se u posljednjih godinu i pol dana Portugalac nije naigrao nogometa, riječ je o igraču koji je gotovo dvije sezone, kao vrlo mlad stoper, bio prvotimac tadašnjeg prvaka Portugala te sudionika Lige prvaka.
Analizirali smo gdje Ferro može odmah donijeti napredak u Hajdukovoj igri, ali i koje su mu objektivne slabosti zbog kojih mu Dambrauskas mora naći idealnu ulogu. Međutim, Ferro nudi Hajduku i nešto sasvim novo. S njim u momčadi, Bijeli bi mogli zaigrati u 3-5-2 formaciji.
Takvo rješenje ima smisla iz više razloga. Jedan od njih je adaptacija na druge klubove u ligi koji igraju s trojicom u zadnjoj liniji, poput Rijeke i Dinama, ali novi sustav mogao bi sakriti probleme koji postoje u igri Hajduka, a vidjeli su se već u susretu protiv Šibenika.
Kako bi izgledao Hajduk u novoj formaciji?
Hajduk je dovođenjem Lukasa Grgića, povratkom Dine Mikanovića i ostankom Jana Mlakara vrlo dobro popunjen na većini pozicija i ima solidnu mogućnost rotacije. Iako Dambrauskas nije pričao o tome da bi mogao promijeniti formaciju, ovako bi Hajduk sada mogao izgledati.
Svi obrambeni igrači ostali bi i dalje u prvoj postavi, s tim da bi se Portugalac spustio na trećeg stopera, a Melnjak i Lovrencsics na bokovima dobili bi značajniju ofenzivnu ulogu od one koju trenutno imaju.
Livaja bi igrao u vrhu napada uz Ljubičića ili Mlakara, a s obzirom na to da u novoj formaciji nema krila, dojam je da bi se za Stipu Biuka najteže našla pozicija. Vjerojatno iz tog razloga ovo neće biti dugoročno ni stalno rješenje, ali ima više nego dovoljno razloga da ova formacija barem ponekad bude opcija.
Hajduk bi riješio najveći problem u izgradnji napada
Protiv Šibenika je bilo vidljivo da Hajduk ima velike probleme u prvoj fazi napada. Katić i Elez na stoperima te Vuković i Fossati ispred njih teško iznose loptu iz prve faze kada nasuprot njima stoji organizirana zonska obrana.
S obzirom na to da je Ferro odličan u igri loptom, igra s tri stopera mogla bi riješiti dio ovog problema. Hajduk bi u zadnjoj liniji mogao na bočnim stoperskim pozicijama imati igrače koji znaju zakoračiti s loptom u nogama i započeti napad.
U takvoj igri bi barem jedan od veznjaka dobio ofenzivniju ulogu, a ni Krovinović se ne bi morao spuštati prenisko da kreira napad. Protiv Šibenika je to radio čitavo poluvrijeme, a golčinom u drugom poluvremenu pokazao je da mora igrati na suparničkoj polovici.
Otvaraju se i druge opcije, poput one u kojoj bi momčad igrala samo s jednim zadnjim veznim igračem. U toj postavi Krovinović bi mogao biti drugi vezni igrač s velikom slobodom u igri, a Livaja bi se mogao vratiti na desetku.
Ferro je posebno kvalitetan u dugim loptama i može brzo prenijeti težište igre te uposliti ofenzivno pozicionirane Melnjaka i Lovrencsicsa koji su i sada bitne karike u završnici napada. U novoj formaciji imali bi i puno bolju zaštitu kada se odluče priključiti ofenzivi.
Otpornost na kontre
Hajduk ima velikih problema sa suparničkim kontrama ove sezone. Maknemo li sa strane golove koje su dobili kao posljedicu bizarnih i kardinalnih grešaka, to im je najveći sustavni problem u fazi igre kada suparnik ima loptu.
Dio problema nalazi se u stilu i geometriji Hajdukove igre u napadu. Prema naprijed ima velik broj igrača koji s loptom stalno gledaju naprijed. Prečesto se u igri traže okomita rješenja bez da su leđa vezne linije osigurana ako se lopta izgubi i općenito je ritam napada nedovoljno stabilan. Zbog toga suparnik po osvojenom posjedu često ima jako puno prostora za kontranapad.
