NOGOMETNA reprezentacija i mnogobrojni navijači bi najradije zaboravili 2009: sve je išlo po zlu usprkos velikim očekivanjima.
Ne zna se gdje je reprezentativcima i izborniku išlo gore; na terenu (1:5 na Wembleyu i maksimirski remi s Ukrajinom), u vanterenskim aktivnostima (slučaj "Funtana") ili na bolničkom stolu (cijelo vrijeme je barem nekoliko igrača bilo ozlijeđeno).
Kraj 2008. najavio katastrofalnu sljedeću godinu - Hrvatska je pročitana
Već je posljednja trećina 2008. pokazala kako je ova generacija, kojoj se tepalo kako je bolja od "Vatrenih", u silaznoj putanji - Capello je Biliću očitao lekciju na Maksimiru (godina dana poslije će se pokazati da ništa iz toga nije naučio) i nanio Hrvatskoj prvi domaći poraz (1:4) nakon čega su reprezentativci nepotrebnim "kontroliranim rizikom" iz Ukrajine donijeli samo bod i još tada je bilo jasno kako ćemo jako teško do Južne Afrike.
Raštimanoj i za remont spremnoj momčadi Bilić u pola godine namijenio jednu prijateljsku utakmicu
Nakon što se vidjelo kako nema zamjenskog strijelca Eduardove ubojitosti, još manje novog predvodnika kalibra Nike Kovača koji bi razarao protivničku igru, da Danijel Pranjić u svakoj utakmici ni kriv ni dužan postaje "soft spot" na lijevom beku i da se teško sjetiti kada je posljednji put Pletikosa "spasio bod", zazvonilo je za uzbunu.
Međutim, termin za prijateljsku utakmicu u studenom prošle godine, nasušno potreban momčadi i to za jaču provjeru, izbornik je odlučio preskočiti kako se ne bi zamjerio klubovima naših "stranaca". To je značilo kako će Hrvatska do odlučujuće provjere s Ukrajinom u lipnju odigrati jednu prijateljsku utakmicu! Bez uvrede Andori, ali tu "reprezentaciju" je stvarno teško ozbiljno shvatiti.
Podbacili predvodnici: Izbornik Bilić i kapetan Srna
Izbornik se u prošloj godini, najblaže rečeno, nije iskazao, ali je zato po našem lijepom običaju nagrađen produljenjem ugovora.
Još veća misterija od te je uzdizanje Darija Srne iza kojeg je godina puna neuvjerljivih igara u reprezentativnom dresu i koji je najkonkretniji primjer teze da "reprezentacija od Njemačke na Euru nije odigrala dobru utakmicu protiv jakog suparnika". Srni svaka čast za ogromne zasluge u prošlosti, ali posljednjih godinu i pol to je "neki drugi igrač".
Da Silva se vratio nakon godinu dana u Bukureštu protiv Rumunjske B
Prvu utakmicu u 2009. reprezentacija je odigrala 11. veljače u Bukureštu (pobjeda Hrvatske 2:1) protiv suparnika koji je igrao bez najvažnijih igrača i čak s jednom drugoligaškom uzdanicom. Takva Rumunjska nam je radila probleme, naročito obrani u kojoj je po nesigurnosti prednjačio Ćorluka.
Jedina vrijednost ove utakmice bio je dugo očekivani povratak Eduarda Da Silve, koji je namjestio gol Kranjčaru, dok je prvi postigao Rakitić. Istaknimo da je istom prilikom u 33-oj godini za reprezentaciju debitirao Ivan Jurić.
"Navijači" zamalo porazili Hrvatsku u Andori
Puno tvrđi "protivnik" od poslovično neugodnih (ali ograničenih) Andoraca u Andori le Velli su se pokazali navijači hrvatske reprezentacije, koji su, ogorčeni što nisu dobili ulaznice za minijaturni stadiončić, tri puta bakljama zasipali teren iz kampa smještenog na klisuri iznad travnjaka i tako prekidali utakmicu.
Hrvatska je susret dobila rutinski (2:0) golovima Klasnića i Da Silve, a priliku su od prve minute dobili Vejić i Čale. Nantesov napadač Klasnić teško da bi ubog loše forme u Francuskoj zaigrao od početka, ali u prvu momčad su ga gurnule brojne ozljede napadača.
