PRIJE malo više od dva tjedna Hajduk je slavio 2:0 u Koprivnici protiv Slaven Belupa i odvojio se četiri boda od pratnje na vrhu ljestvice SuperSport HNL-a budući da su isti vikend Dinamo i Rijeka kiksali u svojim utakmicama. Najbolji igrač, strijelac i asistent kluba Marko Livaja je tada nakon utakmice, uspoređujući svoju formu s prošlom sezonom, izjavio:
"Bilo je nesreće, bio sam ozlijeđen, nekad nisam mogao trenirati pet dana, a igrao sam utakmicu. Kad si u Hajduku i kad si od dole, onda preko nekih stvari prelaziš. Iako znaš da nije to to, ali želiš pomoći momčadi. Nadam se da te greške neću više raditi u budućnosti."
Ove riječi su svi koji redovito prate Hajduk dočekali s oduševljenjem iz više razloga. Prvi je da je tim riječima Livaja potvrdio da su ozljede koje su ga mučile stvar prošlosti, drugi da je on sam sazrio i spoznao da ekipi ne može istinski pomoći ako nije zdrav i, treći, možda najvažniji, da je klub naučio na pogreškama iz prošle sezone i da se forsiranje igranja ozlijeđenih igrača neće ponoviti.
Jedan poraz nije tragedija kao što jedna pobjeda nije spektakl
Niz neporaženosti Hajduka zaustavljen je prošli vikend u Varaždinu gdje su Bijeli izgubili 1:0. Bijeli su bili nadigrani, nervozni i jednostavno im ništa nije išlo kako su zamislili. Takve utakmice se događaju, i od jednog poraza, koliko god loše Hajduk izgledao na toj utakmici, ne treba raditi dramu kao što od jedne pobjede ne treba raditi spektakle.
Svaki vikend je nova utakmica i eventualnom pobjedom protiv Istre će se i ovaj poraz zaboraviti te otići mirno na reprezentativnu pauzu kao lider prvenstva s lijepom prednosti na tablici uoči derbija protiv Osijeka i Dinama. Pravoj borbi za naslov prvaka ove sezone se prije dva mjeseca nisu nadali ni najveći optimisti, a ta borba ni sada nije realna na duge staze. Jako puno stvari bi se trebalo poklopiti da Hajduk na kraju sezone bude ispred Dinama i Rijeke (koju uvijek svi ignoriraju kao da nisu naučili lekciju u zadnjih deset uzastopnih sezona).
Hajduk se treba boriti samo da bude bolji svaki sljedeći vikend, da svakoj utakmici pristupi maksimalno i na kraju sezone će tablica pokazati za što će to bilo dovoljno. Sanjati je dozvoljeno i poželjno, to je nekakav unutarnji motivirajući faktor, ali je prilično bezobrazno u dva mjeseca doći od narativa da je momčad rasulo do toga da ih se stavi na stup srama jer je izgubljena jedna utakmica. Kritiku su nakon predstave u Varaždinu zaslužili, ali treba zadržati dozu realnosti u procjeni koliko ova momčad ima stvarne kvalitete.
Livaja i Rakitić su igrali ozlijeđeni
Daleko veći problem od poraza u Varaždinu je spoznaja da su neki igrači tu utakmicu igrali ozlijeđeni. Isplivale su informacije da je Lovre Kalinić primio injekciju uoči utakmice i da je Livaja igrao pod blokadom nakon što je dobio udarac na treningu u gležanj koji ga je prošle sezone mučio. To je ipak djelomično netočno jer Livaja nije igrao pod blokadom, nego s bandažiranim gležnjem, ali je točno da bi bilo, u zdravstvenom smislu, daleko pametnije da utakmicu nije igrao.
Ono što do sada nije baš isplivalo kao informacija je činjenica da je u Varaždinu ozlijeđen igrao i Ivan Rakitić. Odluka o njegovom nastupu je donesena ujutro na dan utakmice, a i on je primio udarac na treningu. Kad se to uzme u obzir, puno je jasnije zašto je Rakitić odigrao uvjerljivo najlošiju utakmicu otkad je došao u klub. I ta najlošija utakmica je standard koji drugi veznjaci u klubu (i ligi, izuzev par igrača) ne mogu doseći, ali definitivno nije bio na svojoj razini na koju nas je sve brzo naviknuo.