Osim toga, na krilnim pozicijama često ima igrače koji ili nisu krila (Ljubičić) ili one koji vole ulaziti u sredinu (Livaja, Biuk). Zbog toga fali širine u napadu i ona izričito ovisi o bekovima koji stalno moraju dolaziti naprijed kako bi raširili napad i dali veznoj liniji opciju da brzo prenesu loptu s jedne na drugu stranu.
U formaciji s tri stopera Hajduk bi imao stopere bliže svojim bekovima da im zatvori leđa u slučaju gubitka lopte i generalno jednog osigurača više. U ligi u kojoj nema previše momčadi koje su sposobne brzo otvoriti kontru s dosta igrača, taj segment igre trebao bi biti pod većom kontrolom.
Nekim igračima ne moraju se izmišljati pozicije, ali postoji i velik rizik
Krovinović je bio najveća ptica-selica ove sezone što se tiče pozicije na terenu, a u ovoj formaciji imao bi konačno šansu veći dio susreta provesti tamo gdje je davao najbolje partije u karijeri, malo iza napadačke linije, iako je u Benfici i WBA-u operirao malo više na lijevoj strani terena.
Još bi "prirodniju" ulogu mogli dobiti Jan Mlakar i Marin Ljubičić, dva igrača koja su po svojoj vokaciji i navikama centralni napadači, ali tamo ne mogu dobiti dovoljno minuta dok god Marko Livaja donosi ovakvu produkciju.
Ipak, treba napomenuti kako bi u ovoj formaciji bilo jako teško naći poziciju za Stipu Biuka. Time bi Hajduk riskirao stagnaciju svog najvećeg talenta, ali i igrača kojeg se u budućnosti nada ozbiljno unovčiti u transferu koji bi olakšao zadržavanje postojećeg kadra.
Jedno od rješenja je da zaigraju u 3-4-2-1 formaciji s dva igrača iza leđa napadača koji ordiniraju polu-lijevo/polu-desno. Ipak, takvo rješenje nosi velik broj nepoznanica i teško je prognozirati kako bi se Biuk, koji ove sezone nije na željenoj razini, snašao u novoj ulozi.
Dobro rješenje za Dinamo, Osijek i Rijeku?
Današnji nogomet ide u smjeru velike taktičke fleksibilnosti. Najveće momčadi na svijetu imaju prepoznatljive stilove igre, ali vrlo često točan raspored igrača na terenu ovisi o prilagodbi na specifičnog protivnika. Također, mnogi treneri se odlučuju na promjenu formacije unutar utakmice, ovisno o rezultatu i stanju na terenu.
Osim toga, treneri vole imati opciju "zrcaljenja" suparničke formacije, odnosno postavljanja svoje momčadi u formaciju identičnu suparničkoj kako bi dobili bolji balans na svim dijelovima terena. Činjenica da sve više momčadi kao svoju primarnu ili sekundarnu formaciju koriste onu s tri igrača u obrani dodatan je argument za ovakvu opciju.
To se posebno odnosi na Hajdukovu situaciju u HNL-u s obzirom na to da će sva tri glavna konkurenta, i Dinamo i Rijeka i Osijek, igrati s tročlanom zadnjom linijom. Čekaju ga još čak tri derbija s Dinamom i lako je moguće da će barem jednom probati iznenaditi Plave na ovaj način.
Naravno, sve ovo stoji kao solidno rješenje u vakuumu, kao i svako drugo koje postoji tek u teoriji. Momčad već jako dugo igra u drugačijem sistemu i upitno je hoće li u sezoni gdje je svaki gubitak bodova poguban tražiti nova rješenja i ući u rizik da momčad krivo reagira i da ju neuigranost košta.
Ipak, ovlada li Hajduk novim rješenjima u igri, mogao bi doći korak bliže onome što sanja. Dolazak Ferra mogao bi tako ne samo podići kvalitetu zadnje linije, njihove slabe točke ove sezone, nego promijeniti raspored čitave momčadi.