SREDINOM siječnja došlo je do promjene u vlasništvu jednog od hrvatskih nogometnih prvoligaša, HNK Šibenika. Ljubiteljima nogometa ime Željka Karajice vjerojatno ne znači previše, ali široj sportskoj publici poznat je kao menadžer boksačkog asa Filipa Hrgovića.
Te je dvije uloge na prvi pogled teško povezati, ali Karajica, 52-godišnji Hrvat iz Njemačke, ima još i širi spektar sportskih djelatnosti. Šibenik mu nije prvi nogometni klub koji je kupio, njegova tvrtka SEH Sports & Entertainment Holding vlasnik je austrijskog prvoligaša SK Austrije Klagenfurt i njemačkog četvrtoligaša FC Viktorije 1889 Berlin.
U 2000-ima je počeo raditi u sportskom menadžmentu i bio direktor tvrtki za produkciju sportskih događaja uživo i upravljanje sportskim kanalima. Tako je spoznao za golem interes koji u Njemačkoj vlada za američkim nogometom pa je nakon osnivanja svoje tvrtke pokrenuo European League of Football, koja se svake godine širi. Tvrtka uz nogometne klubove u vlasništvu ima i esport ekipu, MMA ligu...
Intervju za Index dao je dok je prošlog tjedna boravio u Miamiju u posjetu Filipu Hrgoviću, koji se tamo priprema za borbu za naslov svjetskog prvaka, prije nego što je produljio tragom drugih obaveza u zapadnije dijelove SAD-a. Raspitali smo se što ga je potaknulo da kupi HNK Šibenik, kakvi su mu planovi s njim, ali dotaknuli se i ostalih tema, počevši s Hrgovićem.
Kakva je uopće situacija s Hrgovićevim protivnikom za titulu prvaka?
Čekamo već dugo, otkako ga je INF proglasio izazivačem za pojas privremenog prvaka. Još čekamo da Andy Ruiz odluči je li zainteresiran za borbu. Ako ne, onda bi sljedeći prema ljestvici bio Anthony Joshua, ali on je već odlučio da će se boriti protiv Jermainea Franklina u četvrtom mjesecu.
Kad konačno dogovorimo protivnika, to ide dosta brzo, meč se dogovori kroz sljedećih osam do 10 tjedana.
Zašto ste kupili HNK Šibenik? Jeste li željeli bilo koji klub u HNL-u ili baš konkretno Šibenik?
Već imamo dva kluba u portfelju, nogometni biznis sastavni je dio posla u našoj firmi, zapravo nam je glavna profesija, da budem iskren. Što se tiče Šibenika, čuli smo da se otvara prilika da se uđe kao suvlasnik i da se nešto može napraviti. Stupili smo u kontakt, pokrenuli se i na kraju odlučili. Nismo to baš 100% planirali, ali smo u nogometnom biznisu koji bismo željeli širiti.
Mislimo da Šibenik ima vrijednost, prvoligaš je u Hrvatskoj, koja je kao liga na dobrom glasu, radi se o tržištu za koje mislimo da je puno talenta s kojim se može raditi i napraviti ozbiljan posao. Ima milijun stvari koje bi se trebale popraviti, bez daljnjega, ali to nije mjesec dana posla, nego se treba razvijati kroz tri, četiri godine dok ne dođemo na razinu koju želimo.
U Klagenfurtu i Berlinu ulazimo u četvrtu, petu godinu. Nismo odlučili biti tamo nakratko, nabrzinu. Iz toga kako vodimo te klubove, kako radimo s Filipom Hrgovićem i drugim stvarima, vidi se da sve radimo na dužu relaciju. S Filipom sam pet godina, a tek dolazimo na razinu koja je sam vrh. To traje, takav je sport, može te pomaziti sreća, ali to je rijetkost.
U Klagenfurtu nismo imali podmladak, omladinski pogon, ništa, a sad imamo akademiju s U-15, U-16 i U-18 uzrastima koje igraju na najvišoj razini. U Berlinu mladi također igraju Bundesligu protiv najjačih. To je cilj i u Šibeniku ako mislimo ozbiljno.
Čim ova sezona završi, ako osiguramo ostanak, krenut ćemo u izgradnju podmlatka, kampa, što god bude trebalo. Znam da je tako puno njih pričalo, ali pokazali smo to u drugim klubovima, imamo 'track record' koji to potvrđuje. U Klagenfurtu smo dali tri profesionalna ugovora igračima iz svog pomlatka.
Na što ste se obvezali kupnjom kluba? Kakvi su vam ciljevi, i poslovni i osobni?
Svakako želimo osigurati ostanak ove sezone, a i iduće tri, četiri jasno etablirati Šibenik kao prvoligašku momčad u hrvatskom nogometu, stabilizirati je da ne bude upitan ostanak, nego da bude standardni prvoligaš. U Austriji smo ušli iz druge lige i stabilizirali se u prvoj, sad možemo razmišljati i o Europi, ali to nije sad prvi cilj.