Bitnije od ove unaprijed upisane pobjede bilo je što su Englezi na Wembleyu savladali Ukrajinu i tako Hrvatskoj omogućili da zauzme drugo mjesto u kvalifikacijskoj skupini za SP.
(Ne)sretni remi s Ukrajinom na Maksimiru: Dva puta pogodili stativu i darivali Ukrajincima golove
Hrvatska je 6. lipnja izgubila dodatne kvalifikacije za SP. Samo bod (2:2) upisan protiv Ukrajine značio je da nas dalje vodi samo pobjeda na Wembleyu.
Na "utakmici kvalifikacija" zakazali su najiskusniji - Jurić je ispadao sredini, Šimunić i Leko su dopustili Ševčenku i Gaju da neometani poentiraju. Joe je k tome nezaustavljivog Milevskog u kaznenom prostoru srušio hrvačkim zahvatom a norveški sudac Terje Hauge nam se smilovao iz nepoznatog razloga.
Bilić se također proslavio; ukrajinski vezni red bio je potpuno superioran našem, a braniči u kockastom su samo pogledom pratili Artema Milevskog. Već na poluvremenu je nevidljive Rakitića i Jurića zamijenio Lekom i Vukojevićem, ali sat vremena "neigranja" nije se moglo nadoknaditi s pola sata opće ofenzive tijekom koje su Modrić i Petrić gađali okvir gola.
Dvostruko slavlje nad planski precijenjenim Bjelorusima
Predigra za Engleze na Wembleyu bile su dvije utakmice protiv Bjelorusije, u kolovozu u Minsku i tri tjedna poslije u Zagrebu. Posebno je zabavno bilo čitati i slušati "graditelje pozitivne atmosfere" oko reprezentacije kako nabrijavaju štimung prije Bjelorusa, iako se radi o trećerazrednoj selekciji. Naravno, trebalo je uzdrmanim ljubimcima nacije podebljati potkresana krila pred mečeve iz kojih ni šest unaprijed upisanih bodova nije jamčilo ništa, pa su Stangeovi izabranici prikazivani kao da nam dolazi 11 Hlebova, a ne ustvari "jedan i pol".
Pet perolakih komada
Nikada od samostalnosti nije hrvatska nogometna reprezentacija bila toliko nemoćna, razbijena i pregažena kao 9. rujna 2009. na Wembleyu (1:5), iako je u posljednjih 20-ak godina gubila i od od Brazila, Argentine, Nizozemske, Njemačke, pa čak i od te iste Engleske, godinu dana prije, na Maksimiru.
Runji nitko ne bi imao pravo reći ni riječi ni da je još četiri puta vadio loptu iz izrešetane mreže, ali ga se s punim pravom može slaviti kao "heroja u noći debakla" jer skinuo je barem nekoliko zicera.
Bilić nije baš ništa naučio od Capella u Zagrebu i opet mu je Englez udario preko boka, na kojem je sada zaigrao na toj poziciji neprirodni Nikola Pokrivač. Opet je (kao i protiv Ukrajine u Zagrebu) mijenjao koncepciju usred igre, ali sada ne da dostigne rezultata nego da ublaži katastrofu. Nije uspjelo.
Od Fontane do Funtane
Mit o "Bilić boysima" nagrižen je kada se na samom početku mandata novog izbornika otkrio noćni bijeg trojice bećara iz slovenske baze u narodnjački kafić na zagrebačkoj periferiji, a do kraja je srušen kada su kamere prije priprema za odlučujuću utakmici u listopadu protiv Kazahstana uhvatile igrače kako neki pijani a neki "mrtvi pijani" dolaze u hotel oko 2 ujutro.
Pirova pobjeda u Aziji nije značila ništa jer Englezi su izgubili u Ukrajini i 7. reprezentacija svijeta okončala je kvalifikacije kao 3. u skupini.
Bilić će reći kako je to bilo zbog nedostatka sreće, oni skloniji egzaktnim pokazateljima uprijeti će prstom na manjak autoriteta i sposobnosti kod izbornika i nedovoljne želje i hrabrosti igrača.
Reprezentacija koja je morala otići barem u dodatne kvalifikacije za SP na kraju je godinu okončala susretima s protivnicima u skladu s onim što je u toj godini pokazala: Katarom, Kazahstanom i Lihtenštajnom.