NAPOKON smo mogli gledati jedan derbi u SuperSport HNL-u, a da nakon utakmice nismo imali osjećaj da smo izgubili skoro dva sata života na negledljiv nogomet. Osijek i Hajduk su remizirali 2:2 na Opus Areni u sklopu 14. kola, a dojam je da su rezultatom zadovoljni svi - domaćini jer nastavljaju dobru seriju, gosti jer su održali razliku na vrhu i ostali neporaženi kod momčadi u najboljoj formi u ligi, a konkurenti jer su obje ekipe izgubile po dva boda.
Možda su nam standardi niski ove sezone, ali utakmica u Osijeku je opravdala očekivanja s obzirom na formu Osijeka i poziciju Hajduka na tablici. Bilo je golova, prilika, velikih obrana, pozitivne sportske agresije, dobrog tempa i obje ekipe su imale svoja razdoblja inicijative. Kada se sve zbroji, remi je realan rezultat. Domaćini mogu žaliti jer su zasluženo vodili u drugom poluvremenu, ali Hajduk je bio taj koji je na kraju utakmice imao jako dobro razdoblje i zasluženo izjednačio.
Dojam je za Hajduk u ovom trenutku nebitan
Glavni cilj je Hajduk u Osijeku ostvario, a to je da je ostao neporažen. Tko god misli da Bijeli trebaju u ovom trenutku doći na Opus Arenu i izdominirati utakmicu jednostavno nije realan. Hajduk ima hrpu kadrovskih problema, koji se ne mogu riješiti prije zimske stanke i u ovom trenutku do kraja polusezone dojam mora biti potpuno sporedan. Bitno je samo osvajati bodove, na bilo koji način i tako se dovesti u dobru poziciju uoči stanke.
Ovo nije razdoblje sezone kada treba očekivati spektakularan iskorak u igri jer smo duboko u prvom dijelu sezone, ali se može i mora očekivati kvalitetan pristup, što smo od Bijelih i dobili. Također, Hajduk je bio bolja momčad u većini relevantnih napadačkih statističkih pokazatelja.
Imao je veći broj udaraca, veći broj udaraca u okvir, veći broj udaraca unutar kaznenog prostora, više dodira u kaznenom prostoru, veći posjed, više dodavanja u zadnjoj trećini, više osvojenih izravnih duela i više uspješnih driblinga. Osijek je imao 29 otklonjenih opasnosti, dok je Hajduk imao njih samo devet.
Ipak, statistika ne otkriva ono što je bilo svima jasno vidljivo, a to je da je utakmica bila podijeljena u faze bolje igre obje ekipe. Na samom početku nije dominirao nitko, a onda se utakmica otvorila nakon pogreške Naila Omerovića i brze akcije Hajduka za pogodak Marka Livaje. Imali su nakon toga i jedni i drugi šanse, a od 20. do 30. minute utakmice smo gledali možda i najuzbudljiviju sekvencu igre u ligi ove sezone.
Kako je vrijeme odmicalo, Osijek je sve više izgledao kao momčad koja zna kako će doći do gola, a Hajduk se sve više gubio, što je dovelo do preokreta. Najveći problem Bijelih u Osijeku je bio prekid u fazi obrane, i to je baš bilo ispod svake razine. Zadnjih 20-25 minuta je potpuno pripalo Hajduku. Sve skupa čini zaslužen remi, iako je jasno iz pozicije Hajduka da stvari ne funkcioniraju baš kako bi oni htjeli.
Hajduk se doveo u dobru poziciju, ali pravi posao tek slijedi
Kada se pogledaju samo derbi utakmice između tzv. velike četvorke, Hajduk ih je odigrao četiri te ostvario dvije pobjede i dva remija. Odigrao je najmanje derbija od svih, a osvojio najviše bodova ukupno. Također nije zanemarivo da je tri derbija igrao u gostima, i to protiv Dinama koji je tada izgledao goropadno, protiv Rijeke koja i dalje nema poraz te protiv Osijeka u trenutku kada su u najboljoj formi u ligi.
Bod u ovoj utakmici je za Hajduk dobar, ali naravno da, kada se stavi kontekst kikseva protiv Varaždina i Istre, nosi manju snagu. Hajduk je sada bez pobjede tri utakmice u nizu, ali nema potrebe za dramatiziranjem i plakanjem za prošlim utakmicama. Hajduk također nije ni najmanje uvjerljiv i u očitom je padu forme u odnosu na jako dobro razdoblje od skoro dva mjeseca koje su imali te zbog kojeg su, uostalom, i dalje vodeći.
Rezultatima u derbijima, dobrim igrama prije utakmice u Varaždinu i kiksevima konkurenata, Bijeli su se unatoč slabijoj formi doveli u dobru poziciju, ali sada je trenutak kada se ta pozicija mora iskoristiti i potvrditi. Čitav dojam polusezone će se formirati u susretima protiv Dinama i Rijeke na Poljudu, naravno, ako u ostale dvije utakmice protiv Gorice i Šibenika do kraja polusezone ne prospu sve što bi eventualno mogli zaraditi protiv izravnih konkurenata.