Želimo početi razvijati igrače, da budemo zaletište talentima iz svoje regije, izgraditi šire temelje za budućnost, da se ovo o čemu govorim može ostvariti. Možemo uvoziti igrače, ali to nam nije cilj. Najbitnije je ostati u ligi, nema puno vremena za eksperimentiranje. Izgleda da je do kraja sezone ostalo puno, ali znamo da kad krene serija, pozitivna ili negativna, to može završiti na obje strane.
Kako ste zadovoljni prvim utakmicama nakon preuzimanja kluba?
Prve dvije protiv Hajduka i Rijeke jesu bile tijesne, ali moramo biti iskreni, protiv Hajduka je dobro krenulo, ali mogli smo izgubiti i višim rezultatom. Bilo nam je od početka jasno da moramo napraviti nešto oko momčadi, da ne možemo bez problema ostati u ligi s istim kadrom.
Čim smo kupili klub, počeli smo tražiti igrače, gledati što nam treba. Prošlog tjedna smo sve završili dovođenjem Ikera Poza, napravili smo dobar posao, zatvorili rupice koje smo imali i sad možemo naprijed.
Promijenili ste i trenera, odnosno vratili Damira Čanadija, koji je samo četiri mjeseca ranije pod starim vlasnicima dobio otkaz. Zašto?
Morao sam se zahvaliti Mariju Cvitanoviću, došao je u klub kad je bilo teško, nije se znalo što će biti sa starim vlasnicima, onda smo došli mi, nije mu bilo lako.
Čanadija nisam poznavao osobno, ali znamo ga kao stručnjaka iz Austrije koji je radio u Njemačkoj, vodili smo paralelno više razgovora i pala je odluka da ćemo s njim na jednostavniji i optimističniji način ostati u ligi.
Kad krećemo u ovakvo nešto, moramo posložiti klub tako da funkcionira, zato smo napravili promjene u stožeru i posljedice su se vidjele već protiv Gorice. Ne samo da smo pobijedili, nego smo i drukčije bili postavljeni, igrali drukčiji nogomet.
Koliko ćete biti prisutni u Šibeniku i biti osobno uključeni u rad kluba?
Imamo druge klubove, European League of Football, Filipa, MMA ligu, sve to ide. Moj cilj nije da osobno budem svaki dan u Šibeniku i vodim operativu. Sigurno više sad na početku, dok stvari malo ne sjednu, svaki tjedan sam po nekoliko dana bio u Šibeniku, Zagrebu... Ali kao i u svakom drugom klubu, imamo ljude koji operativu odrađuju lokalno, koji su odgovorni za posao.
To je decentralizirani menadžment, nema šanse da klub funkcionira bez domaćih ljudi i lokalnog vođenja, ne možeš to raditi na daljinu. Imamo širi krug suradnika, brzo smo popunili kadar, ne mora Šibenik sve raditi sam, može se osloniti na prijatelje u našem networku.
Ne mislim tu samo na naše druge nogometne klubove, nego na cijelu firmu koja je vlasnik ELF-a, MMA lige, imamo sposobne ljude koji se bave sponzorima, eksperte koji znaju svoj posao.
Radimo kao i u svakom klubu, imamo trenera, stručni stožer, sportskog direktora, a ako sve bude išlo kako treba, imat ćemo više osoblja. Jedni su odgovorni za poslovanje, trener je odgovoran za momčad, nitko drugi sa strane. Moja je odgovornost da postavim te ljude da mogu u miru raditi svoj posao.
Pričalo se da je momčad znao sastavljati menadžer Siniša Šošo. Kako spriječiti takve stvari?
Ako se netko pokušava miješati sa strane, imate ljude koji se znaju postaviti. Možda je i bilo tako, milijun takvih stvari događa se i u drugim klubovima. Ja mogu reći kako namjeravam voditi klub, kako sam radio u drugim klubovima, pa ćemo vidjeti hoće li Šibenik biti normalan klub koji normalno radi i ima svoje ljude koji odlučuju.
Kako ste zadovoljni poslom u prijelaznom roku?
Detektirali smo gdje su loše točke. Obrana je bila OK, ali naprijed nismo imali učinak na razini ostanka. Popunili smo točke u veznom redu jer nismo bili u stanju prebaciti loptu iz obrane u napad i mislim da smo se tu pojačali. Imamo 3-4 igrača više u izboru i to se vidjelo, ne protiv Rijeke zbog ranog crvenog kartona, ali protiv Gorice smo imali stabilnost u igri, duže držali loptu i lakše je prebacivali u napad. To je bio cilj i izgleda da funkcionira. Možeš puno toga snimiti i na temelju toga dovesti igrače, ali nema garancije da će uspjeti.
