EMIR SAHITI proživljavala najljepše dane svoje karijere. Mladi Albanac postepeno je napredovao i trenutno je nezaobilazan u planovima Vladasa Dambrauskasa koji mu u kontinuitetu daje priliku od prve minute. Sahiti se odužio sa svojom statistički najučinkovitijom sezonom, a u nedavnom slavlju nad Lokomotivom je zabio novi pogodak i zaradio epitet igrača utakmice.
Iako su mu tek 23 godine, seniorski nogomet igra dugo i nisu mu strani usponi i padovi. Od pet sezona koliko je u Hajduku, dvije je proveo probijajući se kroz drugu momčad, u trećoj nije zaigrao deset mjeseci, da bi tek u četvrtoj koju je proveo na posudbi u Šibeniku svojim igrama zaslužio pravu priliku među Bijelima.
Jedina 'pegula' u posljednje vrijeme bila je blaža ozljeda zbog koje je propustio debi za Kosovo, reprezentaciju zemlje u kojoj je odrastao i napravio prve nogometne korake. Uoči povratka u trenažni proces, izdvojio je dio slobodnog dana kako bi u intervjuu za Index pričao o aktualnostima, ali i svojim nogometnim počecima, te dugotrajnom putu do statusa jednog od ključnih igrača Hajduka.
Bolje je. Počinjem polako trenirati. Dobio sam taj udarac. Na utakmici nisam primijetio ništa, ali kada sam se ujutro probudio, koljeno me boljelo.
Jako mi je žao. Prvi put su me pozvali. Volio bih da sam igrao za moju državu, kao i svaki nogometaš. Dao bih sve od sebe u tim utakmicama. Danas Kosovo igra sa Švicarskom, gledat ću i navijati. Igramo s braćom jer je u švicarskoj ekipi puno Albanaca.
To je prva međusobna utakmica Kosova i Švicarske u povijesti. Igra se u Zurichu pa će na tribinama biti više naših nego Švicaraca. Naši reprezentativci će biti jako motivirani, bio bih i ja da sam tamo. Super je imati priliku igrati protiv igrača kao što je Shaqiri ili kapetan Arsenala Xhaka.
Igrao sam za albansku U-21 reprezentaciju, a kad sam igrao za U-19, reprezentacija Kosova nije ni postojala pa je normalno da sam igrao za Albaniju, ali više sam htio Kosovo. Tamo sam odrastao, Priština je moj grad.
Srce me vuče igrati za Kosovo, ali ne pravimo mi tu neke razlike, kao braća smo. Ismajli je na primjer rođen na Kosovu, ali igra za Albaniju. S njim se često čujem. Jako voli ovaj klub, gleda svaku utakmicu i čestita mi na pobjedama.
Ja ne želim ulaziti u politiku, ali naravno da jest. Želimo pokazati što je Kosovo i predstaviti ga kao svoju državu. Svakom našem reprezentativcu je to posebna motivacija.
Tako je, moji su iz sela Medveđe, a ja sam rođen u Zemunu, ali kad sam imao pet-šest mjeseci, cijela obitelj se preselila u Prištinu. Svi smo Albanci i živimo posvuda, neki i u Beogradu. Odem ih posjetiti kad mogu.
Počeo sam u Prištini s pet godina u klubu Ramiz Sadiku, tu sam trenirao sedam-osam godina pa sam otišao u FC Prištinu. Tu sam igrao za mlađe kategorije, a sa šesnaest godina sam otišao u Rabotnički, u Skoplje. 2018. sam došao u Hajduk na posudbu od šest mjeseci, tu sam se uspio pokazati pa je dogovoren transfer.
Da. Tamo su još treneri pod kojima sam igrao kao dijete. Respektiraju me i drago im je kad dođem. Žele da im pričam kako je u Hajduku, Hajduk je za ljude s Kosova veliki klub, pričam im o hrvatskoj ligi, klubu, navijačima.
Naravno. Još u doba Jugoslavije puno je ljudi na Kosovu navijalo za Hajduk i pratilo utakmice. U Kosovskoj Mitrovici ima klub Trepča čija se navijačka skupina danas isto zove Torcida, nekad dođu pogledati utakmice na Poljud.
Jest! Amir Rrahmani. Znam ga cijeli život, on je malo stariji, isto je iz Prištine i počeo je u tom klubu. Suad i ja smo se uvijek družili s njim. Imamo i istog menadžera. Igra redovito i jako dobro za Napoli. Svaka mu čast, izborio se. On je moj najbolji prijatelj iz reprezentacije.
Da budem iskren, škola mi nije išla baš najbolje. Nisam učio, bio sam fokusiran samo na nogomet. Kad god sam mogao, lagao sam mami da sam bolestan i da imam temperaturu. Onda bih jutro otišao na trening, pa još iz škole pobjegao i na popodnevni. Mama se nije puno ljutila, podržavala je moj fokus na nogomet. Stariji brat Suad je isto stalno trenirao.
Navijao sam za Prištinu i san mi je bio njihova prva momčad, ali onda je došla prilika za Rabotnički pa sam otišao u Skopje.