Hajduk mora preuzeti rizik protiv Dinama
Ponovit ćemo istu stvar po stoti put. Unatoč trenutačnoj situaciji na tablici, Dinamo ima najbolju momčad u ligi i uvjerljivi je favorit da na kraju sezone bude prvak. Hajduk nema ni momčad ni igru ni mentalitet da na duge staze bude konkurentan Plavima jer Dinamo će u jednom trenutku zaredati s pobjedama, koliko god trenutačno lošije izgledali (povijest nas jasno uči tome), a Bijeli jednostavno ne mogu pobjeđivati u serijama.
Rijeku ovdje ne spominjemo samo jer uspoređujemo snage Hajduka i Dinama, ali jasno je da se nju ne može i ne smije otpisivati, iako ima slične probleme kao Hajduk u smislu dugoročnog održavanja rezultata s igrom koju prezentiraju.
Međutim, Hajduku nitko nema pravo zabraniti da sanja titulu i da je pokuša izboriti na terenu. Mora se puno toga poklopiti da bi se to dogodilo i to ne treba očekivati, ali ako se na proljeće želi nastaviti sanjati, onda je utakmica s Dinamom idući vikend na Poljudu definitivno ona u kojoj se mora preuzeti rizik i pokušati doći do pobjede.
Dinamo je u lošoj formi, dolazi nakon još jedne utakmice u Ligi prvaka, dolazi bez ozlijeđenog reprezentativca Petra Sučića, bez prvog vratara uz načete, izmorene ili ozlijeđene ključne igrače u vidu Josipa Mišića i Brune Petkovića. Ako Hajduk misli ozbiljno, ako vjeruje da može do titule unatoč svemu, onda bolji trenutak za igrati protiv Dinama ne mogu ni sanjati.
Zbog toga je potrebno preuzeti više rizika od "igre na bod" pa makar zbog toga izgubio utakmicu. Remi Bijelima ne znači puno, osim neke lažne slike da su održali prednost na vrhu. Ako se sad barem malo ne odvoje, onda neće na proljeće imati nikakve šanse.
To ne znači da se treba divlje igrati s Dinamom, ali znači da se ne smije zatvarati utakmica u 60. minuti ako je rezultat remi u tom trenutku, kao što je to Gennaro Gattuso pokušao napraviti u Osijeku pa odmah primio gol i bio prisiljen napasti na kraju.
Gattuso mora prestati s kemijanjem
Ako se protiv Dinama i Rijeke želi maksimalno povećati šansa za dobar rezultat, onda je stvarno došlo vrijeme da Gattuso prestane s kemijanjem i izmišljanjem pozicija igračima. Odluke koje je donosio oko sastava cijelu sezonu su često izgledale vrlo nelogično, ali ga je pratio rezultat i Hajduk je izgledao dobro.
I kad je izgubio u Varaždinu, imao je pravo nastaviti tvrdoglavo jer jedna utakmica ne znači puno, ali Hajduk sada nema pobjedu već tri utakmice i ne izgleda uopće dobro unatoč tome što je bod u Osijeku sam po sebi dobar. Kad te prestane pratiti rezultat, vrijeme je da odustaneš od nekih tvrdoglavih postulata kojih se držiš.
Trebalo je malo razmisliti tko će na kojoj poziciji igrati kada je izašao sastav prije utakmice koji nitko bez unutarnjih informacija iz kluba ne bi pogodio. Odjednom je na desnom krilu osvanuo Anthony Kalik, a Dario Melnjak dobio prednost na desnom beku ispred Nike Sigura, Šimuna Hrgovića i pomalo zaboravljenog Fahda Moufija. Iako je Osijek dobro začepljen na toj strani, napadački izvan jedne slučajne sekvence gdje je Kalik postao asistent ta strana nije postojala kod Hajduka.
Nije Hajduk slučajno izgledao najbolje kad je svatko bio na svojoj poziciji
Bizaran se trenutak dogodio par minuta prije nego je Hajduk primio drugi gol, kada Hajduk prelazi na sustav s tri stopera iz vedra neba, a Filip Krovinović dobiva upute na A4 papiru usred utakmice. Bijeli su se tu potpuno izgubili, a nakon pet minuta se vratili u sustav s četvorkom u obrani. Zamjene Hajduku nisu donosile ništa sve do već spomenutih 20-25 minuta do kraja.
Nije slučajno tada Hajduk odigrao svoje najbolje minute na utakmici. Na golu je bio prvi golman, na stoperima je igrao najbolji stoperski par (nevjerojatno je koliko je Dominik Prpić nedostajao ovoj momčadi), na desnom beku je bio Sigur (dešnjak), na lijevom beku ljevak. Na osmicama ili šesticama su igrali veznjaci, na desetki je igrao Yassine Benrahou (koji je prava desetka), na krilima su bila prava krila i Livaja u napadu.
Odjednom je Hajduk igrao tečnije i lakše dolazio u potencijalne situacije. Nije se to dogodilo niti slučajno niti samo zato što se Osijek htio duboko povući. Nekad je za prestanak lošijeg niza potrebno vratiti stvari na tvorničke postavke. U situaciji kada su u Hajduku napokon svi zdravi (osim Mihaela Žapera) i nema više reprezentativnih pauza, došlo je vrijeme da se prestane s nogometnim filozofiranjem.