Foto: Getty Images/Guliver Image, Pixsell / I. Kralj
NIKOLA POKRIVAČ ima 31 godinu, a zadnje tri obilježila mu je žestoka borba s rakom limfnih čvorova.
Bivši reprezentativac Hrvatske, istaknuti veznjak Varteksa, Dinama, Monaca, Salzburga, Rijeke i Slavena, ima se za čim osvrnuti u karijeri.
Igrao je za Hrvatsku na Euru, osvajao naslove prvaka i pobjednika Kupa u Hrvatskoj i Austriji, zabijao važne golove na Rijekinu europskom putu, a onda i za Slavenovo izbacivanje Rijeke u polufinalu Kupa i pritom se borio s najpodmuklijim protivnikom.
Dijagnoza - rak: "Ostao sam šokiran jer sam par dana ranije prošao detaljan liječnički u Maccabiju, na kojem nisu našli ništa sumnjivo"
"U kolovozu 2015. godine obolio sam od klasičnog Hodgkinova limfoma ili raka limfnih čvorova. Osjećao sam bol i otišao doktoru. Nisam mogao vjerovati kada sam čuo dijagnozu, bio sam potpuno izgubljen. Posebno jer sam nekoliko dana ranije prošao detaljni liječnički pregled u Maccabiju, prilikom kojeg nisu našli baš ništa sumnjivo", govori nam Pokrivač.
Nije bilo vremena za pitanje "zašto baš ja" jer morao se odmah uhvatiti u koštac s teškom bolešću: "Počeo sam s kemoterapijama i uspio se riješiti bolesti."
"Beskrajno sam zahvalan Slavenu i treneru Kopiću"
Istovremeno je izborio još jednu pobjedu: "Trener Željko Kopić kojem sam beskrajno zahvalan dao mi je priliku u Slavenu."
Pamtimo dobro kako je prije točno godinu dana Pokrivač u polufinalu Kupa bio junak Slavenove pobjede, kada je zabio gol i u suzama otišao u zagrljaj treneru.
"Prošao sam kemoterapiju i sam sebi donirao stanice"
Ali slijedila je nova bitka. "U kolovozu prošle godine rak se vratio i opet sam morao na kemoterapije, ali i autolognu transplantaciju matičnih stanica, kada sam sam sebi donirao stanice."
Pokrivač je pobijedio rak i u uzvratu, a kakav je borac svjedoči i to što se nakon naporne i bolne terapije koja neminovno teško narušava tjelesno i zdravstveno stanje, vratio treninzima u Slavenu, odnosno iz bolesničke postelje i statusa te desetak kila viška, opet dogurao do konstitucije kakvu mora imati nogometaš koji igra u prvoj ligi.
"Trebam transplantaciju matičnih stanica od podudarnog darivatelja, ali u obitelji ga nemam"
Međutim, upravo je saznao vijest koju nitko ne želi čuti. Nakon što se dvaput otresao zloćudne bolesti, ona je došla treći put. I kako obično biva u takvim situacijama, čovjek i s puno manje iskustva u borbi s rakom nego što ga ima on, ne htijući postane medicinski ekspert koji barata stručnom terminologijom:
"Sada sam opet u fazi dobivanja kemoterapije. Primio sam ih osam, a slijede još dvije ture po četiri. Nakon toga trebam još jednu transplantaciju. I to matičnih stanica od podudarnog darivatelja. Nisam ga uspio naći među članovima obitelji koji su se odmah podvrgli testiranju. Transplantacija matičnih stanica od podudarnog darivatelja jedini je način da se zauvijek riješim bolesti."
"Kao nogometaš nikada nisam bio ozlijeđen, a onda sam bolnice upoznao na najgori način"
Nogometaši veliki dio karijere provedu po ordinacijama, čak i ako nisu skloni ozljedama, a vi ste bolnice upoznali ovako?
"Da, u karijeri gotovo da nikada nisam bio ikako, a kamoli ozbiljnije ozlijeđen i onda se zadnjih godina borim za život protiv raka."
"Nema ništa gore od ovoga, ali ako bolujete od raka, nikada nemojte odustajati, baš nikada"
Nitko osim onoga tko proživljava ono što vi ovih godina prolazite, ne može znati kakvi su to bol, strah i teret. Što biste, kao netko tko je rak pobijedio dvaput, a upravo je u ringu s njim i treći put, poručili ljudima koji tek saznaju da imaju tu bolest, pa i onima koji su sportaši?
"Prije svega, nikome ne bih htio da prolazi ovo, baš nikome. Nema ništa gore od toga. Cijeli život ti nekoliko puta prođe kroz glavu i svašta se pitaš i preispituješ. Moja osnovna poruka svima koji boluju od raka i bore se s njim je nikada nemojte odustati, ali baš nikada."
"Kći mi je najveći motiv. Nema ni tri godine, a otkako je bila beba, ja se borim s rakom"
Vi pritom, osim pozitivnog skora u dosadašnjoj borbi s užasnom bolešću, imate dva posebno velika motiva?
"Supruga Katarina i kćer Nika su mi najveća potpora i motivacija. Posebno mi je teško zbog kćeri. Rođena je u jesen 2014. Dakle, još nije napunila tri godine, a otkako je bila beba, ja se borim s rakom. Obitelj i kći su mi najveće nadahnuće, posebno malena, zbog nje sam pregrmio svu tu muku i nastavljam se boriti."
Borba se dakle nastavlja?
"Tako je, nema predaje. Dvaput sam pobijedio rak, zašto ne bih i treći?"
"Telefon mi od jutra ne prestaje zvoniti, hvala vam svima"
Želite li još nešto reći za kraj razgovora?
"Otkako se pročulo da mi se bolest vratila, telefon mi od jutra ne prestaje zvoniti i želim se zahvaliti svima koji su mi iskazali podršku, pružili utjehu i izrazili najljepše želje. To mi jako puno znači u ovakvoj situaciji. Hvala vam svima."