U Rabotničkom sam bio jako sretan. Suad je bio tamo već šest mjeseci. Bio sam mlad momak, šesnaest godina, prvi put sam postao dio prve ekipe. Osjećao sam se kao doma u Prištini, zahvalan sam Rabotničkom što mi je tako mladom dao priliku.
Meni je makedonska liga bila odlična odskočna daska. Klubovi kao Shkendija i Rabotnički su super za mlade igrače. Igrao sam i pretkola Europske lige. Moram se zahvaliti i Igoru Angelovskom koji me gurnuo u prvu ekipu. On je baš dobar i iskusan trener. Znamo se čuti i razgovarati, čestitao mi je kad sam dobio poziv u reprezentaciju.
Bio sam presretan jer sam čuo puno o klubu i navijačima. Znao sam da tu ima velikih ambicija. Želio sam čim prije doći ovdje pokazati svoj talent. Nije lako biti igrač Hajduka jer je ovo jako velik klub, ali sretan sam što sam tu.
Probio sam se do prve ekipe, a onda sam imao neke nesporazume s ljudima koji su prije bili u klubu. Nisam igrao cijelu sezonu, ali ne gledam više u prošlost, gledam unaprijed.
Bilo je jako teško, ali nikad nisam odustao od nogometa. Ja bih došao na svaki trening i dao bih sve od sebe, znao sam da će se jednog dana vratiti. Patio sam tih godinu dana, ali nije u mom karakteru da potonem.
Suad mi je uvijek bio podrška kao brat i iskusniji igrač. Cijela familija je uz mene i kad igram odlično ili ne. Zahvalan sam što imam takve roditelje. Mama mi često dolazi u Split, najljepše je kad su oni uz mene.
Mislim da mi je ta posudba spasila karijeru. U Šibeniku sam htio pokazati da su ljudi u Hajduku pogriješili i da sam ja igrač za ovaj klub. Hvala Bogu, opet je došla prilika i sretan sam što sam u Hajduku. Na ljeto sam produžio ugovor i to mi je jako drago. Lijepo je igrati s imenima kao što su Livaja, Kalinić ili Suba.
U Šibeniku su me dočekali baš dobro. Osjećao sam se kao igrač. Na posudbi moraš pokazati da si bolji od nekog kog je klub zadržao. Kad je prvenstvo počelo, nisam bio u najboljoj formi jer dugo nisam igrao pa moram zahvaliti treneru Renduliću i klubu što su me trpjeli. Kasnije sam pokazao najbolje od sebe.
Značio je puno. Moraš biti profesionalac, tada mi je posao bio pomoći Šibeniku da pobijedi. Ali bio sam još sretniji kada sam zabijao Dinamu i Rijeci. Najljepša je stvar kada s Hajdukom dobiješ na Maksimiru, to je najveći derbi. Bio sam jako sretan što sam zabio, ali najviše smo svi bili sretni što smo dobili. To je bila baš dobra utakmica.
Bitno je da smo dobili, jako je dobro što se borimo za vrh, što u svakoj utakmici želimo pobjedu. Više bih volio da uvijek dobijemo nego da ja zabijem. Naravno, sretan sam i što sam zabio. Livaja mi je super asistirao kad sam izašao u prostor.
Bilo je teško jer su me skoro blokirali. Pitao sam se hoću li pucati desno, lijevo ili gore. Kad sam napravio lažnjak, Nevistić se spustio i vidio sam priliku da podignem loptu preko njega.
Mislim da pod Dambrauskasom mladi igrači kao ja postaju sve bolji. Sretan sam što se na njemu vidi da je jako fokusiran na svaku utakmicu i što je uvijek tu za igrače. Na koju god poziciju da me stavi, trudit ću se. Nadam se da me neće staviti na stopera, ali ako hoće, i tu ću dati sve od sebe! Gdje god treba, ja sam ovdje.
Sretan sam s gradom. Volio bih jednog dana ovdje sagraditi kuću. Četiri godine nisu malo, tu sam doma, cura mi je iz Splita. U slobodno vrijeme volim popiti kavu, ali često i ostanem doma kad sam slobodan. Gledam naše utakmice da vidim gdje sam pogriješio i što moram raditi bolje. Još dva mjeseca svi moramo biti jako fokusirani.
Razmišljamo o tome, ali moramo uvijek biti fokusirani samo na iduću utakmicu. Ako dobijemo svaku, možemo biti prvaci. Svi to žele, klub, igrači i navijači.
Mislim da bi mi trofej s Hajdukom bio možda najsretniji trenutak u životu, ne samo meni. Ako budemo prvaci, gorjet će ovaj grad i cijela Dalmacija. To ne bih zaboravio dok ne umrem. Da kao mlad igrač s 23 godine uđem u povijest Hajduka, to bi bilo top.
Svaka utakmica u HNL-u je teška, ali svaku moramo pobijediti. Idemo se u Osijek boriti i vratiti se sretni s tri boda u Split.
Kad si mlad igrač, normalno je da bi volio igrati u nekoj ligi Petice, ali fokusiran sam na Hajduk. Tu sam sretan i ako nigdje ne odem.
Svima nama u reprezentaciji je trenutno san da izborimo Europsko prvenstvo.