HNL

Hajduk je krenuo na sve ili ništa. Jedino jamstvo mu je prodaja najvrjednijeg igrača

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL Ivo Cagalj/PIXSELL Milan Sabic/PIXSELL

PRIJE manje od mjesec dana Hajduk je na skupštini objavio da je u prvoj polovini godine poslovao u minusu od 30 milijuna kuna.

Jakobušić: Treba nam trofej i onda će sve biti riješeno

Predsjednik Lukša Jakobušić otkrio je tada da je klub odbio nekoliko višemilijunskih ponuda za igrače: "Nismo se zadužili. Nismo ni posudili. Nismo Biuka založili, ne bavimo se time. Nismo ga prodali Benfici. Možda sam trebao prihvatiti ponude za Biuka i Ljubičića. Godinu i pol bismo bili mirni. Ali koga briga što smo nas dvojica ovdje mirni? Navijači žele prvo mjesto. Srezali smo troškove. Nije meni ovdje cilj samo isplaćivati plaće redovito. Mi smo sportski klub koji mora biti profitabilan, moćan. Ne prodajemo budućnost za sigurnost. Nismo napravili transfer od šest-sedam milijuna da bismo dobili godinu. Treba nam trofej i ne znam želi li ga itko više od nas. A onda će biti sve riješeno. Ne trebate se brinuti, nismo dugoročno opteretili klub."

Hajduk je bitno srezao troškove s jedne...

Grafika: Sofascore za IndexSport

Objavio je i da je momčad Hajduka u 2021. godini 15 posto jeftinija nego u prošloj. Do tog kresanja došlo je prodajom i puštanjem nekolicine donedavno važnih igrača za ukupno 3.9 milijuna eura odšteta, ali i gašenjem B momčadi, koja je godišnje koštala 10.9 milijuna kuna. Ipak, navedeni trošak nije trenutno nestao jer je iz rezervne ekipe 14 igrača poslano na posudbe, pa su i dalje igrači Hajduka. Klub je, doduše, napustilo 19 igrača B momčadi, ali dosta njih to je napravilo nagodbom, prema kojom im je u zamjenu za to da odu iz kluba isplaćen dio preostalog ugovora.

I dok je Hajduk u tom rezervnom, drugorazrednom dijelu ostvario značajne uštede, istovremeno je na plaće igrača koji su dovedeni da postanu nositelji tako što su došli na posudbe ili kao slobodni igrači te na kupnju Filipa Krovinovića (za 1.5 milijuna eura) uložio znatna sredstva. Bolje reći, s obzirom na tešku financijsku situaciju u kojoj se nalazi, uložio je bogatstvo i ušao u veliki rizik. Onakav koji mu se ne može isplatiti ni osvajanjem naslova, koji nije osvojio 16 godina, nego njegovom europskom oplodnjom.

...ali ih je jako povećao s druge strane 

Grafika: Sofascore za IndexSport

Samo u tri tjedna otkako je objavljeno da je klub u velikom minusu, koji ne može djelomično zakrpati, primjerice, zaradom od Europe jer je iz nje ispao u prvom pretkolu Konferencijske lige, Hajduk je doveo tri za HNL iznimno ugledna imena. Na posudbu do kraja sezone iz Glasgow Rangersa došao je 24-godišnji stoper Nikola Katić. Iz mirovine se reaktivirao golman Danijel Subašić, ali ne kako bi s 37 godine bio temelj novog Hajduka, nego da igra ulogu dobrog duha momčadi i oslonca uzdrmanim vratarima Lovri Kaliniću i Josipu Posavcu. Konačno, danas je kao slobodan igrač do kraja sezone uz opciju produljenja na još dvije godine potpisao lijevi bočni Dario Melnjak. On je slobodan igrač nakon što mu je ljetos završio ugovor s Rizesporom. Za mjesec dana navršava 29 godina, dakle u punoj je snazi, a prije manje od godinu dana igrao je u prvoj momčadi reprezentacije Hrvatske. Lijevi bočni su uvijek na cijeni, a njegova je prema Transfermarktu dva milijuna eura.