Šibenik je zadnji dobio novi travnjak, a on je ipak u lošem stanju i puno se igrača na njemu ozlijedilo. Kako to mislite riješiti?
Puno toga možemo napraviti, ali za dva tjedna ne možeš promijeniti travnjak. To su stvari za koje se svakako moramo pobrinuti, ali nisu u prvom redu. Znamo za taj problem i moramo ga što brže popraviti.
Imate li ambiciju uključiti se u rad HNS-a?
Polako, tek sam stigao. Dajte nam vremena da se dokažemo pa ćemo vidjeti što dalje. Otvoreni smo za suradnju, nismo došli u Šibenik da ga zatvorimo, naprotiv, želimo ga otvoriti, pokrenuti razgovore s ljudima, sve to ide preko suradnje u klubu, županiji i na nacionalnoj razini. Želimo konstruktivno surađivati.
Šibenik je jedini grad u Dalmaciji koji više gravitira Dinamu nego Hajduku, kako na to gledate?
Niti gledamo prema Hajduku, niti prema Dinamu, niti prema Rijeci. Imamo dosta potencijala za organizirati se da se postavimo kao broj 1 na našem području. Cijela okolica grada voli HNK Šibenik. Mogu imati drugi klub, ali cijela regija podržava Šibenik.
Šibenik kao klub nije ostvario sav svoj potencijal, od tuda moramo krenuti, i ako uspijemo, ako imamo sportski uspjeh, siguran sam da će ljudi iz grada i županije primarno gledati nas, a ne druge klubove. Kad igramo u prvenstvu, da budu navijači Šibenika, a kad je Liga prvaka, nek slobodno budu dinamovci.
Ima li sličnosti u ulogama vlasnika nogometnog kluba i menadžera vrhunskog boksača?
Drugi su sportovi, ali kad se priča o brendingu, sponzorima, menadžmentu pozadine, sklapanju ugovora, ima puno paralela. Nikad sebe nisam vidio kao osobu koja kaže da može biti samo u boksu, rukometu ili MMA-u. Čovjek ima vrline koje su opširnije i koje se mogu nametnuti u drugim sportovima i poslovima. Ima puno sličnosti.
O Hrgovićevoj karijeri brinu i promotori poput braće Sauerland i Eddieja Hearna. Koja je razlika između vas i njih?
Promotori se brinu za organizaciju pojedinačnih borbi, ali promotori nemaju ništa sa sponzorima, nemaju ništa s RTL-ovim prijenosima u Hrvatskoj, s Filipovim privatnim stvarima... Mi općenito puno više surađujemo i zajedno odlučujemo o promotorima i profesionalnim detaljima.
Jeste li surađivali s još kojim hrvatskim sportašima?
Direktno nisam ni s kim, ali ima sportaša iz Hrvatske koji su nastupali u našim ligama. Imali smo puno odnosa sa sportašima, Stefan Kretzschmar je radio za nas, razni boksači, sportaši s kojima radimo jako su bitni u medijima. Imamo časopis za sportaše, na sljedećoj naslovnici je Kevin Kuranyi, bio je David Alaba, pa Dante iz Bayerna...
Što vas je potaknulo da pokrenete Europsku ligu u footballu?
Kroz posao koji sam prije radio bio sam odgovoran za to da se NFL s jedne utakmice u godini povećao na više od 150 sati izravnih prijenosa, vidjelo se da ga publika dobro prima, da možemo prebaciti taj sadržaj sa sportskog na glavni kanal ProSiebenSat 1 i da publika traži još više.
Nakon što sam napustio taj posao, imao sam tu ideju duže u glavi i s partnerom sam pokrenuo svoju ligu. Bila je zacrtana kao Europska liga, iako je Njemačka najjače pojedinačno tržište. U prvoj sezoni imali smo osam klubova iz tri zemlje, pa 12 iz pet zemalja, a u trećoj ih je 17 iz devet zemalja. Cilj je do 2025. proširiti je na 24 momčadi iz barem 15 država i pokrivati cijelu Europu. Pričali smo i s američkim TV stanicama da uspostavimo distribucijsku vezu.
Ima li interesa za to u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj postoji interes, ali ona je sama za sebe premalo tržište. Da bi se pokrenuo klub u Hrvatskoj, trebalo bi u vidu imati šire područje, ali ima interesantnih igrača. Oko 390 igrača podrijetlom je iz Hrvatske ili s Balkana, tako da ima prostora za mogući tim.
Od svih navedenih projekata, koji vas je najviše ispunio, dajete li nekome posebne zasluge što ste se ovako formirali?
Ne bih rekao da me ijedan od poslova formirao, morate imati čvrstu podlogu, a to je obitelj, djeca, povjerenje... Možda je najvažnije da okvir iza mene funkcionira, da me obitelj podržava, drukčije ne može. Nekad se čude onome što radim, ali uvijek su uza me. U tome je čarolija jer nikad ne možeš sam.