Nije nikakva novost da nogometaši nastupaju ozlijeđeni ili poluozlijeđeni. Primjera je bezbroj, pa tako imamo i nedavni primjer Brune Petkovića kojeg je Nenad Bjelica ubacivao u igru protiv Istre i Osijeka kako bi spašavao što se spasiti da iako vuče ozljedu aduktora. Nakon toga je na presici javno uputio apel izborniku Zlatku Daliću da ga oslobodi sljedeće reprezentativne akcije zbog te iste ozljede.
Normalno bi bilo da Petković ne igra ni za Dinamo ni za Hrvatsku ako je ozlijeđen, a Bjelica svojim apelom zapravo ispada licemjeran. Zdravlje igrača je bitno samo u službi njegovog rezultata, a onaj drugi neka ga poštedi. Prošle godine je bila obrnuta situacija kada je Peković preskočio neke utakmice Dinama, a onda za Hrvatsku igrao ozlijeđen u porazu od Turske i pogoršao svoje stanje. Igrači uvijek žele igrati, a treneri bi ih nekada trebali zaštititi same od sebe. Riječi su jedno, a djelima treneri često pokazuju da je njihova stolica ipak bitnija od dugoročnog zdravlja igrača.
Livaja je odavno pokazao da je spreman uvijek igrati
Gostovanje u Varaždinu je unaprijed ocijenjeno kao vrlo teško, i to s dobrim razlogom. Varaždin pod vodstvom Nikole Šafarića igra odlično, a kod kuće ih je pobijedio samo Dinamo, i to uz veliku muku. Hajduk bi u punom sastavu i sa svim zdravim igračima u toj utakmici imao veliki izazov da uzme pobjedu. Također, to je samo jedna od 36 utakmica koje se trebaju odigrati u prvenstvu, pa se postavlja banalno i logično pitanje: zašto igraju ozlijeđeni igrači i zašto se preuzima rizik da se ozljede pogoršaju te se igrače potencijalno izgubi na duže razdoblje?
Livaja je već previše puta pokazao da je za Hajduk spreman igrati u svim situacijama. Pričamo o igraču koji je nastupio kad mu je preminuo otac, dalje ne treba ni nabrajati situacije. Iako mu to nitko ne želi priznati, pokazao je i da bi za Hrvatsku tako igrao jer je cijelo Svjetsko prvenstvo u Kataru imao manju rapturu mišića koju je zadobio na gostovanju u Koprivnici netom prije okupljanja reprezentacije. Rakitić je očito isti čovjek u tom smislu, što je očekivano kad se pogleda što je sve ostvario u karijeri.
Gattuso je preuzeo nelogičan i nepotreban rizik
Gennaro Gattuso je do sada odavao dojam da jako pazi da mu ozlijeđeni igrači ne igraju i vrlo polako im je dizao minutažu nakon ozljeda. Najbolji primjer za to je Niko Sigur. Isto tako je odavao dojam da je prvi trener koji istinski utječe i na neki način kontrolira Livaju. Pretvorio ga je u defenzivno odgovornog igrača i doveo u fizički najbolju formu od dolaska u Hajduk. Ako je već Livaja zaboravio što je rekao prije 16 dana, Gattuso ga je trebao zaštititi samog od sebe kao što je Bjelica trebao zaštiti Petkovića.
Jasno je da bi Hajduku bilo iznimno teško bez Livaje i Rakitića, dva uvjerljivo najvažnija igrača, ali guranje da njih dvojica ozlijeđeni igraju u svrhu rezultata na jednoj utakmici i potencijalno gubljenje obojice na duže razdoblje je besmisleno. Još su uz to ostali na terenu svih 90 minuta iako su se očito mučili. Čak i da je ostvarena pobjeda u Varaždinu, problem se samo produbljuje i ista odluka se mora onda donijeti prije Istre. To je nepotreban rizik. Svaka utakmica nosi tri boda, a prošle sezone je trebala biti naučena lekcija o kratkoročnoj koristi i dugoročnom problemu. Očito nije.