Gattusov eksperiment s Kalinićem je nepotreban, nelogičan i opasan

Foto: Robert Matić/Hajduk.hr

HAJDUK je u čudnoj utakmici na Poljudu slavio 2:1 protiv Lokomotive u sklopu 11. kola SuperSport HNL-a. Susret je odigran u sjajnom ambijentu pred više od 20 tisuća gledatelja, a najstarija navijačka skupina u Europi je proslavila svoj 74. rođendan. Bijeli su izbjegli još jednom potvrditi legendarno prokletstvo i izjavu bivšeg stopera Gorana Milovića o tome da svaki put kad je neka fešta na tribini, Hajduk u*ere stvar, a solidan dio utakmice se činilo da stvari idu upravo u tom smjeru.

Utakmica je bila čudna jer ostaje dojam da se Hajduk nekako provukao pored Lokomotive iako, kada se stvari pogledaju s odmakom, jasno je da je pobjeda Bijelih debelo zaslužena. Hajduk je osim golova imao još barem tri vrhunske čiste prilike i niz opasnih situacija te je utakmicu morao riješiti puno mirnije nego što je to napravio.

Igrači Lokomotive su bili dobri i aktivni, ali su u zadnjoj trećini donosili jako loše odluke te zapravo nisu stvorili skoro ništa. Hajduk im je sam poklonio povratak u utakmicu i umjesto da igra svoju igru, koju su do sada u sezoni najviše obilježile mirnoća i strpljenje, upustio se u kaotičan nogomet s hrpom tranzicijskih situacija, u kojem se na kraju nekako bolje snašao.

Pogreška Kalinića je okrenula momentum utakmice

Kaos i nervoza na terenu nisu nastali slučajno. Ne treba biti previše pametan da bi se shvatilo da se cijeli momentum utakmice okrenuo u 27. minuti nakon katastrofalne pogreške vratara i kapetana Lovre Kalinića koji je poklonio gol Duji Čopu i tako vratio Lokomotivu u susret. Nije Hajduk idealno stajao na terenu ni do tada, ali otključao je Lokomotivu ranim golom Marka Livaje i imao je potpunu kontrolu zbivanja na terenu.

Iako će to čudno zvučati, sam primljeni gol nije najgora posljedica Kalinićeve pogreške. Najgore je ono što je uslijedilo nakon toga, a to je potpuni gubitak povjerenja zadnje linije prema vrataru. Hajduk igra nogomet gdje vratar jako puno sudjeluje u izgradnji igre iz posljednje linije. Ivan Lučić u prosjeku ima 36.8 dodavanja po utakmici, a od vratara u ligi (koji su branili barem pet utakmica) najbliži mu je Oliver Zelenika s 34.2 dodavanja po utakmici, dok su svi ostali na brojci od 30 ili ispod toga. Za usporedbu, Kalinić je u tri utakmice koje je branio imao 22.7 dodavanja po utakmici.

Nakon Kalinićeve pogreške, banalno rečeno, nitko mu nije htio dodati loptu. Sve situacije koje bi bekovi i stoperi inače riješili laganim pasom prema vrataru, počeli su rješavati izbacivanjem u aut ili traženjem nekog kompleksnijeg i daleko rizičnijeg rješenja. U takvoj situaciji Lokomotiva je daleko lakše dolazila do posjeda u zoni visokog pritiska i puno puta imala brojčanu nadmoć ispred kaznenog prostora Hajduka, ali je loše koristila te situacije i nije opasno prijetila. S druge strane, Hajduk je izgubio stabilnost i mirnoću.

Grafika: Sofascore

Postavljanje Kalinića na gol, i to u situaciji dok je Lučić dostupan za utakmicu, bio je potpuni autogol trenera Gennara Gattusa koji je i sam prihvatio krivicu za primljeni gol tako što je naglasio da traži takvu igru. Isto je napravio i protiv Gorice kada je Dominik Prpić zabio autogol nakon lošeg povratnog dodavanja Filipa Uremovića prema Lučiću. Ali problem je ovdje daleko dublji od samo jedne pogreške.

Suigrači ostavljaju dojam da Kaliniću ne vjeruju

Kada je Uremović pogriješio protiv Gorice ili Lučić prošlo kolo (bez rezultatske posljedice) protiv Slavena, igra Hajduka se nije promijenila. Nije se promijenila jer postoji međusobno povjerenje zadnje linije i povjerenje prema Lučiću. Ovdje se sve promijenilo jer ostali, takav je snažan dojam, Kaliniću ne vjeruju. Odiše nesigurnošću i, uz svo dužno poštovanje za sve što je u karijeri dao klubu, danas je daleko bliži tome da treba biti u ulozi Danijela Subašića na kraju karijere nego na vratima Hajduka u utakmici protiv ozbiljnog suparnika.

