HRVATSKA je pobijedila Maroko 2:1 i uzela broncu na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Bila joj je to ukupno treća medalja na šest mundijala, na koliko je nastupila, te druga zaredom. Time je potvrdila da je jedna od najvećih svjetskih nogometnih sila u zadnjih trideset godina.
Gotovo jedinstven stav javnosti je da je Joško Gvardiol bio najbolji igrač reprezentacije. Za stopera koji ima tek 20 godina je to nevjerojatno impresivno, posebno s obzirom na to da mu je ovo bio tek drugi veliki turnir u karijeri, nakon Europskog prvenstva prošle godine.
Fantastične igre u dosadašnjem dijelu turnira okrunio je golom kojim je Hrvatska povela protiv Maroka, a od FIFA-e je dobio nagradu za igrača utakmice. Nakon svega dosad viđenog on mora dobiti nagradu za najboljeg mladog igrača turnira. Sve ostalo bila bi pljačka.
Tko su mu konkurenti?
Prema FIFA-inim pravilima, nagrada za najboljeg mladog igrača dodjeljuje se za igrače do 21 godine. Međutim, u konkurenciju ulaze i 22-godišnjaci pod uvjetom da su na početku kalendarske godine imali 21 godinu.
S obzirom na postavljeni kriterij, konkurencija nije prevelika. Goncalo Ramos je zabio hat-trick za Portugal, ali mu je utakmica protiv Švicarske ostala jedina posebna na cijelom turniru. Jude Bellingham, Gavi, Jamal Musiala, Vinicius Junior i Bukayo Saka, koji su bili favoriti uoči turnira, imali su velike amplitude i momčadi im nisu otišle onoliko daleko koliko je dio javnosti očekivao.
Postoje samo dva igrača koja zadovoljavaju kriterij, a da su igrala bitnu ulogu za reprezentacije koje su postigle veći uspjeh od Hrvatske - Aurelien Tchouameni iz Francuske i Enzo Fernandez iz Argentine.
Tchouameni je strašno važan igrač za Francusku s obzirom na izostanak N'Goloa Kantea, u četvrtfinalu je zabio gol Englezima, ali je i vrlo neoprezno skrivio penal. Fernandez je naknadno postao prvotimac Argentine te je započeo četiri od šest utakmica. Zabio je prekrasan gol Meksiku i pokazao je da će u narednim prijelaznim rokovima biti jedan od najtraženijih veznjaka na svijetu.
Gvardiol je korak iznad svih
Ipak, koliko god Tchouameni i Fernandez bili koncepcijski bitni za svoje reprezentacije, nijedan od njih nije najbolji igrač svoje reprezentacije na turniru, a Gvardiol jest. Oni su nositelji igre, ali njihov utjecaj na rezultat nije onoliki koliki je Gvardiolov.
U nogometu je relativno lako skalirati učinak ofenzivnih igrača. Broj golova i asistencija nam može u puno slučajeva, kao kod Messija i Mbappea, reći da su "sami" doveli svoje reprezentacije do finala, čak i ako zanemarimo njihov utjecaj u ostalim fazama igre.
Za braniče je puno teže doći do takvih zaključaka, ali potpisnik ovih redaka nikad nije vidio da jedan stoper toliko utječe na igru i plasman svoje momčadi koliko je Gvardiol napravio u Kataru. Osim toga, Argentina i Francuska u finalu su donekle očekivan par, a Hrvatska bronca je senzacija.
Gvardiol je promijenio način na koji Hrvatska igra nogomet
Gvardiol je, za razliku od konkurencije, jedini svojoj momčadi donio novu dimenziju, i to takvu da je promijenio paradigmu igre hrvatske reprezentacije. Bio je sjajan u postavljanju i čitanju igre te je jedan od najzaslužnijih što je izuzetno defenzivna Hrvatska izdržala protiv Maroka, Japana i Brazila. Protiv Belgije je najbolji hrvatski igrač ipak bio Romelu Lukaku.
Omogućavao je Hrvatskoj da povremeno drži visoku zadnju liniju jer je dovoljno brz da pokrije prostor iza svojih leđa. Bitnije od toga, Hrvatska je s njim u posjedu konačno počela graditi napad od svojeg gola.
Za razliku od ere u kojoj su se veznjaci morali spuštati u krilo Lovrenu i Vidi, s Gvardiolom je Hrvatska dobila vrhunsku prvu distribuciju i igrača koji može okomitim dodavanjem probiti suparničke linije.
Njegov učinak u napadu nije ostao na tome. U nekoliko navrata je agresivnim izlascima uzeo loptu, a onda osvojio po 30 metara prostora u trku i donio loptu u zadnju trećinu, što nismo vidjeli ni od jednog drugog stopera na turniru. Konačno, zabio je jedan od ključnih golova za veliku medalju.
Dosadašnja praksa kaže da Gvardiol ima realnu šansu
Jasno je da FIFA nagrade često dodjeljuje po naoko nelogičnim ključevima pa je važno vidjeti kakva je praksa. Pogledamo li dosadašnje dobitnike nagrade za najboljeg mladog igrača, možemo vidjeti kako su nagradu često dobivali igrači čije su reprezentacije imale jednak ili lošiji plasman od Hrvatske na ovom turniru.
Jugoslavija (Prosinečki) je 1990. ispala u četvrtfinalu, kao i Nizozemska (Overmars) četiri godine kasnije. Engleska (Owen) je 1998. ispala u osmini finala, a SAD (Donovan) 2002. u četvrtfinalu. Podolski i Muller su za Njemačku na iduća dva SP-a uzeli bronce, Pogba je 2014. ispao u četvrtfinalu, a Mbappe je u Rusiji osvojio Mundijal.
Cannavaro je 2006. proglašen najboljim na svijetu zbog SP-a. Gvardiol je u Kataru igrao još bolje
Po svemu navedenom, osim u slučaju da Tchouameni ili Fernandez riješe finale, Gvardiol mora dobiti nagradu za najboljeg mladog igrača Svjetskog prvenstva u Kataru. Sve ostalo bit će pljačka, a brojni strani mediji i fanovi također očekuju da će hrvatski stoper uzeti prestižno priznanje.
Treba napomenuti i da je svojim nastupima skromni i radišni Gvardiol izazvao nacionalnu ludnicu koja je usporediva s onom koju je za sobom ostavljao Modrić u najboljim danima. Konačno, vrlo brzo će vjerojatno postati najskuplji branič u povijesti nogometa.
U Njemačkoj je 2006. godine Cannavaro uzeo titulu svjetskog prvaka s Italijom. Ona mu je kasnije donijela i Zlatnu loptu za najboljeg igrača na svijetu. Gvardiol u Kataru nije bio ništa lošiji nego Cannavaro u Njemačkoj. Dapače, u mnogim stvarima bitnim za modernog stopera je bio i bolji.