Primjer Melnjaka pokazuje zašto Hajduk na pojačanja ovog ljeta i jeseni nije potrošio "samo 1.5 milijuna eura"

Ovo sve vezano za Melnjaka ističemo kako bi bilo jasno da Hajduk na takvom igraču jest uštedio na odšteti jer je došao kao slobodan igrač, ali nije na plaći. Kao što je prije toga morao dati jako dobru plaću i ostalima koji su došli bez obeštećenja: Lovrencsicsu, Elezu, Mlakaru, Fossatiju... Da ne spominjemo rekordera Livaju ili Krovinovića. Tako da se ne može navoditi kako je Hajduk sve te igrače doveo za "samo 1.5 milijuna eura". Toliko je iznosila odšteta za jednog od njih, ali Hajduk će za plaće za sve njih godišnje ukupno izdvajati daleko više. 

Vratimo se nedavnoj poruci predsjednika Jakobušića, koja je ključ za razumijevanje Hajdukovog ponašanja ne samo na tržištu nego i općenito: "Treba nam trofej. I onda će sve biti riješeno." Ona pokazuje dvije ključne odrednice Hajdukove taktike i djelovanja. U lovu na trofej, koji u prvenstvu nije podigao od 2005., dok je u Kupu to uspio samo jednom u posljednjih 11 godina, Hajduk je krenuo na sve ili ništa, uz maksimalan rizik i ulaganja.

Zašto je pogrešno misliti da će jedan trofej riješiti sve Hajdukove probleme?

Drugo, taj toliko čekani i snivani trofej postao je totem, sveti gral koji se smatra rješenjem svih Hajdukovih problema. Naravno, takav stav je pogrešan čak i kada se iskazuje u populističke svrhe potpaljivanja euforije kod navijača, a posebno ako se postavi kao poslovni model. Zato smo takvo ponašanje Hajduka nazvali "taktikom", a ne "strategijom", jer drugi od spomenutih pojmova podrazumijeva promišljanje na duge staze i sagledavanje šire slike. 

Hajduk samim osvajanjem naslova ne bi ni vratio uloženo, a uložio je i ulaže puno, nego bi tek dobio priliku to napraviti. Naslov mu, dakle, nije jamstvo da će se vratiti na stare trofejne i profitne staze, nego bi njime izborio priliku vratiti dugove, zaraditi i nastaviti osvajati trofeje. Naravno, kvaliteta košta, a Hajdukov predsjednik je jasno poručio da će učiniti sve kako bi složio momčad koja će osvojiti naslov pa je onda i morao krenuti u izdašan šoping kako bi srušio Dinamo. Međutim, očito je da Hajduk pri tome gomila igrače na pojedinim pozicijama (lijevi bok, golmani), dok je na, primjerice, desnom boku u alarmantnom deficitu. 

Biuk je jamstvo Hajduku u ovom rizičnom poslu, ma što Jakobušić govorio o tome

Osim toga, Hajduk godišnje na plaće igrača koji igraju jako malo ili ne igraju uopće izdvaja oko 1.5 milijuna eura. Tako da dok se s jedne strane hvali velikim uštedama, s druge strane povisuje rashode, i to u eri pandemije, što je jako rizično za praktično jedini hrvatski klub koji ostvaruje prihode na dan održavanja utakmica. Napomenimo još jednom da je Hajduk i prije opće ofenzive na tržištu objavio minus od 30 milijuna kuna.

Jakobušić je demantirao priče koje dolaze iz menadžerskih krugova, da Hajduk velike troškove napada na titulu jamči pokriti prodajom najvrjednijeg igrača Stipe Biuka. Za njega je već odbio 12.5 milijuna eura od Manchester Cityja. Sve i da Hajduk nije formalno založio Biuka, 18-godišnjak mu je u svakom slučaju jamstvo u ovom rizičnom poslu.

Niko je oprezan, a Suba pamti kako je završio Hajdukov prošli megalomanski projekt

Hajdukov sportski direktor Mindaugas Nikoličius, koji je kao autor uspješnog prijelaznog roka postao idol navijača, u najavama je ipak znatno umjereniji od predsjednika, ali takve su im i uloge pred javnošću: "Imamo 15 novih igrača ove godine i novi stručni stožer, ne ide sve to preko noći. Ali mislim da smo jasno pokazali ambicije."

Svakako jesu, ali ključna riječ ovog Hajduka je rizik. S njim će morati živjeti do kraja sezone i nadati se da će je konačno trijumfalno okončati te oploditi hrvatski trofej u Europi, a ne tako da će opet morati na pripreme na Kupres, gdje će senator Suba mladim dekintiranim igračima kupovati kopačke. 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.