HRVATSKA rukometna reprezentacija lako je riješila prva dva protivnika u zagrebačkoj Areni i već osigurala plasman u iduću fazu Svjetskog prvenstva. Nakon Bahreina svladala je i Argentinu, ali već na početku utakmice kapetan Domagoj Duvnjak morao je izaći zbog ozljede lista i upitno je hoće li se oporaviti do kraja prvenstva.
Ako ne uspije, sinoćnja utakmica ostat će mu zadnja u dresu hrvatske reprezentacije jer je uoči SP-a najavio oproštaj. Ista ga je sudbina zadesila i prije sedam godina, kad je na Europskom prvenstvu - također u Hrvatskoj - već na otvaranju protiv Srbije također ozlijedio list.
Bivši hrvatski reprezentativac Jakov Gojun za Index je prokomentirao Duvnjakovu ozljedu i objasnio zašto je teško očekivati da će se vratiti prije kraja prvenstva, ali i zašto je u ovoj fazi karijere on još važniji za reprezentaciju uz teren nego na njemu. Otkrio je kako bi ga Igor Karačić trebao zamijeniti i zašto su Egipćani daleko najveći ispit za Hrvatsku do sada.
Kako ste doživjeli Duvnjakovu ozljedu?
Bio sam na utakmici, vidio da se primio za list i izašao. Isto mu se dogodilo 2018., kad smo na otvaranju igrali u Splitu protiv Srbije. List je zeznut, bez obzira na to je li ruptura ili istegnuće, treba vremena da zacijeli, a moraš hodati, teško ga je štedjeti i čuvati kao, recimo, rame.
Ako mu je ovo bila zadnja utakmica za Hrvatsku, pretpostavljam da mu je jako teško. Baš sam supruzi govorio kako sport može biti ružan kad ovakve stvari nosi. Ako mu je ovo zadnja utakmica, sad mu treba biti potpora, a ostalim dečkima treba biti motivacija više da za njega odigraju turnir što bolje.
Te 2018. su mu zvali i poznatu Doktorku Marijanu da mu pomogne, pa nije uspjelo. Poznavajući Duvnjaka i tijelo sportaša, kolika je šansa da se oporavi prije kraja prvenstva?
To je ipak bolje pitanje za liječnike. Sjećam se da su je tada zvali, uvijek pokušavaš nešto da se vratiš što prije, ali nije uspjelo. To je meko tkivo, treba proći proces zarastanja da bi se vratilo u funkciju.
Koliko je Duvnjak u ovoj fazi karijere ključan za igru Hrvatske, je li važniji na terenu ili uz njega?
Ključan je, nije u sportu jedino važno tko je dao gol. On je kapetan, dečko koji može biti velik primjer kako se trenira, bori i igra za Hrvatsku. Nevjerojatno je kakve pehove ima kad dođe u reprezentaciju, ali nikad nije odustao i rekao da ne može.
Ako se radi o rupturi, na to ne možeš utjecati, ali bitno je da bude uz ostale igrače kao podrška. I kad ne igra, on radi ozbiljan posao kao kapetan, može pokazati ostalim dečkima kako se odnosi prema tom poslu, kako se dolazi do medalje i postaje najbolji igrač na svijetu.
Volio bih da može biti i na terenu zbog iskustva, mirnoće, obrane, pregleda igre, prenošenja lopte u pravom trenutku na pravo mjesto... Ali znam da će biti uz njih kao navijač do kraja jer je tako bilo i 2018. Njemu je najteže, volio bih da Hrvatska uzme medalju, da se još jednom popne na postolje i tako ode na lijep način, a ne da ozljeda bude zadnje o čemu se priča.
Umjesto njega Sigurdsson je pozvao Karačića. Je li on trebao biti u sastavu i prije Duvnjakove ozljede?
Po meni je trebao, ali Sigurdssonova odluka je bila da ga ne stavi u uži kadar. On je Duvnjakova generacija, vrlo karakteran tip koji nikad ne odustaje, uvijek se stavljao na raspolaganje, što je i sad pokazao ovim dolaskom.
Odigrao je puno velikih utakmica, osvojio Ligu prvaka, treba biti vođa ove reprezentacije uz Domagoja. Nije tako obrambeno kvalitetan kao Duvnjak, ali u napadu je srednji koji zna voditi igru. U Kielceu je Talant Dujšebajev od njega napravio ozbiljnog veznjaka, koji zna stati na loptu, povući kontru... Bit će mu teško na početku jer nije trenirao s momcima, a već sutra treba igrati, ali mogu ga nadomjestiti Pavlović i drugi igrači dok se on pomalo privikava.
Što ste vidjeli u prve dvije utakmice Hrvatske na prvenstvu?
Turnir smo otvorili dobro, iako ni Bahrein ni Argentina nisu protivnici takve kvalitete da možemo reći koliko smo dobri. U nedjelju je prvi pravi ispit protiv Egipta, tad ćemo vidjeti jesmo li dobri i jesmo li izvukli pouke s Olimpijskih igara u Parizu, gdje puno toga nije funkcioniralo. Vidim borbu, dečki su na dobrom putu, daju sve od sebe i trče po terenu.
U čemu je Egipat najopasniji?
Igraju dosta čvrsto. Bio sam na turniru u Doboju, gdje smo igrali protiv njihovog najboljeg kluba, nevjerojatno je koliku želju i volju imaju, čak i na treningu, Fajteri su, to ih krasi, napravili su nevjerojatan iskorak posljednjih godina, čvrsti su i agresivni u obrani, a u napadu imaju par izvanserijskih igrača koji mogu sami riješiti utakmicu.
Fali im El-Deraa, igrač Veszprema kojem je otišlo koljeno, ali tu je njegov brat koji igra u Limogesu s Dinom Slavićem. Kompletna su reprezentacija, čvrsta, godinama su u vrhu i bore se za medalje. No, i oni su dosad imali slabe protivnike i vidjet ćemo kako će reagirati pred punom Arenom.