Vjerojatno je to najteže prihvatiti njemu samome jer do tog stanja su ga dovele teške ozljede, ali to je tako te u utakmici za bodove mjesta emocijama i minulom radu nema. Kao što ih Gattuso nema za Darija Melnjaka, Josipa Eleza, Rokasa Pukštasa ili Niku Sigura. Igra onaj tko je spreman, tko je u kontinuitetu treninga i za koga se procijeni da može najviše donijeti ekipi u tom trenutku. Iako se s Gattusovim odlukama ne moramo slagati, on svaku može argumentirati, a na kraju dana mu rezultat i mjesto na tablici daje za pravo. No u slučaju Kalinića teško mu je pronaći dobre argumente.

Gattuso je rekao da je greška njegova, ali je prihvatio krivicu za pogrešnu stvar. On se osvrće na činjenicu da od svoje ekipe traži da igraju s vratarom, da preuzimaju taj rizik pa makar i pogriješili. Gattusova greška je što je svojoj ekipi bez razloga uzeo to oružje protiv valjda najgoreg mogućeg protivnika.

Lokomotiva je najgori protivnik za stavljanje Kalinića na gol

Izjavio je nakon utakmice da želi da njegov drugi vratar igra barem 10-15% utakmica kako bi bio u formi (iako je prije dva mjeseca rekao da će Kalinić braniti svaku treću utakmicu pa se predomislio). To ne radi ni jedan ozbiljan klub ni trener. Da je to dobra praksa, valjda bi onda to netko od najboljih klubova radio. Rezervni vratar brani kad je prvi ozlijeđen ili u kup-utakmicama, nema tu velike filozofije.

Ali čak i ako uzmemo tu argumentaciju kao ispravnu, potpuno je nejasno zašto to napraviti baš protiv Lokomotive za koju je i sam izjavio prije utakmice da je po njegovom sudu najbolja momčad u ligi u visokom pritisku na posljednju liniju? Zašto to napraviti protiv takve momčadi i kada mu zbog ozljede nedostaje Prpić, odnosno stoper koji je najbolji u izgradnji igre?

Zašto ne dati priliku Kaliniću protiv Šibenika ili Gorice na Poljudu kada su to momčadi koje profilom puno bolje odgovaraju Hajduku nego Lokomotiva? Potez Gattusa nema logike i mogao je njegovu momčad skupo koštati bez ikakvog valjanog razloga. Još jednom treba naglasiti da Kalinić zaslužuje sav respekt za minuli rad. U krajnjoj liniji radi se o kapetanu kluba i nositelju srebra sa Svjetskog prvenstva, ali ni njemu se u ovoj fazi karijere ne radi usluga stavljajući ga u situaciju koja mu ni najmanje ne odgovara.

Gattuso je tvrdoglav, ali zaradio je to pravo

Unatoč svemu navedenom, Gattusu ipak treba odati priznanje. Momčad mu je fizički iznimno dobro spremna pa je utakmicu koja se pretvorila u bjesomučno trčanje uspjela dobiti i nije pala u završnici, što se prečesto događalo prošlih sezona. Da Abdoulie Sanyang nije odigrao jedno od najgorih poluvremena jednog igrača u recentnoj povijesti kluba, donoseći krivu odluku za krivom odlukom, i da su Stipe Biuk, Livaja i Sigur pospremili barem jedan od ostalih zicera, Hajduk je unatoč nedostatku mirnoće i katastrofalnoj pogrešci vratara mogao dosta lakše doći do pobjede.

Gattuso je tvrdoglav, neke igrače jako voli zbog onoga što mu donose na terenu unatoč tome što se sa strane čini da bi trebali igrati neki drugi i rezultatima je zaslužio da bude tvrdoglav. Nitko od trenera Hajduka od početka Lige 10 nije osvojio više bodova od Gattusa u prvih 11 ligaških utakmica na klupi. Hajduk je općenito zadnji put imao više bodova nakon 11 odigranih ligaških utakmica već davne sezone 2006./07., kada je Zoran Vulić osvojio 28 od 33 moguća boda.

Ako ostane neporažen u Varaždinu, izjednačit će rekordan start u broju SHNL utakmica bez poraza na početku sezone koji je klub postavio u sezoni 1994./95. Ako to uspije, ostat će mu samo hvatanje apsolutnog klupskog rekorda ligaške neporaženosti iz 1950. godine kada je Hajduk ostao neporažen cijelu sezonu (tada je to bilo 18 utakmica).

Hajduk nije slučajno prvi, ali ne treba se pretvarati da protiv Lokomotive nije imao probleme koje je većinom sam sebi stvorio. Protiv Varaždina ga čeka težak zadatak i mora ostati ponizan te gledati samo sljedeće kolo, a na Gattusu je da sam sa sobom raščisti situaciju s Kalinićem. Jučer ga to nije previše skupo koštalo, drugi put možda neće biti takve sreće.

Standings provided by Sofascore

 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.